Streaming servisi: Budućnost kinematogafije

Streaming servisi: Budućnost kinematogafije

Piše: Sead Vegara

Dok se kompletna filmska industrija, sa posebnim akcentom na holivudsku Tvornicu snova, muči sa stalnim odlaganjima i preslaganjem rasporeda izlazaka filmova, streaming div Netflix marljivo radi iza kulisa na preuzimanju sve većeg udjela u novom modelu distribucije filmova. S obzirom na stanje u svijetu i pandemiju korona virusa, koja je uvelikom utjecala i na filmsku industriju, streaming servisi poput Netflixa izgleda da predstavljaju budućnost kinematografije.

„Sve, nažalost, upućuje na mogućnost za takvu (post)apokaliptičnu budućnost zahvaljujući jahačici kulturne apokalipse – koroni koja prema njoj galopira, ali ja odbijam u to vjerovati kao netko kome kino nije samo drugi dom i način života, već život sam“, tvrdi Marko Njegić, filmski kritičar iz Hrvatske, dodajući da odbija živjeti u svijetu u kojem bismo sve nove filmove gledali na televizijama i laptopima, lišeni doživljaja i magije velikog ekrana koja se nigdje drugdje ne može reproducirati na približno jednak način kao u kinima.

Kvalitetan sadržaj za malo novca

Vedran Grahovac, filmski kritičar iz Banjaluke, govori da ako malo ozbiljnije analiziramo stvari bez obzira na situaciju u vezi sa korona virusom vidjećemo da Netflix u posljednjih par godina ima primat u svijetu filma i serija kako u producentskom tako i umjetničkom smislu. „Svojom politikom, ljudima širom svijeta za vrlo malo novca Netflix je učinio dostupnim kvalitetan, a opet komercijalan sadržaj u vidu vrhunskih serija i filmova. Već odavno mnoga velika rediteljska i glumačka imena fokusiraju se na serije od kojih je mnoge upravo radio Netflix, koji je svakako doprinjeo činjenici da živimo u vremenu za koje mnogi kažu da je zlatno doba serija“, priča Grahovac, dodajući da o moći i značaju Netflixa govori i film Roma, koja je bila presedan, kao film koji je radila upravo ova kuća, a koji nije imao klasičnu i tradicionalnu kino-distribuciju osvojivši Zlatnog lava u Veneciji i tri Oscara.

S druge strane, profesor Filmologije na Dalarna univerzitetu u Švedskoj, Sanjin Pejković mišljenja je da ako o budućnosti kinematografije razmišljamo samo kroz prizmu distribucije, streaming servisi su jedan logičan razvoj po pitanju prikazivanja popularnih filmova i(li) serija. „Ono što će biti malo veći izazov je pravljenje i poboljšavanje platformi koje će sadržavati festivalske filmove, kanonizirane klasike, nepoznate, tj. još neotkrivene filmove iz arhiva. Ukratko, sve one filmove koji nisu dio mainstream distribucije, a ti su ogromna većina“, govori Pejković.

Djed i baka Netflixu

Činjenica je da skoro svaki veliki holivudski filmski studio posjeduje svoju vlastitu streaming platformu. „Činjenica se rimuje s računica, a računica je slijedeća: zašto bi vrhnje brao samo Netflix, nakon što je takoreći tek zinuo na (filmski) svijet, kad to mogu i drugi studiji koji mu mogu biti ne otac i majka, nego djed i baka, a imaju stoput obimnije kataloge filmova“, objašnjava Njegić, dodajući da je kapitalistički nastrojeni Disney cementirao trend (sa Disney+) i otvorio “Pandorinu kutiju”. „Stvari se odavno mijenjaju i ljudi iz filma se prilagođavaju novim vremenima, s obzirom na Netflix, HBO i razne druge platforme, kao i sve mogućnosti interneta uopšte, to je donekle i logičan slijed događaja koji je samo odraz vremena u kojem živimo“, mišljenja je Grahovac.

Profesor Pejković govori da prateći štampu dolaze vijesti da filmski i animacijski studio Disney ima za cilj da svoje premijere „presele“ iz kina u kuće. „Zakonske odluke koju su donosene sredinom prošlog vijeka, a koje su se bavile vertikalnom monopolizacijom filmskog sistema od strane major studija, u slučaju sa Paramountom, danas više ne vrijede, te će biti interesantno gledati kako se zakoni o monopolu određuju prema činjenici da studiji sada mogu producirati, distribuirati i prikazivati filmove van vanjskih upleta“, obrazlaže Pejković.

Kao kap vode na dlanu

Zajedno sa glavnim konkurentom, Amazonom, te u nešto manjoj mjeri HBO Maxom, Netflix je od proljeća započeo otkupljivati naslove koji su bili namijenjeni za teatralni izlazak, odnosno igranje u kino-dvoranama, te ih plasirati direktno gledateljima u sklopu svoje ponude. „Na snazi je situacija bez presedana koja je filmske studije stavila u pat poziciju: imaju filmove, ali ne mogu ih prikazivati u kinima. Ipak, držim da bi trebali (sa)čuvati kino-distribuciju kao kap vode na dlanu i paziti da ne prepilaju granu na kojoj sjede, a koju je Disney s Mulan počeo pilati i snimati Teksaški masakr streaming pilom“, govori u polušaljivom tonu Njegić.

Grahovac tvrdi da bi svakako bilo dobro da postoje filmovi ili nezavisne produkcije, koji ne bi išli na platforme nego isključivo u direktnu kino-distribuciju ili na razne filmske festivale koji su od velike važnosti za svijet filma. „Gledanje filmova u bioskopu ili na festivalima ima posebnu draž i vrijednost koju svakako trebamo i moramo gajiti“, smatra Grahovac. Profesor Pejković mišljenja je da moramo vidjeti šta će se desiti po pitanju prava, da li će se i na koji način, zakoni o digitalnom monopolu vezanom za produkciju, distribuciju i prikazivanje mijenjati u taktu sa tehničkim razvojem. „Većina streaming serivsa je još uvijek orijentirana na serije, s tim da je Netflix bacio u višu brzinu s filmovima pa valjda jednog dana i dosegne najvišu kvalitativnu razinu produkcije istih“, tvrdi Njegić, dok je Grahovac mišljenja da je dobra stvar za filmofile veliki broj filmskih stranica na internetu koje besplatno nude bogat filmski sadržaj i gdje se puno toga može pogledati.

Netflix i(li) Amazon

„Sa druge strane, HBO i Netflix prave zaista sjajne serije i filmove od kojih su mnoge najgledanije, najhvaljenije i najaktuelnije. Čini mi se da HBO ipak ima više serija, dok Netflix i pored serija ima veliki broj filmova“, govori Grahovac, dodajući da ono što je pohvalno u vezi sa Netflixom jeste sve veći broj filmova različitih žanrova i tematika. Na pitanje koje sve streaming servise prati profesor Pejković je naveo da pored standardnih streaming serivsa prati platforme javnih medijskih ustanova. „Pratim platforme švedske Državne televizije čiji je sadržaj izvrstan, BBC-ja, domaćih televizijskih stanica kao npr. RTS Planeta, nekoliko filmsko-festivalskih streaming platformi, te par komercijalnih“, kaže Pejković.

Iako Netflix suvereno gospodari tržištem streamovanja sadržaja, do neke mjere dijeleći određeni presjek pretplatnika sa svojim najbližim konkurentom – Amazon Primeom, streaming div nedavno je započeo kampanju udvoravanja mogućim novim pretplatnicima. Netflix je stvorio novu selekciju na matičnoj strani streaming servisa dostupnu svima, bez potrebe za pretplatom, a istu je napučio odabranim naslovima iz vlastitoga ekskluzivnog sadržaja. Ove jeseni, Netflix je u ponudu uvrstio cio niz novih filmova, među kojima se našla psihološka drama I'm Thinking of Ending Things u režiji Charlieja Kaufmana, te politički triler The Trial of the Chicago 7, Aarona Sorkina. Sorkin je razvijao svoj film o neredima o Chicagu 1968. u suradnji sa Paramountom, koji je film potom prodao Netflixu za 50 miliona dolara.

U svakom slučaju, krajolik zabavne industrije se mijenja i teško je predvidjeti kako će izgledati u ovo doba sljedeće godine. Nezahvalno je prognozirati i kako će stvari izgledati koncem ove godine, ali sve je izgledniji scenarij u kojem će nemali broj novih filmova započeti svoje igranje na serverima streaming divova kao što su Netflix i(li) Amazon.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans

Prethodna
Uskoro izlazi iz štampe “Knjiga o filmu“: Za sve od 9 do 99 godina
Sljedeća
Predstavljamo kino-repertoar za novembar