Piše: Midhat Kapetanović

Kada osoba sebi kaže da želi da bude storyboard umjetnik, to znači da želi biti onaj koji ilustruje individualne frejmove koji čine scene u scenariju za reklame, industrijske filmove i multimediju, animirane filmove ili animacije koje su dio drugih komercijalnih, industrijskih i obrazovnih filmova. Da biste bili dobar storyboard umjetnik morate imati dar za brzu i tačnu interpretaciju tuđih misli. Razvoj vašeg crtačkog talenta mora biti usmjeren ka brzoj i preciznoj skicnoj tehnici prikaza živih likova i situacija što je izuzetno potrebno kod igranih i animiranih filmova. Storyboard umjetnik je dio tzv. predprodukcijskog tima, i iako ćete raditi za producente, produkcijske dizajnere, direktore fotografije i odjel za specijalne efekte, najbliži kontakt će biti ostvaren sa režiserom čija vizija projekta utiče na rad cjelokupnog tima.

Na desetine ljudi je uključeno u predprodukciju filma. Producent otkupljuje prava na snimanje priče i skuplja sredstva potrebna za rad uključujući unajmljivanje glumaca, kostimografa, scenografa, snimatelja, tonaca, kao i bezbrojne armije stolara, električara, slikara, patinera, muzičkih kompozitora, pa čak i vozača. Cijeli produkcijski poduhvat se može vrlo lako pretvoriti u pravu glavobolju čak i prije nego što film bude snimljen, montiran, promoviran i naposljetku distribuiran u kina, tv i videoteke. Cijeli proces postaje dvostruko impresivan kada shvatite da se svi ti individualci moraju međusobno pomiriti u cilju bolje definicije tona i finalnog izgleda filma.

Storyboard umjetnik je taj koji priskače u pomoć. Njegov ili njen doprinos naporima kreativnog tima je da pomogne u vizuelnoj procjeni i stvaranju narativnog toka scenarija. On će nacrtati skicu, vođen idejom režisera, kompletne akcije unutar određene sekvence ili kadra. U saradnji sa producentom, režiserom, direktorom fotografije i često produkcijskim dizajnerom, umjetnik će stvoriti vitalni nacrt koji će biti korišten kao referenca tokom cijelog procesa snimanja, i kasnije, montaže. Mnogi veliki režiseri od Johna Forda, Alfreda Hitchcocka do Stevena Spielberga i Petera Jacksona su koristili, i koriste, storyboard prilikom organizacije svojih budućih filmskih projekata. Najbolji od njih, poput Jamesa Camerona, Terryja Gilliama i Tima Burtona sami prave storyboard skice i vizuelne studije likova koje im pomažu u komunikaciji sa majstorima scenografije, kostima i rekvizita.

Pažljivo planiranje produkcije i ravnomjerna raspodjela sredstava potrebnih za realizaciju snimanja je jako važna, a storyboarding sekvenci pomaže svim uključenim da procijene cijenu kadra: od kostima, rasvjete i scenografije, do postprodukcijskih specijalnih efekata i montaže. Ako mislite da su filmovi poput Prohujalo s vihorom, Ptice, Indiana Jones i Gospodar prstenova snimani stihijski, impulsivno i bez temeljite pripreme, onda ste vjerovatno tip osobe koja u avionu pažljivo sluša sigurnosne upute prije polijetanja.

Tehnike crtanja variraju od umjetnika do umjetnika, ali sve ih veže upotreba jednostavnih i lako prepoznatljivih medija poput grafitne olovke, markera i tuša, a kod kolor storyboarda koriste se kolor markeri i akvarel. Digitalni medij je u mnogome olakšao bojenje i eksperimaentisanje sa kontrastima u boji i rasvjeti jer osim što storyboard mora prikazati likove i akciju vrlo je važno prikazati interakciju prednjih, srednjih i zadnjih planova kadra bojama, svjetlošću i sjenama. Komedija je uglavnom svijetlo, tragedija je tama. Može se reći da je melodrama kombinacija oboje, ali to niti u jednom slučaju ne znači da film mora biti kompletno snimljen u tonovima sive jer bi nivo samoubistava među publikom jako brzo dosegao rekordnu visinu. Sunčano žuta boja je optimistična i vesela, plavom prikazujemo depresiju i noćne scene, a zelena projicira mir i prirodu. Crvena boja je kod storyboarda, kao i kod dizajna, delikatan slučaj. Mudar čovjek je na pitanje: ''Koje je najvažnije pravilo dizajna?'', odgovorio da ako ne možeš dizajnirati kvalitetno onda dizajniraj veliko, a ako ne možeš veliko, dizajniraj crveno. Crvena boja, kao i upotreba naglih kontrasta svjetla i tame, se koristi kao jak dramatičan alat za oslikavanje scenarija. Dobar crtač, kao i dobar glumac, ne odaje sve svoje kvalitete odjednom. Previše dobre stvari mogu biti dosadne, stoga doza suptilnosti i jednostavnosti je uvijek dobrodošla; sačuvajte vatromet za praznike.

