Kako bi zaustavili, ili barem smanjili ogroman odljev novaca, veliki studiji će u predstojećem periodu nuditi svoje nove naslove gledateljima izravno, u udobnosti njihovih domova. Model je u ranom stadiju koncepta, a na njemu radi nekoliko studijskih giganata, svaki sa svojom vizijom pružanja ove usluge. Motiv, pak, isti je za sve konkurente – potreba da se ostvari neka vrsta povrata novca uloženog u filmove čiji je dolazak u kino-dvorane odgođen, ili otkazan.
Posrijedi će biti model u kojem će gledatelji moći „iznajmiti“ jedan od nadolazećih naslova putem video on-demand usluge koju nudi njihov kablovski operater, pružatelj internet usluga, ili jedan od streaming servisa. Netflix svoje originalne naslove čini dostupnim istog dana kada bi isti došli u kina, ako bi uopće imali teatralni izlazak, ali za ostale studije ovo je u osnovi povratak na iznajmljivački model kakav malo zreliji filmoljupci pamte iz doba videoteka.
Glasine koje prenose brojni portali posvećeni filmskoj industriji donekle je potvrdio Universal, prenijevši zamisli studija u vezi ovog pitanja u kratkoj izjavi Jeffa Shella, izvršnog direktora NBCUniversala:
Universal Pictures ima široku i raznoliku ponudu filmova, a ista u 2020. nije izuzetak. Umjesto odlaganja ovih naslova, ili puštanja istih u vrlo izazovnom krajoliku filmske distribucije, poželjeli smo ponuditi priliku da ljudi pogledaju ove naslove u svojim domovima na način koji je fizički i finansijski pristupačan. Nadamo se i vjerujemo da će ljudi izaći i gledati filmove u kinima gdje je to moguće, ali shvaćamo da su kina ljudima širom svijeta sve manje dostupna.
Pored dostupnosti novih filmova istovremeno na video on-demand servisima i u kino-dvoranama, ubrzano se radi i na ubrzavanju dospjeća filmova koji su napustili kina. Disney će na svoj streaming servis, Disney+, ranije nego očekivano postaviti Frozen II, a Universal će sigurno učiniti isto čim njihova platforma, Peacock, bude lansirana.
Lanci multipleksa i pokojeg preostalog nezavisnog kina se ne vesele onome što se da iščitati između redova Shellove izjave, uprkos zadnjoj rečenici. Sve veća brojnost streaming i VOD servisa nije slučajnost – veliki studiji već nekoliko godina traže način da svoje proizvode plasiraju gledatelju bez posredništva zakupljivača. Kina zarađuju prodajom hrane i pića, dok od cijene ulaznica dobijaju skromnu, a u nekim slučajevima i nepostojeću proviziju. Trenutna zbivanja u svijetu stavljaju studije u poziciju da mogu zaobići kino-dvorane, a ukoliko bi se taj model pokazao uspješnim, bez obzira na stabilizaciju prilika, on bi mogao postati i trajnim rješenjem za odnos distributera i zakupljivača.
