Piše: Segor Hadžagić

Izraelski dokumentarist Ari Folman, koji je oduševio filmsku javnost sa svojim animiranim dokumetarcem Valcer sa Bashirom, koji govori o njegovim traumatičnim iskustvima kao izraelskog vojnika Libanonskom ratu 1982., ovog puta je „skuhao“ nešto sasvim neočekivano i drugačije. Kongres je savremena barokno – psihodelična SF drama bazirana na romanu „Futurološki kongres“ Stanislava Lema koji prikazuje antiutopijski svijet pod diktaturom gdje vladajuća klasa drži mase pod kontrolom pomoću psiholdeličnih droga koje im pomažu da žive u virtualnom svijetu sa odabranim avatarima.

Međutim, Folman ne prati strogo Lemovu fabularnu liniju već koristi vjegovu tematsku okosnicu da bi ispričao priču o glumici Robin Wright (naravno glumi je Robin Wright), koja je nakon sjajnog proboja u Hollywodu napravila nekoliko gafova i praktično ostala bez izbora u surovom svijetu filmske industrije. Jedina čansa da osigura egzistenciju za sebe i svoju djecu jeste da proda vlastiti identitet: avatar njenog vječno mladog lika biće skeniran i korišten u različitim holivudskim filmovima u narednih 20 godina.

Pri kraju isteka ugovra Robin odlazi u Abraham City, grad gdje svako uz pomoć droga postaje animirani lik. Naravno, riječ je samo o halucinaciji koju izazivaju hemijske supstance. Putovanje završava naopako i Robin je zamrznuta sve dok tehnologija ne uznapreduje dovoljno da joj pomogne. Kada se probudi svijet je već posatao kičasti crtani film.

Folman nam očigledno nije prišapnuo ništa novo. Centri moći ograničavaju, ako ne i potpuno ukidaju našu percepciju stvarnosti, žrtvujući je za mnogo prihvatljiviju virtualnu iluziju, ali ovo teško da bi mogla biti mračna vizija budućnosti. Ono što Folman prikazue je više nego objektivna slika sadašnjosti. I ako nam ne uspijeva reći neku veliku istinu o svijetu, Folman sjajno kombinuje igrane i animirane elemente, gdje, usprkos vizuelnom majstorstvu, intimna priča o majci i izgubljenom sinu predstavlja stvarni „high-light“ filma.