U zavisnosti od motivacije likova u sceni naš odabir boja i svjetlosnog kontrasta će igrati veliku ulogu u oslikavanju scenarija. Bez obzira na vremenski period radnje, boju i svjetlost filma diktira mis-en-scene kao i emocionalno-psihološke karakteristike likova.

Režiser, producent i produkcioni dizajner će htjeti vidjeti storyboarde sa specijalnim efektima (SFX) da lakše naprave predračune troškova scenografije (u odnosu na makete), rasvjetu, kompjutersko modeliranje, animaciju i kompoziting, i slično. SFX se obično definiše kao bilo koja vizuelna akcija, slika ili efekat koji se ne može snimiti kamerom na lokaciji i za koji su potrebne specijalne tehnike i dodaci za kamere, tehniku i montažu, a u tu kategoriju spadaju kolor matiranje, višestruke montaže slika, podijeljeni ekran, animacija, upotreba modela i minijatura, specijalni rekviziti poput vještačkog namještaja, stakla, simuliranih povreda, eksplozija, plamena, poplava ili bilo kojih drugih mehaničkih ili vizuelnih efekata kreiranih na lokaciji, u labaratoriju, montaži ili postprodukciji. Da li je onda čudno što više sile očajnički žele da znaju kuda odlaze njihove pare? Kod specijalnih efekata, kao i kod svega, najvažniji je koncept, a storyboard itekako pomaže u njegovom definisanju. To nas dovodi do još jedne važne verzije storyboarda, tj. produkcijske slike ili production paintinga.

Nakon što je glatko odbijen od vlasnika svih većih holivudskih studija George Lucas se našao u nezavidnoj situaciji. Niko nije htio podržati spin-off Flasha Gordona jer su '70. godine prošlog vijeka kinematografski bile okrenute ka filmovima težeg dramaturškog i emocionalnog sadržaja. Iako je bio izuzetno talentovan mladi režiser sa afinitetom prema vizuelnim spektaklima, nije imao načina da potencijalne producente ubijedi da je sposoban režirati film sa do sada neviđenim efektima jer im nije imao pokazati film koji bi se mogao poistovijetiti sa njegovim tvrdnjama. Vjerovatno bi mu bilo lakše da riješi slavnu dilemu o kokoši i jajetu. Nepokoleban svojom naizgled bezizlaznom situacijom Lucas je odlučio odigrati odlučujuću ruku sa filmskim studijom 20th Century Foxom koristeći posljednji as kojeg je imao u rukavu. Unajmio je čovjeka po imenu Ralph McQuairre koji je svoju slavu stekao kao ilustrator i konceptualni dizajner za firme Ford, General Motors i Boeing. On je, slijedeći detaljne Georgeove instrukcije, napravio seriju ''napucanih'' kolor ilustracija koje su prikazivale scene iz filma u formatu tamam velikom da jedva stane u gepek Lucasova karavana. Naoružan savršenom vizelizacijom svog scenarija i nemalom dozom bezobrazluka Lucas se izvršnom odboru Foxa zakleo da će izgled njegovog filma biti 120% vjeran produkcijskim slikama. Nakon što mu je, sa krajnjom obazrivošću, objašnjeno da jedna cjelina može imati samo 100 postotaka George im je zauzvrat objasnio da će onih 20% natjerati mlade ljude da požele tehnologiju koja bi im omogućila da zamrznu sliku usred gledanja filma da bi se divili jednom jedinom frejmu.

Historija filma i televizije je prepuna sličnih inspirativnih priča koje na direktan način pokazuju (i dokazuju) da je storyboard bio, jeste i ostat će neizostavni dio kvalitetne vizuelne medijske produkcije. Vizuelni jezik filma jeste jezik strukture priče, a njegova gramatika se sastoji od kadrova. Svaki kadar ima svoje jednostavnosti i kompleksnosti, svoju čvrstu realnost i emotivnu i psihološku stranu. Režiser mora odlučiti šta tačno želi publici reći kadrom ili sekvencom kadrova. Olovkom dobrog storyboard umjetnika riječi scenarija postaju vizuelne slike, a te slike u režiseru provociraju osjećaje u čijem njegovanju nastaju karakteri likova koji rađaju živa bića sa kojima se identifikujemo.

I još jednom, na kraju, da bi bili dobar storyboard umjetnik potrebna vam je vještina u crtanju, osjećaj za brzinu, poznavanje tehničkih termina (uglova kamere i sl.), sposobnost da čitate režiserove misli i želja za neljudski dugim radnim vremenom bez prigovora.