Piše: Sead Vegara
Jack (Himesh Patel) sasvim je običan momak koji u priobalskom engleskom gradiću Saffolku pokušava da se probije na muzičkoj sceni, dok je ustvari završio za učitelja i radi kao pomoćnik u supermarketu. Dugogodišnja prijateljica/menadžerica Ellie (Lily James), koja je očito zaljubljena u njega, mladac to baš i ne uzima za ozbiljno, radi sve kako bi ga osokolila da nastavi sa komponovanjem i pjevanjem. I, kada Jack doživi saobraćajku vozeći bickl, u tom moment na cijelom planetu nestane struje, a on se sutra budi u svijetu u kojem jedan od najvećih rock'n'roll bendova nije ni postojao – The Beatles. (Ispostaviće se da još neke stvari nisu nikad ni postojale.) Naime, kad Jack društvu otpjeva „Yesterday“ svi su u čudu: „Kad si to napisao?“ Da dugu priču učinimo kratkom, Jack jedini (?) zna za Beatlese i počinje snimati njihove pjesme, sve do trenutka kada Crveni Đavo u vidu menadžerice Debre Hammer (Kate McKinnon) iz Los Angelesa dođe i pita ga „Da li želi da pije iz otrovnog pehara slave i moći?“, tj. želi li biti bogat i b(r)ezobrazno slavan.
Jučer; režija: Danny Boyle; uloge: Himesh Patel, Lily James, Ed Sheeran, Joel Fry, Kate McKinnon; 2019.
IMDb rejting: 6.8/10
Rotten Tomatoes rejting: 60%
Pretpostavljate kuda odatle priča ide i kao i svaka romantiča komedija nastala iz pera maestra pisane filmske riječi Richarda Curtisa (About Time, Love Actually) znate da će završiti happyendom. Samo, šta sve treba da prođe da bi naš protagonista došao do takvog kraja, to je ono što čini film Yesterday iznimnim filmskim ostvarenjem. Još kada se iza kemere nađe britanski oskarovac Danny Boyle (Slumdog Millionaire, Trainspotting 1&2), uz uvijek svježu i inovativnu scenarističku podlogu Richarda Curtisa, zagarantovan je uspjeh. Kako kod kritike, tako i kod publike. Možda ne baš sve publike, ali onih romantičnih duša koje znaju prepoznati i isto tako cijeniti takvu jednu romantičnu komediju kakva je Yesterday, zauzeće posebno mjesto u njihovim filmofilskim srcima.
Yesterday nije tipična romantična komedija, barem ne u smislu onog što se uvijek “prodavalo“ pod tom etiketom, a to je priča tipa momak upoznaje djevojku (ili obrnuto), pa budu zajedno, pa prekinu, pomire se, ili su najbolji prijatelji, a ona se udaje (ili obrnuto), ili... varijacja na temu ima mali milion i uvijek je sretan završetak, samo što to nekada scenaristi/reditelji znaju začiniti i lijepo upakovati, pa to bude limunada sa velikim slovom „L“ kakav je kolokvijalni termin za romantične komedije, i kakva je upravo Yesterday, znači sa velikim slovom „L“.
Sama postavka Limunade Yesterday “hvata“ vas na prvu i uvlači u svoj svijet višedimenzionalnih likova koji su karakterno osjenčeni emocijama stvarnim da su likovi toliko bolno uvjerljivi i istiniti. Još jedna bitna stvar na koju upućuje Yesterday jeste činjenica da kada bi se danas pojavili Beatlesi, teško, vrlo teško, ali sigurno (u stvari da li?) bi uspjeli. Jer, danas je tolika zasićenost (muzičkog) tržišta, da i ono što je zaista kvalitetno, rijetko ispliva na površinu pored prevelike količine škarta. Trebate imati zaista veliki talenat i jaku volju, svakako malo i sreće, da biste uspjeli u bilo čemu, pa tako i Jack koji se (pri)sjeća pjesama Beatlesa tako što obilazi Liverpul i mjesta koja su poslužila kao originalna inspiracija za tekstove.
Zaista, nakon odgledanog filma Yesterday, opet pod uslovom da je romkom vaša “šoljica čaja“, pa i ako nije baš, vratiće vam vjeru u život i ljubav, te će vam se pojaviti onaj mali smiješak na usnama. Poželjet ćete, poput odslušane same pjesme Beatlesa, i film Yesterday, pogledati još jednom, odmah nakon odjavne špice krenuti još jednom od početka, jer vas u isti čas čini mladim i odraslim i ostavlja vas u uvjerenju iskupljujuće snage muzike, kao i iskupljujuće snage ljubavi. Kada bi film mogao biti pjesma, Yesterday bi bio instant klasik, zato što to i jeste.
