Piše: Nino Romić

Prije par godina, na godišnjoj konferenciji fanova Zvjezdanih staza u Las Vegasu, Patrick Stewart je nenadano izašao na binu i najavio da se Jean-Luc vraća na male ekrane. Samo time, očekivanja su postavljena na određenu, slobodno se može reći – visoku razinu. Upravo će očekivanja gledatelja određivati koliko će zadovoljavajući biti povratak velikog kapetana na most svemirskog broda, odnosno na prozore naših web preglednika. Ukoliko tražite ili očekujete vizuelno zanimljivu naučno-fantastičnu seriju sa naglaskom na akciju, Star Trek: Picard odlično popunjava kriterije te kategorije. S druge strane, ako seriji pristupate iz gledišta poklonika Zvjezdanih staza iz epohe Genea Roddenberryja i Ricka Bermana (1966-2004), onda će vam Picard u većoj mjeri biti besadržajan.

Spoileri sigurno slijede.

Pregledajući prvu epizodu, pitanje je bilo postavljeno je li Star Trek: Picard nasljednik Nove generacije, ili dijete Star Trek: Discovery? Poslije kompletirane sezone, odgovor je složen, ali jasan. Star Trek: Picard nije osma sezona Nove generacije, kako su se mnogi bili ponadali, niti čak peti film sa postavom Nove generacije, predstavljen u desetak epizoda. Estetski je svakako sličan ST: Discoveryju – brzi rezovi, kadrovi snimani pokretnom kamerom i koreografija borbe (kao i učestalost okršaja sa energetskih oružjem) su istovjetni sa onim iz Discoveryja. To je jedino logično, pošto iza obje serije stoji ista produkcijska kuća i tehnička ekipa u obliku Secret Hideout.

Od Discoveryja, Star Trek: Picard je pored fotografije i vizuelnih efekata nasljedio i sklonost ka vrlo zamršenoj radnji i nesuvislim scenarističkim trenucima. Spomenuta radnja se vrti oko lika i djela Jean-Luca Picarda, koji služi kao tačka dodira krize nastale poslije (navodnog) raspada Romulanskog Carstva, zabrane razvijanja umjetnih bića u Federaciji te markentiški pogodnog Borga. Okidač radnje je događaj koji smo vidjeli u uvodu Star Trek reboota J.J. Abramsa iz 2009, a to je uništenje romulanskog matičnog planeta.

U pokušaju planetarne evakuacije od strane Zvjezdane flote, Picard u svojstvu admirala upravlja spasilačkom armadom. Međutim, pobuna umjetnih bića u jednom od federacijskih brodogradilišta osujećuje ovaj Dunkirk u 24. stoljeću. Federacija potom uvodi zabranu stvaranja novih umjetnih bića te odustaje od pomoći Romulancima, što dovodi do Picardove ostavke. Godinama kasnije, sada već ostarjeli admiral Picard odlučuje ispraviti greške iz prošlosti, ovaj put bez pomoći Zvjedane flote, ali u svom pokušaju nailazi na zavjeru pomoću koje će komitet od osam scenarista nespretno pokušati povezati tri gore opisane frakcije i njihove namjere u jednu narativnu nit.

Sa osam osoba na scenarističkim zaslugama, zavrzlame se javljaju gotovo odmah – androidi kao umjetna bića su zabranjeni, ali hologrami nisu; Romulanci su svedeni na margine postojanja kada se od gledatelja traži empatija, ali imaju flotu od dvije stotine brodova kada radnja zahtjeva da budu antagonisti; serija nas uvjerava da je Brog tiha prijetnja, sve do trenutka kada to više nije, jer je radnja u mehaničkom smislu prevazišla razlog za postojanje Borga. Meta potrage Picarda i njegove nove posade je Bruce Maddox, gledateljima poznat iz legendarne epizode Nove generacije, The Measure of a Man, sve do trenutka kada kada on to više nije, a serija dalje nastavlja bez osvrtanja na tu činjenicu.

