Piše: Marinela Domančić
Iako je rat u Bosni i Hercegovini završio prije gotovo trideset godina, još uvijek se traga za 7600 osoba koje su nestale u ratu. Nada da će se neki od njih pojaviti na kućnom pragu odavno je okopnila i mnogim obiteljima jedinu bi utjehu predstavljalo pronalaženje posmrtnih ostataka njihovih najdražih, dostojanstven ukop i obilježavanje mjesta na kojem zauvijek počivaju. Obitelj Filipović nije našla ni koščicu Abdurahmana Brace, liječnika iz Kalinovika. Iskazi upućenih ukazuju na to da je 31.7.1992. odveden sa posla, uhapšen, mrcvaren, strijeljan i spaljen u Tuzlakovoj štali 5.8.1992. ali dokazi koji bi to potvrdili nisu otkriveni. U spaljenom su objektu pronađeni ostaci koščica pomiješani sa pepelom. Vatra je uništila DNK. Krupnih kostiju nema.
Daidžin prsten; režija: Aida Hadžimusić; 2024.
U potragu za istinom uputila se nećaka doktora Brace, Aida Hadžimusić. U Kalinovik je povela kamermane i ponijela veliku želju da sazna šta se stvarno desilo njenom daidži kojeg i ne pamti. Stara obiteljska kuća Filipovića je devastirana, oskrnavljena grafitima i opustošena. Nisu ostale ni električne instalacije u zidovima. Nižu se sjećanja članova obitelji, nekadašnjih prijatelja, susjeda i kolega sa kojima autorica razgovara, lijepa sjećanja na čovjeka kojega svi opisuju kao dobrog, poštenog, vrijednog, obzirnog i požrtvovanog. Prisjećaju se i dešavanja iz Drugog svjetskog rata kada je Bracin djed stao u odbranu komšija Srba spasivši im živote. Komšije njegovom unuku nisu uzvratile istom mjerom. Bracu niko nije zaštitio. Ni njegov drug i kolega Stanko Elez, kojem autorica piše pismo na početku i na kraju ove priče, koji je izbjegao snimanje.
Kalinovik je i danas živopisno, brežuljkasto mjestašce do kojeg se dolazi vijugavim putem. Stanovništvo je značajno malobrojnije nego nekad, a ikonografija koja ratne zločince slavi kao nacionalne heroje prisutna je kako na javnim panoima, tako i u kućama žitelja. Od slika i murala Ratka Mladića Aidi uzavre krv. Gledatelju je jasno da je ovdje svaki razgovor uzaludan i da će (iako je, možda, počeo sjetnim sjećanjima) u jednom trenutku zid između sugovornika postati pregolem i neprelazan. Klupko istine, laži, pomirenja, kajanja i smiraja neće se odriješiti koliko god to autorica iz petnih žila priželjkivala. Barem je, nakon gotovo tri desetljeća, daidži figurativno podigla nišan.
