Piše: Sead Vegara

Dok se kompletna filmska industrija, sa posebnim akcentom na holivudsku Tvornicu snova, muči sa stalnim odlaganjima i preslaganjem rasporeda izlazaka filmova, streaming div Netflix marljivo radi iza kulisa na preuzimanju sve većeg udjela u novom modelu distribucije filmova. S obzirom na stanje u svijetu i pandemiju korona virusa, koja je uvelikom utjecala i na filmsku industriju, streaming servisi poput Netflixa izgleda da predstavljaju budućnost kinematografije.

„Sve, nažalost, upućuje na mogućnost za takvu (post)apokaliptičnu budućnost zahvaljujući jahačici kulturne apokalipse – koroni koja prema njoj galopira, ali ja odbijam u to vjerovati kao netko kome kino nije samo drugi dom i način života, već život sam“, tvrdi Marko Njegić, filmski kritičar iz Hrvatske, dodajući da odbija živjeti u svijetu u kojem bismo sve nove filmove gledali na televizijama i laptopima, lišeni doživljaja i magije velikog ekrana koja se nigdje drugdje ne može reproducirati na približno jednak način kao u kinima.

Kvalitetan sadržaj za malo novca

Vedran Grahovac, filmski kritičar iz Banjaluke, govori da ako malo ozbiljnije analiziramo stvari bez obzira na situaciju u vezi sa korona virusom vidjećemo da Netflix u posljednjih par godina ima primat u svijetu filma i serija kako u producentskom tako i umjetničkom smislu. „Svojom politikom, ljudima širom svijeta za vrlo malo novca Netflix je učinio dostupnim kvalitetan, a opet komercijalan sadržaj u vidu vrhunskih serija i filmova. Već odavno mnoga velika rediteljska i glumačka imena fokusiraju se na serije od kojih je mnoge upravo radio Netflix, koji je svakako doprinjeo činjenici da živimo u vremenu za koje mnogi kažu da je zlatno doba serija“, priča Grahovac, dodajući da o moći i značaju Netflixa govori i film Roma, koja je bila presedan, kao film koji je radila upravo ova kuća, a koji nije imao klasičnu i tradicionalnu kino-distribuciju osvojivši Zlatnog lava u Veneciji i tri Oscara.

S druge strane, profesor Filmologije na Dalarna univerzitetu u Švedskoj, Sanjin Pejković mišljenja je da ako o budućnosti kinematografije razmišljamo samo kroz prizmu distribucije, streaming servisi su jedan logičan razvoj po pitanju prikazivanja popularnih filmova i(li) serija. „Ono što će biti malo veći izazov je pravljenje i poboljšavanje platformi koje će sadržavati festivalske filmove, kanonizirane klasike, nepoznate, tj. još neotkrivene filmove iz arhiva. Ukratko, sve one filmove koji nisu dio mainstream distribucije, a ti su ogromna većina“, govori Pejković.

Djed i baka Netflixu

Činjenica je da skoro svaki veliki holivudski filmski studio posjeduje svoju vlastitu streaming platformu. „Činjenica se rimuje s računica, a računica je slijedeća: zašto bi vrhnje brao samo Netflix, nakon što je takoreći tek zinuo na (filmski) svijet, kad to mogu i drugi studiji koji mu mogu biti ne otac i majka, nego djed i baka, a imaju stoput obimnije kataloge filmova“, objašnjava Njegić, dodajući da je kapitalistički nastrojeni Disney cementirao trend (sa Disney+) i otvorio “Pandorinu kutiju”. „Stvari se odavno mijenjaju i ljudi iz filma se prilagođavaju novim vremenima, s obzirom na Netflix, HBO i razne druge platforme, kao i sve mogućnosti interneta uopšte, to je donekle i logičan slijed događaja koji je samo odraz vremena u kojem živimo“, mišljenja je Grahovac.

Profesor Pejković govori da prateći štampu dolaze vijesti da filmski i animacijski studio Disney ima za cilj da svoje premijere „presele“ iz kina u kuće. „Zakonske odluke koju su donosene sredinom prošlog vijeka, a koje su se bavile vertikalnom monopolizacijom filmskog sistema od strane major studija, u slučaju sa Paramountom, danas više ne vrijede, te će biti interesantno gledati kako se zakoni o monopolu određuju prema činjenici da studiji sada mogu producirati, distribuirati i prikazivati filmove van vanjskih upleta“, obrazlaže Pejković.

