Piše: Marko Njegić
Kratak dijalog iz jedne scene najbolje oslikava drugu sezonu odlične Netflixove serije Babuška ili Russian Doll ko-kreatorice, ko-redateljice, izvršne producentice i glavne glumice Natashe Lyonne. "Gdje smo? Bolje reći, kad smo?". Dakle, pitanje je ne "gdje", nego kad" u Babuški 2, prilično dostojnoj Babuške 1. Nastupna sezona fantastično-komične serije iz veljače 2019., s pričom o ciničnoj Nadiji Vulvukov (raspoložena Lyonne) koja umire "jovo-nanovo" na svoj 36. rođendan, bila je serijski odgovor na filmove "time loop" koncepta poput Beskrajnog dana, Izvornog koda, Na rubu budućnosti, Pravog trenutka, Sretan dan smrti...
S obzirom da su se još neki filmovi tog tipa snimili nakon Russian Doll, primjerice Happy Death Day 2U, Palm Springs i Boss Level, pohvalno je da druga sezona ne ponavlja koncept prve, što bi bio teški "deja vu". Iako, računajući činjenicu da smo i sami postali zarobljeni u vremenskoj petlji 2020. i 2021., zahvaljujući koroni, "lockdownu" itd., kad je svaki dan bio gotovo isti, rutinski, repetitivan i, nadasve, beskrajan, koncept bi i dalje šljakao. Posebice njegov autoironični, satirični odmak, odnosno ruganje serijskim "deja vu" repeticijama i začaranom krugu ponavljanja (razvlačenje epizoda, brzopotezne nove sezone serija itd.) iz kojeg televizija tek tu i tamo izlazi protekle dvije godine.
Ipak, Babuška 2 razbija potencijalni vlastiti začarani krug, kao i serijski, nudeći nešto drukčije i svakako iznadprosječno unutar recentnog televizijskog prosjeka. Druga sezona se oslanja na "time travel" filmove poput Povratka u budućnost, Vremenskog policajca, 12 majmuna i Predodređenja, pronalazeći vlastiti kut gledišta u arhetipskoj priči putovanja kroz vrijeme. Promjena je dobrodošla, kao i u slučaju Sretnog dana smrti 2 koji je također bio Back To The Future naspram Groundhog Day prethodnika, ali – ponovimo – Russian Doll 2 nudi nešto svoje.
Ovaj put se Nadia nalazi uoči 40. rođendana i jednog dana će s podzemnim vlakom proći kroz vremensku crvotočinu i završiti u prošlosti, u osamdesetima i šezdesetima, pa i četrdesetima, vremenu njezine majke (Chloë Sevigny) i bake (Irén Bordán). Nadia u svom stilu sebe ne naziva "vremenskim putnikom", nego "vremenskim zatvorenikom", a kad dozna da je baki netko ukrao zlatnike, Krugerande (sjećate ih se iz Smrtonosnog oružja 2?), odluči povratiti obiteljsko blago i dovršiti nedovršene obiteljske poslove kako bi osigurala bolju sadašnjost, a u tom procesu će zaliječiti generacijsku traumu i doživjeti katarzu.
Pojačana novom glumačkom ekipom, poput Sharlta Copleyja (District 9, Chappie) i Annie Murphy (Schitt's Creek), Babuška 2 je terapeutska i filozofska u pristupu prostor-vremenskom kontinuumu, egzistencijalna, ali i dovoljno sentimentalna i zabavna. Prirodan i logičan nastavak prve sezone ima oko za psihodeliju originala (multiple verzije Nadije) i uho za sountrack (Depeche Mode i "Personal Jesus", Nena i "99 Balloons", Pink Floyd i "Shine On You Crazy Diamond"). Sedmodijelna serija s epizodama u trajanju od maksimalnih 30-ak minuta nikad nije dosadna, a ako se negdje oko polovice počinje lagano gubiti u vremenu i prostoru, uspijeva se opet pronaći pred kraj, na zadovoljavajući način završiti priču i odškrinuti vrata nepreglednog kontinuuma za moguću treću sezonu. Vrijeme je za Russian Doll 3?
Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija
