Prikladan film uz blagdansko rapoloženje stigao je u pravo vrijeme. Riječ je o ostvarenju The Holdovers (2023), američkog reditelja Alexandera Paynea, dvostrukog dobitnika Oscara za adaptirani scenarij filmova Sideways (Stranputica, 2005) i The Descendants (Nasljednici, 2012). U svom najnovijem filmu Payne ponovno sarađuje sa glumcem iz Sideways, jednim i jedinim, neponovljivim Paulom Giamattijem, a dvojac reditelj/glumac još jednom jedinstvenom magijom pokretnih slika priziva blagdanski duh.
The Holdovers; režija: Alexander Payne; uloge: Paul Giamatti, Da'Vine Joy Randolph, Dominic Sessa; 2023.
IMDb rejting: 8.0/10
Rotten Tomatoes rejting: 96%
The Holdovers pripovijeda priču vremenski smještenu na izmaku 1970, nekoliko dana pred Božić i Novu godinu u muškom internatu Barton koledža, gdje profesor historije Paul Hunham (Giamatti) ostaje da pazi na dječake koji nisu otišli kući za praznike. Od šestero dječaka, samo jedan će ostati zajedno sa profesorom, dok će njih petorica dobiti dopuštenje roditelja da se pridruže svom bogatom prijatelju čiji je otac poslao helikopter da ih dopremi na skijalište.
Angus Tully (Dominic Sessa), nije bio te sreće da se pridruži prijateljima, jer je njegova majka, sa svojim novim suprugom otišla na “medeni mjesec“, te nije sa njim mogla provesti praznike, a ni odgovoriti na telefonske pozive profesora Hunhama. Paul, Angus i tamnoputa kuharica Mary (Da'Vine Joy Randolph) tako ostaju sami u internatu zadnjih dana decembra, moraju se snaći sami sa sobom i “prebroditi“ blagdane. Sin kuharice Mary, poginuo je u Vijetnamskom ratu, a ona je ostala sama bez igdje ikoga, vodeći i održavajući kuhinju internata.
Kako u jednom momentu Paul prokomentariše da u prošlosti upravo leži ključ za spoznavanje sadašnjosti i kako je historija bitna i ogleda se u prezentu, tako i reditelj Payne zrcali sliku sadašnje Amerike sa onom sa početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Osjetna je Payneova posvećenost detaljima, tako da cijeli film ne samo što je radnjom smješten u sedamdesete, koje su vješto rekreirane, već posjeduje i estetiku filmova snimanih u ta doba.
Paul Giamatti još jednom briljira i to u ulozi koja bi mu mogla donijeti, ako ne samog Oscara, onda sigurno nominaciju. Giamattijeva rola profesora Hunhama možda i nije toliko dopadljiva, kao ona Robina Williamsa – profesora engleskog jezika Johna Keatinga u filmu Dead Poets Society (Društvo mrtvih pjesnika, 1989), ali se svakako osjeti njegova transformacija iz omraženog u na kraju voljenog profesora.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje