Piše: Mirza Skenderagić
Alejandro González Iñárritu je na velika vrata u svijet filma ušao u Cannesu 2000. godine, s debitanskim ostvarenjem Pasja ljubav kojeg je snimio po scenariju meksičkog romanopisca Guillerma Arriage. Donesen novim meksičkim valom talentovanih filmadžija, Pasja ljubav je proglašen prvim klasikom novog milenija. Ono što krasi taj i ostale Iñárrituove filmove „trilogije o smrti“, jeste mozaična narativna struktura nekoliko paralelnih priča koje se isprepliću i koje veže jedan događaj. Tada su zli glasovi iz filmskog svijeta rad Iñárritua okarakterisali kao čistu krađu, jer već od prve sekvence očigledna je velika doza fascinacije stilom Quentina Tarantina i njegovim filmovima Reservoir Dogs i Pulp Fiction. Iako se tada vjerovalo da nisu bili u pravu, jer je Iñárritu birao mnogo realističniji i sadržaj bliži običnim ljudima, posljednje ostvarenje ovoga meksičkog reditelja Povratnik, ponovno postavlja, zapravo, isto pitanje; da li je Iñárritu ikada bio istinski filmski autor?
Povratnik; režija: Alejandro González Iñarritu; uloge: Leonardo DiCaprio, Tom Hardy, Domhnall Gleeson, Will Poulter, Forrest Goodluck; 2015.
IMDb rejting: 8.3/10
Rotten Tomatoes rejting: 83%
Iako drama Biutiful, te crnohumorna satira show-business svijeta Birdman, donose kreativni zaokret u Iñárrituovoj karijeri, Povratnik je ostvarenje koje u dobroj mjeri vraća unazad, a Iñárritua potvrđuje kao zanatski veoma vještog reditelja, ali koji, zapravo, ne doprinosi mnogo kada su u pitanju novi tokovi filmske umjetnosti.
Dakle, narativni okvir Povratnika je zasnovan na istinitoj priči o legendarnom istraživaču Hughu Glassu (Leonardo DiCaprio) kojeg ubrutalno napada medvjed u ekspediciji na krzno u divljini američke države Missouri, koja je još od samog početka osuđena na propast. Pripadnici njegovog tima, predvođeni Johnom Fitzgeraldom (Tom Hardy) ga na samrti ostavljaju da umre u divljini. Ipak, ubijajući Glassovog sina, Fitzgerald iza sebe ostavlja i vjerovatno najznažniji razlog koji ljudsko biće može vratiti iz mrtvih – želju za osvetom. Iako film u prvih pola sata donosi napetu i uzbudljivu epsku akciju u stilu Akire Kurosawe, u nastavku se reditelj, impresioniran meditativnim i metafizičkim formama Terrencea Malicka i Wernera Herzoga i njegovog ostvarenja Aguirre, gnjev Božji s vizijama velike nepobjedive rijeke, odriče narativnog sadržaja u korist nekonkretnih i nedefinisanih poetskih trenutaka.
Naime, Iñárritu se u preostalih dva sata filma gubi između „posuđivanja“ izražajnih sredstava od Terrencea Malicka (posudio je i „njegovog“ snimatelja Emmanuela Lubezkog) i Andreia Tarkovskog, te stvaranja savršenog filma za Oscara, odnosno, „prevodeći“ specifičan i svakako alternativni filmski izražaj u mainstream razumljiv široj filmskoj publici. Za razliku od Malickovog ostvarenja Tanka crvena linija, u kojem su meditacija i ljubav suprostavljeni razaranju i mržnji, u Povratniku su ljubav (prema mrtvom sinu) i mržnja (prema ubici) spojeni u jedno – osvetu, koja uvijek podrazumijeva oduzimanje još jednog života. Također, tu je i računarska grafika (CGI), pomoću koje je snimljena većina vuzuelno dojmljivih scena u Povratniku, a koja svakako doprinosi holivudizaciji priče, te prirodu udaljava od čovjeka čineći je njegovim najvećim neprijateljem.
Ono što Iñárrituu svakako ide u korist jeste 12 nominacija za nagradu Oscar koliko ih je Povratnik dobio, te nevjerovatan marketing za film, koji je prosječan američki blockbuster pretvorio u nikad viđeno remek djelo filmske umjetnosti. Tu svakako prednjači „reklamiranje“ uloge Leonarda DiCapria kao njegove najteže u karijeri (jeo sirovo meso, kupao se u ledenim rijekama) s kojom je konačno zaslužio Oscara, što s pravom istinom i onim što, zapravo, predstavlja lik Hugha Glassa nema mnogo zajedničkoga. U tom slučaju Povratnik će ponovo poslužiti kao dokaz da nikako ne smijemo vjerovati američkoj Akademiji filmskih umjetnosti i nauka, jer ono što oni danas nominuju kao „najbolje“, često nije niti prosječno filmsko ostvarenje.
Na kraju, jasno je da Povratnik nije autorsko djelo koje predstavlja refleksiju rediteljevog ličnog i kreativnog pogleda na temu, film i umjetnost uopšte, već mješavina više umjetničkih djela, koja će onima koji ne poznaju originale, svakako priuštiti „uzbudljivu epsku avanturu o volji za preživljavanjem i izuzetnoj moći snage ljudskoga duha“.
