Piše: Sead Vegara

Legenda kaže da je scenarij filma True Romance kojeg je napisao tada malo kome poznati Quentin Tarantino dugo kružio holivudskim krugovima i da niko nije niti htio, nakon pročitanih prvih desetak stanica nastaviti sa čitanjem kompletnog teksta. A sve to zbog monstruozno dugih replika i dijaloga, začinjenih sočnim jezikom psovki i prostakluka, barem je bio taj početak kojeg niko nije mogao da prevali. I ne samo to. Riječ je bila o scenariju u kojem se radnja odvija nelinearno, retorspektivno prikazujući događaje što je samo još više zbunjivalo one koji su se dotakli tog, kasnije će se ispostaviti, majstorski napisanog djela. Sa još uvijek ne napunjenih 30 godina, mnoštva napisanih scenarija, od kojih su dva bila itekako dobra, mladi Quentin će, konačno prodavši scenarij Prave romanse, 1992. na Sundance Film Festivalu šokirati kompletnu Ameriku sa svojim rediteljskim prvijencem Reservoir Dogs. Publika je ostajala kao prikovana u kino stolicama promatrajući radnju filma sve do trenutka kada jedan od likova ostane bez uha nakon čega je masovno napuštala salu, a kritičari pisali o neviđenoj „krađi“ tuđeg filma (City on Fire, Ringo Lam, 1987, op.a.). Kako god, sljedeće godine, 1993. Tony Scott režira upravo True Romance stavljajući svojstveni pečat na Tarantinov scenarij. 

Prava romansa; režija: Tony Scott; uloge: Christian Slater, Patricia Arquette, Gary Oldman, Dennis Hopper, Christopher Walken; 1993.

IMDb rejting: 8.0/10

Rotten Tomatoes rejting: 92%

Tony Scott, mlađi brat priznatijeg reditelja Ridleya, je u Hollywoodu do tog filma imao status blockbuster majstora sa hitovima Top Gun, Beverly Hills Cop II i The Last Boy Scout. A nakon filma True Romance, koji je u biti bio veliki box office podbačaj sa dobrim kritikama ipak, počeli su ga posmatrati drugačije, kao reditelja koji se pokretnim slikama zna izraziti i na značajniji način. Scott je nelinearni Tarantinov scenarij složio od početka ka kraju i ispričao priču o dvoje mladih ljubavnika, Clarenceu (Christian Slater) i Alabami (Patricia Arquett), na njihovom putu do sreće i prave romanse. Putu na kojem će se naći svodnik (Gary Oldman), razljućeni mafiozo (Christopher Walken), otac pun razumijevanja (Dennis Hopper), prijatelji, poznanici, policajci i filmski producent...

Prije nego će njegova zvijezda zasjati punim sjajem mlađahni Brad Pitt će odigrati minijaturu od koje će vam suze navirati na oči od smijeha. Isto će biti i Jamesom Gandolfinijem samo što ćete gledajući te scene imati blago mučljiv osjećaj u stomaku.

A definitvo najjača i najpamtljivija scena u filmu će biti čuvena „The Sicilian Scene“ između Hoppera i Walkena u kojoj... Ne, nećemo kvariti onima koji nisu gledali.

Jasno se da primjetiti sva scenaristička zagrijanost i trud koje je Tarantino uložio u scenarij Prave romanse i dobro je što se prvo pokazao kao reditelj režirajući Reservoir Dogs jer bi ga da nije posmatrali kao scenaristu koji je prešao u reditelje. Koristeći arhetipove postojeće filmske ikonografije u kombinaciji sa pop kulturom, majstorskim dijalogom, dinamičnim i punim duhovitosti, što dolazi do izražaja i predstavlja svojevrsni Tarantinov trademark, a koji izgovaraju elokventi heroji i heroine time gradeći čvrste karaktere, sve to upakovano u tzv. stripovsko nasilje, svaki njegov scenarij (i film) predstavlja kao originalan i unikatan filmski doživljaj. Sam Tarantino je o Pravoj romansi rekao:

Ljudi su me često pitali 'Da li ćeš ikad napisati romantični film?', kao da to uopšte ne spada u moja interesovanja. Pa napisao sam 'True Romance'. 'Mislim na pravi romantični film'. 'To i jeste pravi romantični film'. 'Ne, kao jedan bez nasilja'. Sigurno će postojati mnogo stvari u svakom filmu koji napišem koje će biti kontradiktorne, ali svaki fan filma vam može reći da naslov 'True Romance' nije ironičan. To jeste prava romansa.