Piše: Sead Vegara
Taman kada pomislite da Hollywood ne može posrnuti još više, desi se upravo suprotno. U čemu je stvar? U posljednjih skoro 20 godina Marvelov superjunak Spider-Man, za kojeg su prava nekim slučajem prodali filmskoj diviziji Sonyja, doživio je dvije inkarnacije: prvu Sama Raimija sa Tobeyjem Maguireom kao naslovnim junakom (snimljenja je trilogija od koje je po kritičarima najuspješniji drugi dio, prvi bio veliko osvježenje, a treći veliko razočarenje); drugu onu Marca Webba, talentiranog filmaša koji je prije prvog pravog holivudskog angažmana snimio oduševljavajuću antiromantičnu filmsku storiju (500) Days of Summer, ovoga puta sa Andrewom Garfieldom u ulozi Petera Parkera a.k.a. Spider-Man (prvi film istina solidan, ali sa lošim negativcem, i drugi prezasićen antagonistima time i razočaravajući u svim segmentima). Sada, sa Marvelovim “pletenjem mreže“ stripovsko-kinemtografskog univerzuma sa superjunacima Iron Manom, Thorom, Kapetanom Amerikom, Hulkom, Ant-Manom, došao je i red na Spider-Mana da zauzme svoje mjesto u Marvelovom superherojskom Panteonu. Pametno su ga uveli u prošlogodišnjem hitu Captain America: Civil War: iako mala epizoda Toma Hollanda preotela je i slobodno se može reći zasjenila sve ostale karaktere. Naravno, time je najvaljen novi, šesti po redu film sa Čovjekom-paukom kao junakom i to se odnosi na rečenicu sa početka filma. Hollywood ne da je posrnuo u najgore moguće kinematografske dubine, već se sa najnovijim izdanjem priče o tinejdžeru kojeg ujede radioaktivni pauk vinuo u takve superjunačke kinematografske visine da je to prosto zadivljujuće.
Spider-Man: Povratak kući; režija: Jon Watts; uloge: Tom Holland, Michael Keaton, Robert Downey Jr., Zednaya, Jacob Batalon, Laura Harrier; 2017.
IMDb rejting: 8.2/10
Rotten Tomatoes rejting: 93%
Spider-Man: Homecoming (Spider-Man: Povratak kući) nadasve je zabavan i inspirirajući dio Marvelog superjunačkog arsenala, koji se nakon ovog filma vraća pod matično okrilje Marvel Studiosa i Disneya. (Imaju velike planove za njega.) U Marvelu, a i Sonyju, valjda su shvatili da bi još jedno pričanje priče o porijeklu bilo previše, pa su se shodno Spider-Manovoj kratkoj prezentaciji u trećem dijelu Kapetana Amerike, odlučili na uvezivanje i tkanje materijala sa već postojećim detaljima iz Marvelovog superherojskog univerzuma.
Priča u filmu počinje sa ekipom građevinskih radnika predvođenih Adrianom Toomesom (Michael Keaton) koji se nakon što ih vlada otjera sa zgarišta Starkovog tornja uništenog u prvom dijelu Avengersa, otuđenu vanzemaljsku tehnologiju i materijale odluče da koriste za vlastitu dobrobit. U periodu od osam godina uspjeli su ostati ispod vladinog radara izrađujući i prodavajući ilegalno “svemirsko oružje“, a negdje usput lik Michaela Keatona se pretvorio u psihopatu i manijaka sa specijalno izrađenim odijelom kojim se pomaže u pljačkama Starkovih zaliha i naprednog oružja. Peter Parker (Holland) je srednjoškolac, 15-godišnjak (Tom Holland ustvari ima 21 godinu, ali itekako prolazi kao tinejdžer) koji svom najboljem prijatelju Nedu (Jacob Batalon) nespretno otkrije svoj superjunački identitet za što ga zamoli da čuva kao tajnu. Također, Peterovo polunespretno izigravanje heroja na ulicama New Yorka, te obaveze u srednjoj školi koje će zapostavljati jednu po jednu, sve to kombinovano će ga igrom slučaja navesti na trag Toomesa i njegovih ljudi. Tony Stark (Robert Downey, Jr.) a.k.a. Iron Man izradio je Peterovo napredno Spider-Man odijelo i djeluje u svojstvu njegovog mentora, a na kraju krajeva će ipak shvatiti da je pogriješio oko mališe čija će herojstva ipak zasjeniti njegove pogreške.
Holland uvjerljivo kanališe energiju Petera Parkera kao tinejdžera čiji hormoni potpomognuti novim sposobnostima bukvalno rasplamsavaju nagone. U jednoj zrcalnoj scenici Peter nagovijesti da ga je ujeo pauk i da je tako dobio nove mogućnosti, a prijatelj Ned ga u narednih nekoliko smiješnih scena konstantno iritira pitanjima o novostečenim odlikama. Peter je i potajno zaljubljen u lijepu maturanticu Liz (Laura Harrier), dok lokalni “tatin sin“ Flash (Tony Revolori) kontinuirano ismijava njegov pripravnički staž kod Tonyja Starka (u biti “spajdermenovanje poslije škole“, o kojem naravno niko ništa ne zna, sem Neda). Kao lik kojeg će razvijati dalje u budućim filmovima (o da, biće ih, to je zagarantovano!) jeste misteriozna i pomalo ćaknuta Michelle (Zendaya) ili kako vole da je zovu M.J. (oni upoznati sa Spider-Man mitologijom pretpostavljaju čemu to vodi, dok onima koji nisu upućeni nema potrebe objašnjavati kada će se već razotkriti u svoje vrijeme).
Iskreno, potpisnik ovih redova se svojski iznenadio kada je na odjavnoj špici (za Marvelove filmove smo već navikli post-credit-scene) za izradu scenarija potpisano nekih pet-šest scenarista, što opet opovrgava staru narodnu: „Gdje je puno baba, kilava su djeca“. Jer, scenariji filma Spider-Man: Homecoming odiše kvaliteno karakterisanim likovima (možda je jedina zamjerka na baš i ne toliko izdefinisanom Keatovom liku), lijepo napisanim scenama i izbrušenim dijalozima. Od svog uzbuđenja i radosti koje vam pružaju prvorazredne pokretne slike reditelja Jona Wattsa, ostaje nam da se nadamo da će u u Marvelu, ako ne Wattsa, onda angažovati reditelja koji će uspjeti da ne oskvrnavi naslijeđe i budućnost superjunaka iz susjedstva: „Friendly neighborhood Spider-Man“.
