Piše: Sead Vegara
Taylor Sheridan poznat i priznat je scenarista takvih žanrovskih ostvarenja kakva su Sicario (2015), Hell or High Water (2016), kao i filma Wind River (2017) za koji potpisuje i režiju. Sa izrazitim, istančanim i naglašenim osjećajem za gradnju (filmskih) svjetova, uvjerljivih likova koji progovaraju autentičnim scenarističkim jezikom Sheridan po treći put u svojoj karijeri (prvi put je to bilo 2011. sa niskobudžetnim hororom Vile, a nakon toga 2017. sa Wind River) staje iza kamere ostvarenja Those Who Wish Me Dead (Oni koji mi žele smrt, 2021), za koje i ovog puta potpisuje scenarij, zajedno sa još dvojicom scenarista, Charlesom Leavittom i Michaelom Korytajem, koji je ujedno i autor književnog predloška.
Oni koji mi žele smrt; režija: Taylor Sheridan; uloge: Angelina Jolie, Nicholas Hoult, Finn Little, Aiden Gillen, Jon Bernthal; 2021.
IMDb rejting: 6.2/10
Rotten Tomatoes rejting: 64%
Kada bismo ogolili kompletan scenarij do samih osnova, u biti bismo dobili možda ne baš površnu priču, premda prema onome što bi ostalo moglo bi se smatrati za vrlo jednostavan narativ: dvojica profesionalnih ubica (u interpretaciji Aidena Gillena i Nicholasa Houlta) ubiju kompletnu porodicu državnog tužioca i krenu da urade isto ocu i sinu (Jake Weber i Finn Little), koji se daju u bijeg prema šumama Montane kod rođaka, policijskog šerifa (Jon Bernthal). U samoj Vatrogasnoj šumarskoj službi, na ivici živaca, gotovo nervnog sloma, nalazi se Hannah (Angelina Jolie), čiji će se put preplesti sa onom dječaka Connora (Little), sve to u prvom planu priče i još sa podivljalim šumskim požarom, dok ubice vrebaju i nemilosrdno ubijaju sve one koji im se ispriječe u potrazi za dječakom, čijeg oca su ubili.
Zašto i zbog čega, to će ostati nepoznanica, doduše samo okvirno scenaristički trojac će skicirati „zavjeru“, što i ima svojih prednosti i pluseva, dok će Hannahino sada već fragilno duševno stanje objasniti kroz flešbekove i sa njenim ispovijedanjem Connoru. Sve to zajedno uzeto kao cjelina djeluje kompaktno i „drži vodu“, te su likovi, kako glavni, tako i sporedni, epizodni veoma uvjerljivo odglumljeni i kvalitetno „psihološki osjenčeni“ i kao karakteri autentični. Film je osjetljivo napet kako vrijeme prolazi i radnja se odvija, a likovi prolaze kroz transformacije, psihičke i fizičke, odavajući utisak „zaokruženosti“ likova i priče, što u svakom slučaju i vrijedi za kvalitetno urađen scenaristički i rediteljski postupak.
Sheridan kao scenarista i Sheridan kao reditelj? Dokazan na oba filmska polja, znalački pripremljen prvashodno pišući predloške, scenarije – „filmske nacrte“ i nakon toga praveći iz njih pokretne slike, Taylor Sheridan poprilično je zanimljiv filmski autor, što ga imamo pravo nazvati, s obzirom da istovremeno piše i režira. Ono što svakako vrijedi spomenuti, što zaslužuje posebnu pažnju publike, jeste povratak prelijepe Angeline Jolie pred kamere u ulozi koju je iznijela na sebi svojstven način, profesionalno, glumački toplo i istinito. U saradnji sa mladim Finnom Littleom, njihova glumačka igra nadasve je lijepo i konkretno ostvarena, tako da naprosto, iako napeto djeluje, uživate u svakoj minuti dok njih dvoje dijele kadar.
Sve u svemu, film Those Who Wish Me Dead Taylora Sheridana, zaista vrijedi vaše pažnje.
