Piše: Sead Vegara
Koliko puta možemo pogledati isti film, a da se svaki put obradujemo samom činu, te u svakom novom gledanju pronađemo nešto novo? Nešto posve novo, što prethodnih puta nismo uočili, ili nam je jednostavno promaklo, iako znamo kompletan film od samog početka pa da njegovog kraja? U današnje vrijeme takvih filmova je sve manje i manje, gotovo pa da su i izumrli, ne snimaju se, a ono malo što se snimilo postaje jedini izvor i nagrada koju sebi možemo pruštiti svaki put kad poželimo utjehu kakvu pružiti mogu samo pokretne slike, bile one animirane ili igrane.
Duša; režija: Pete Docter; glasovi: Jamie Fox, Tina Fey, Angela Bassett; 2020.
IMDb rejting: 8.0/10
Rotten Tomatoes rejting: 95%
Takvih filmova, filmova koji vas mogu inspirisati i pokretnuti vašu maštu u smjerove kojim obično ne težite, ili pokušavate, ali nikako ne možete da dođete do potrebnog momenta, nema mnogo. Obično su to filmovi koje vežete za neki bitan dio u svom životu, prelaznu i prijelomnu tačku, koja u protivnom ne bi bila to što jeste, to čime ste je učinili takvom. Mali broj filmova ima tu moć da vas “prenese u drugi svijet“, svijet kojim vladaju druga pravila, gdje je moguće pronaći smiraj i odgovore na bitna pitanja današnjice. Jedan od takvih filmova jeste i CGI animirani Soul (Duša, 2020), digitalnih lutkara iz Pixara.
Mudar čovjek je jednom rekao da ne postoje genijalni filmovi, već samo genijalni momenti u filmovima. Pixarov Soul tu tvrdnju je opovrgao na svakom mogućem nivou. Njegovog glavnog protagonistu Joea Gardnera (glas Jamieja Foxa), učitelja muzičkog obrazovanja u osnovnoj školi i pasioniranog jazz pijanistu, srećemo u momentu kada dobija priliku za stalno zaposlenje i istovremeno priliku da nastupi u klubu sa ozbiljnim kvartetom jazz muzičara. Joe sav izvan sebe od radosti nakon što je prošao audiciju upada u otvoreni šaht, samo da bi doslovno ostao “izvan sebe“.
Njegova duša je napustila tijelo i našla se na putu za raj. Nespreman da umre, baš sada u trenutku kada je dobio svoju priliku, Joe “upada u predsoblje života“ sa namjerom da se po svaku cijenu dokopa potrebne propusnice za odlazak na Zemlju u život. U “predsoblju života“ da bi zaradio propusnicu treba uvjeriti “Dušu 22“ (glas Tine Fey), koja stoljećima izbijegava “odlazak u život“ i prezire život na Zemlji, kako i zbog čega vrijedi živjeti. Čudnovati dvojac će se tako igrom slučaja i (ne)srećnom prilikom naći na Zemlji, samo u zamijenjenim tijelima: Joeova duša unutar terapijske mačke, a Duša 22 u Joeovom tijelu.
Sami koncept CGI animiranog filma Soul može se učiniti pretencioznim, ali na zaista, zaista dobar i lijep način. Promišljanja o stvarima poput smisla života, postojanja duše i drugih svjetova, možda se ne čine prikladnim za temu animiranog filma. Ali, piksarovci to rješavaju poput čarobnjaka i tamo gdje treba da daju odgovore na sebi svojstven način to i čine, posebno kreativno i inspirirajuće da jednostavno prigrlite koncept i prepustite se čarima CGI animiranog filma koji ne samo što nosi naziv Duša, već i jeste “duša od filma“.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
