Piše: Sead Vegara
Najnoviji film Stevena Spielberga Ready Player One (Igrač broj 1) predstavlja celuloidnu adaptaciju istoimenog romana spisatelja Ernesta Clinea koji pripovijeda priču o distopijskom društvu u kojem ljudi vide spas jedino u utopijskoj igri virtualne stvarnosti pod nazivom OASIS. Virtualni svijet OASIS-a u 2045. godini prepun je referenci na filmsku historiju osamdesetih, raznih pop-kulturalnih referenci na društvo tih godina koje Spieleberg “troši“ nemilice tako da ih je nemoguće pobrojati sve i odjednom. OASIS je kreirao John Halliday (Mark Rylance), svojevrsna verzija Stevea Jobsa, koji je nakon svoje smrti oporukom ostavio skrivena tri ključa unutar OASIS-a koji vode do onog što se u igricama i filmovima zove „Easter Egg“ (Uskršnje jaje), trag kojim će zaključiti potragu i donijeti pobjedniku kontrolu nad OASIS-om. Najbliži postignutom je tinejdžer Wade Watts (Tye Sheridan) nakon što je uspio naći prvi ključ, dok mu je za petama pokvareni i zlobni Nolan Sorrento (Ben Mendelsohn) i njegova vojska dronova iz IOI (Innovative Online Industries). Wadeovom avataru Perzivalu (imenovan po mitskom liku tragača za Svetim gralom) u OASIS-u pomažu Art3mis (imenovana po grčkoj boginji lova Artemidi u interpretaciji Olivije Cooke) i Aech (Lena Waithe).
Igrač broj 1; režija: Steven Spielberg; uloge: Tye Sheridan, Olivia Cooke, Ben Mendelsohn, Simon Pegg, Mark Rylance; 2018.
IMDb rejting: 8.0/10
Rotten Tomatoes rejting: 76%
Bijeg u virtualnu stvarnost kroz sedmu umjetnost Spielberg sprovodi svečanim sveprisutnim referencama na filmove koji su obilježili osamdesete tako da Wattsov avatar Perzival vozi De Loriana iz trilogije Back to the Future, Art3mis motor iz Akire, a Aech koji je u stanju u minuti popraviti kvar na bilo čemu, u svojoj radionici ima Željeznog diva (Iron Giant)... I to je samo vrh sante “filmskog“ leda koju nam serviraju Spielberg i scenaristi Zak Penn i sami pisac Ernest Cline.
Spielberg virtualnu stvarnost OASIS-a prikazuje u pravom pravcatom svemogućem šarenilu i blještećem svjetlu, u zavisnosti od toga gdje se odvija scena, dok su scene u realnom svijetu, one sa stvarnim ljudima sive i tmurne baš poput samog života protagonista. I tu bi se možda i jedino moglo zamjeriti Spielbergu na tako velikom kontrastu, mada je i pomalo očigledno da je sami reditelj i insistirao na takvoj dualnosti. Blještavilo i iskričavost nasuprot sivila i tmurnih boja. Specijalni vizualni efekti i CGI su u savršenoj simbiozi sa igrom glumaca, dok je fotografija Janusza Kaminskog, rediteljevog “kućnog“ direktora fotografije, moćno “uokvirila“ dešavanja pred kamerom i montirano od strane Spielbergovog također stalnog montažera Michaela Khana (komontažerka je Sarah Broshar).
Za muzičku podlogu po već uvriježenom običaju trebao je da bude zadužen veliki John Williams, ali je maestro morao odusutati od komponovanja muzike za Spielbergov Ready Player One jer je bio zauzet radom na drugim projektima. Da je savršenu zamjenu Spielberg našao u vidu kompozitora Alana Silvestrija to je već evidentno od početka filma. Silevestrijeva muzika skladno pristaje uz soundtrack koji čine hitovi iz osamdesetih: Van Halenov „Jump“, „You Make My Dreams“ Halla & Oatesa.
Sama glumačka igra Tyea Sheridana i Olivije Cooke kao para klinaca koji se bore za pravu stvar je itekako uvjerljiva, kako u samim avatarima – Art3mis Cookeove izgleda kao da je izašala iz Cameornovog Avatara, Perzival Sheridana poput Martyja McFlyja iz Zemeckisovog Povratka u budućnost, Mendelsohnov Nolan kao negativac iz (novih) Star Warsa – tako i u njihovom ljudskom obliku. Spielberg je snimio prelijepu posvetu nekim davnim filmskim vremenima, onima, sada se čini, a vjerovatno je i istina, kada su se filmovi snimali sa srcem.