Strukturalno, uvod Star Trek: Picard traje od prve do sedme epizode, dok je osma epizoda kao sredina posvećena uglavnom ekspozicija i pojašnjavaju stvari predstavljenih u uvodu, a svršetak je dvodjelna epizoda Et In Arcadia Ego, u kojoj ćemo pronaći otkrivenja, ali ne nužno i odgovore na pitanja postavljena tokom trajanja cijele sezone. Mimo narativnih zavrzlama, Picard je također tonalno bitno drugačiji od serija i filmova iz klasične ere Zvjezdanih staza. Pored naglaska na akciju koji svako-malo postavlja likove u priliku da svoje probleme riješe rukujući sa fazorom ili razornikom u obje ruke, radnja obiluje upadno ciničnim, postmodernim pristupom ka stvaranju narativa u kojem nema „pravih“ junaka ili „zlikovac“, a svačija moralna os samo druga nijansa sive. Optimistički opis budućnosti čovječanstva, sa humanizmom u svojoj srži, što je bila vizija tvorca serije, Genea Roddenberryja, uglavnom je elidiran iz Star Trek: Picard.

Konačno, tu je i sam Jean-Luc Picard, odnosno Patrick Stewart. Diplomat, trezvenjak i učenjak Picard se nikada nije dopadao Stewartu, koji je u svakoj prilici kada mu je to pošlo za rukom tumačio Jean-Luca kao akcijskog junaka. Primjere za ovo možete lako naći u epizodi sedme sezone Nove generacije, Starship Mine, te u sva četiri TNG igrana filma. Ipak, teško je preći preko činjenice da se Stewart ponovo našao u ulozi kapetana Picarda u svojim poznim sedamdesetima, pa je morao odustati od svojeg viđenja Picarda kao akcijske zvijezde. Stewart Picarda u istoimenoj seriji tumači kao emulaciju starijeg Picarda iz velikog finala Nove Generacije, All Good Things... Njegove nedostatke uglavnom nadopunjava mlađa glumačka postava, među kojima je najveću zaslugu treba dobiti Santiago Cabrera.

Cabrera je jedan od tri glumca koji u seriji tumači više od jednog lika, a u tome je – bez ulaska u spoilere – i najvještiji. Pored novih lica, od tri stara člana posade koji se pojavljuju uz Stewartovog Picarda, Johnatan Frakes je zaslužan za najnostalgičniji trenutak u seriji. Susret kapetana Picarda i Willa Rikera, njegovog izvršnog časnika, odmilja naslovljenog Broj Jedan, zaista je upečatljiv. Pored ponavljanja uloge zapovjednika Rikera, Frakes je režirao i dvije epizode, Stardust City Rags i Absolute Candor. Obje epizode odstupaju od ostatka sezone, pošto su brzi rezovi i skakanje između kadrova i scena svedeni na minimum.

Star Trek: Picard je serija koja kasni namjanje deset godina i trebala je biti snimana dok je Patrick Stewart bio tjelesno dorastao svojem vlastitom viđenju Picarda kao čovjeka od akcije, kakvog smo mogli vidjeti u četiri TNG igrana filma (Generations, First Contact, Innsurection i Nemesis). Međutim, to nije najveća „greška“ serije.

Daleko veća greška je propuštena prilika da se okupi cijela postava Nove generacije, a ne samo ne polovica, i to ne puna polovica budući da se Frakes, Marina Sirtis i Brent Spiner pojavljuju u kratkim počasnim ulogama, umjesto u punom kapacitetu. Možda je pravi medij za povratak Jean-Luca Picarda ipak bila osma sezona Nove generacije, doduše s jednom cjelovitom radnjom predstavljenom u desetak epizoda.

Star Trek: Picard dostupan je za streaming na CBS All-Access, te na Amazon Primeu gledateljima iz evropske regije.