Piše: Sead Vegara

Sa filmom Todo sobre mi madre (Sve o mojoj majci) španski reditelj Pedro Almodóvar napravio je do tada (1999) svoje najreprezentativnije filmsko ostvarenje, dirljivu posvetu ženama, glumicama, filmskoj i općenito umjetnosti u kojoj otvoreno koketira sa sapunicom, ali na jedan iskren i, naravno, parodijski način. Film je u Cannesu nagrađen nagradom za najbolju režiju, dok mu je Američka filmska akademija dodijelila Oscara za najbolje ostvarenje filmova van engleskog govornog područja. Almodóvarova čežnjiva i intimna meodrama (pre)naglašenih boja pripovijeda priču o samohranoj majci Manueli (Cecilia Roth) čiji 17-godišnji sin Esteban (Eloy Azorin) pogine pod točkovima automobila jureći da uzme autogram poznate glumice (Marisa Paredes). Mladić će sa majkom po završetku predstave Tramvaj zvani čežnja ispred pozorišta čekati da se pojavi slavna glumica, a to vrijeme će iskoristiti da pita mamu da mu priča o ocu kojeg nikada nije upoznao, te će nakon što se glumica pojavi i sjedne u automobil pohitati za njom i poginuti pod točkovima drugog vozila.

Sve o mojoj majci; režija: Pedro Almodóvar; uloge: Cecilia Roth, Eloy Azorín, Marisa Paredes, Penelope Cruz, Candela Peña, Antonia San Juan, Rosa Maria Sardà, Toni Cantó; 1999.

IMDb rejting: 7.8/10

Rotten Tomatoes rejting: 98%

Način na koji Almodóvar kroji priču ubacujući prvo elemente kojima će nagovijestiti dalji tok filma, kao situaciju sa doniranjem organa, što će se kasnije iskoristiti u Estebanovom slučaju, te situaciju sa Manuelinim odlaskom u Barcelonu da pronađe mladićevog oca, kao i sulude situacije u Barceloni, reditelj otvoreno koketira sa sapunicom. Još k tome da je Estebanov otac promijenio spol i sada se zove Lola, te je krhku i pažljivu opaticu (Penelope Cruz) ostavio trudnu i pobjegao, jasno je već sada da Almodovar ide do krajnjih granica i gotvovo parodira cijelu ideju sapunice. Na samom početku Manuela i Esteban su u kući i spremaju se da gledaju na televiziji film All About Eve (Sve o Evi, 1950) Josepha L. Makiewicza, koji u jednu ruku predstavlja „drugu stranu novčića“ filma Sve o mojoj majci, jer i u jednom i drugom žene su te jedne drugima „za vratovima“ držeći se zajedno i prolazeći kroz uspone i padove, zajedničke tragedije; doduše, kod Almodovara tu su još transvestiti i transseksualne osobe.

Na svom putovanju Manuela će sresti tri žene koje će postati njena nova familija, ili nešto toliko blizu tome; pričljivu prostitutku transvestita (Antonia San Juan), naivnu opaticu (Cruz) i filmsku divu (Paredes). Cijeli Almodóvarov film je prepun lagane komike, šala na rubu suza, ali sve to je „uklopljeno“ u savršenom omjeru. Sve ono što je Almodóvar napisao i zamislio za svoje protagonistkinje, jasno cijeni i vidi kao ženski instinkt od kojih jedne ovise o pažnji drugih, te toliko dobiva nazad od svih njih, stvarajući na izvjestan način nove obiteljske vrijednosti.

Sve o mojoj majci je Almodóvarovo remek-djelo u kojem se ogleda sve ono što je oduvijek interesovalo majstora filmskog izraza i što je koristio u svakom svom filmu – ponosne žene, dražesni mladići, transvestiti, glamurozne filmske zvijezde, prelijepi kostimi, raskošne i jarke boje. Na koncu, razliku između osjećajnih, emotivnih i istinskih melodrama koje tjeraju na suze baš i nije teško razlučiti. Sve se svodi na na dvije nepromjenjive karakteristike: uvjerljive likove i inteligentan scenarij. A moćni filmovi poput Almodóvarovog Sve o mjoj majci nemaju problema u tim aspektima, jer je priča svježa i efektna, te je napućena jakim karkaterima, u uvjerljivim glumačkim perofrmansama, te posjeduje i elemenat iznenađenja. Znači, sve ono što očekujemo od kvalitetnog filmskog ostvarenja, impresivnu režiju, dobar scenarij i nevjerovatne glumačke performanse.