Piše: Sead Vegara

Godine 2012, nakon 12 godina kreativnog lutanja sa motion-capture tehnologijom, desit će se povratak reditelja Roberta Zemeckisa igranom filmu. Zemeckis će snimiti film Flight (Let) u kojem će se uhvatiti u koštac sa fiktivnom pričom o teškoćama dugogodišjeg aviopilota Whipa Whitakera (Denzel Washington) da se izbori sa ovisnošću o alkoholu i drogama, ali i otkrivanju istine o samom sebi. Na samom početku filma Whipa zatičemo u hotelskoj sobi sa pivom u ruci i kako ušmrkava kokain, dok netom poslije toga sjeda za upravljač putničkog aviona kojeg će usred nesreće pokušati prizemljiti. U zaista spektakularnom prizoru pada aviona Zemeckis će pokazati (kao što je već jednom uradio u filmu Cast Away) da zna balansirati (napetom) atmosferom obraćajući pažnju na detalje koji će učiniti scenu vjerodostojnom i potresnom bez da su korišteni specijalni efekti prenapadni. Šestero ljudi od ukupno 102 u avionu će poginuti; nacija će Whitakera slaviti kao heroja, a istraga o nesreći će povući za sobom (ne)očekivane posljedice. Film Flight, nastao kao umna tvorevina scenariste Johna Gatnisa (Real Steel), u svakom slučaju jeste odmjerena i znalački ispričana priča, ali fiktivna priča. Dok je ona kojom se pozabavio Clint Eastwood u svom najnovijem filmskom ostvarenju Sully (Čudo s Hudsona) istinita priča o kapetanu aviona Airbus A230-214 Chesleyu Sullyu Sullenbergeru (Tom Hanks) koji je netom nakon polijetanja sa piste morao prizemljiti avion u rijeku Hudson.

Čudo s Hudsona; režija Clint Eastwood; uloge: Tom Hanks, Aaron Eckhart, Laura Linney. Mike O'Malley, Anna Gunn; 2016.

IMDb rejting: 8.0/10

Rotten Toamtoes rejting: 82%

Razlog prisilnog prizemljenja je bio taj što je jato ptica uletjelo u i prouzrokovala otkazivanje oba motora. „Čudo sa Hudsona“ kako su mediji i cijela Amerika nazvali događaj se desio 15. janura 2009. Kapetan Sully nije imao problema sa alkoholom, niti je uživao narkotike kao Whip, junak Zemeckisovog filma, i jedina moguća poveznica između stvarnog i fiktivnog ovdje se može pronaći u načinu na koji su oba pilota prizemljila porinući avion, ali i tretiranju nacije prema obojici likova, gdje su ih uzdizali u heroje. Razlika je samo u tome što je Sully slijetanjem u rijeku Hudson spasio kompletnu posadu, dok je Whip izgubio šestero ljudi srušivši se u polje. Istina, Gatnis je možda i inspiraciju za scenarij filma Flight pronašao u ovom stvarnom događaju, a tema kojom se pozabavio očigledno jeste provokativna i povlači za sobom mnoga pitanja: od alkoholizma preko korištenja narkotika.

Ali, ono što Zemeckis odlično radi jeste da u prvi plan stavlja ne samu ovisnost glavnog junaka nego njegov povratak (is)prav(n)om životu. Zemeckis spretno uvodi u priču lik ovisnice o heroinu Nicole (Kelly Reiley) koja će u trenutku dok Whip pilotira ponirućim avionom imati svoj sopstveni pad u krizu. Sudbina će ih spojiti u bolnici, a kasnije i u međusobnim pokušajima da si pomognu. Denzelov Whip će uzaludno nastojati da prekine sa opijanjima, obmanjujući sebe i sve one koji mu žele pomoći sve do trenutka kada više ne bude vidio izlaz iz situcije u kojoj se našao. Film možda predugo traje (138 minuta) ali se to ne da uzeti kao minus jer je to vrijeme dobro utrošeno na karakterizaciju likova i njihovih stanja.

Eastwoodov film, za razliku od Zemeckisovog, traje smiješno kratko, 96 minuta, a i uzevši u obzir današnje trajanja prosječnog holivudskog blockbustera. Iako Eastwoodov film nije klasični blockbuster (kontra ovome govori činejnica da je Sully za tri dana prikazivanja ostvario utržak od preko 33 miliona dolara), Amerikanci će vjerovatno htjeti podržati i vidjeti kako su sveamerički reditelj i sveamerički glumac uspjeli dočarati njihovu, ličnu, istinitu, američku priču.

Razlog ovakvog kratkog trajanja filma leži u tome da Eastwood i scenarista Todd Komarnicki ne kopaju previše po Sullyevoj prošlosti pokušavajući prići liku sa te strane, mada se nekoliko flashbackova čini i bespotrebno, već cijelu priču pletu pričajući o vremenu nakon, pred i tokom nesreće. Najfascinantniji je upravo i završetak u kojem se Sully i njegov kopilot Jeff Skiles (Aaron Eckhart) nađu na neviđenom saslušanju pred istražnom komisijom. Neviđenom jer je to skoro pa prvi put da članovi komisije slušaju zapis iz crne kutije zajedno sa kapetanom i kopilotom. Hanks je standardno dobar u ulozi i portretirao je kapetan Sullya kao samozatajnog, spretnog i sretnog čovjeka, te mu se vjerovatno smiješi nominacija za Oscara. Eastowood se nakon razočaravajuće lošeg filma American Sniper (Američki snajper), mada to u jednu ruku osporava utržak na box officeu od preko pola milijarde dolara, vratio na pravi put i sada se s pravom može nazvati jednim od najvećih živućih holivudskih reditelja.