Kao kap vode na dlanu

Zajedno sa glavnim konkurentom, Amazonom, te u nešto manjoj mjeri HBO Maxom, Netflix je od proljeća započeo otkupljivati naslove koji su bili namijenjeni za teatralni izlazak, odnosno igranje u kino-dvoranama, te ih plasirati direktno gledateljima u sklopu svoje ponude. „Na snazi je situacija bez presedana koja je filmske studije stavila u pat poziciju: imaju filmove, ali ne mogu ih prikazivati u kinima. Ipak, držim da bi trebali (sa)čuvati kino-distribuciju kao kap vode na dlanu i paziti da ne prepilaju granu na kojoj sjede, a koju je Disney s Mulan počeo pilati i snimati Teksaški masakr streaming pilom“, govori u polušaljivom tonu Njegić.

Grahovac tvrdi da bi svakako bilo dobro da postoje filmovi ili nezavisne produkcije, koji ne bi išli na platforme nego isključivo u direktnu kino-distribuciju ili na razne filmske festivale koji su od velike važnosti za svijet filma. „Gledanje filmova u bioskopu ili na festivalima ima posebnu draž i vrijednost koju svakako trebamo i moramo gajiti“, smatra Grahovac. Profesor Pejković mišljenja je da moramo vidjeti šta će se desiti po pitanju prava, da li će se i na koji način, zakoni o digitalnom monopolu vezanom za produkciju, distribuciju i prikazivanje mijenjati u taktu sa tehničkim razvojem. „Većina streaming serivsa je još uvijek orijentirana na serije, s tim da je Netflix bacio u višu brzinu s filmovima pa valjda jednog dana i dosegne najvišu kvalitativnu razinu produkcije istih“, tvrdi Njegić, dok je Grahovac mišljenja da je dobra stvar za filmofile veliki broj filmskih stranica na internetu koje besplatno nude bogat filmski sadržaj i gdje se puno toga može pogledati.

Netflix i(li) Amazon

„Sa druge strane, HBO i Netflix prave zaista sjajne serije i filmove od kojih su mnoge najgledanije, najhvaljenije i najaktuelnije. Čini mi se da HBO ipak ima više serija, dok Netflix i pored serija ima veliki broj filmova“, govori Grahovac, dodajući da ono što je pohvalno u vezi sa Netflixom jeste sve veći broj filmova različitih žanrova i tematika. Na pitanje koje sve streaming servise prati profesor Pejković je naveo da pored standardnih streaming serivsa prati platforme javnih medijskih ustanova. „Pratim platforme švedske Državne televizije čiji je sadržaj izvrstan, BBC-ja, domaćih televizijskih stanica kao npr. RTS Planeta, nekoliko filmsko-festivalskih streaming platformi, te par komercijalnih“, kaže Pejković.

Iako Netflix suvereno gospodari tržištem streamovanja sadržaja, do neke mjere dijeleći određeni presjek pretplatnika sa svojim najbližim konkurentom – Amazon Primeom, streaming div nedavno je započeo kampanju udvoravanja mogućim novim pretplatnicima. Netflix je stvorio novu selekciju na matičnoj strani streaming servisa dostupnu svima, bez potrebe za pretplatom, a istu je napučio odabranim naslovima iz vlastitoga ekskluzivnog sadržaja. Ove jeseni, Netflix je u ponudu uvrstio cio niz novih filmova, među kojima se našla psihološka drama I'm Thinking of Ending Things u režiji Charlieja Kaufmana, te politički triler The Trial of the Chicago 7, Aarona Sorkina. Sorkin je razvijao svoj film o neredima o Chicagu 1968. u suradnji sa Paramountom, koji je film potom prodao Netflixu za 50 miliona dolara.

U svakom slučaju, krajolik zabavne industrije se mijenja i teško je predvidjeti kako će izgledati u ovo doba sljedeće godine. Nezahvalno je prognozirati i kako će stvari izgledati koncem ove godine, ali sve je izgledniji scenarij u kojem će nemali broj novih filmova započeti svoje igranje na serverima streaming divova kao što su Netflix i(li) Amazon.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans