Piše: Marko Njegić

Navršit će se uskoro točno 15 godina otkako je u filmskom časopisu Hollywood izašla prva najava za ekranizaciju kultne "cyberpunk" serije japanskih "manga" stripova "Battle Angel Alita" iz devedesetih. Bilo je to u ožujku 2004., kad se činilo da će veliki redatelj James Cameron (Terminator 1&2, Aliens, Bezdan, Istinite laži) doista udariti prvu klapu u dogledno vrijeme. Trebao je to biti njegov prvi igrani film nakon Titanica. Početak produkcije se, međutim, konstantno prolongirao i Cameron se na kraju prebacio na Avatara. No, ljubomorno je, više od dekade, čuvao scenarij Alite ne želeći prepustiti nekom drugom da režira film. Godinama kasnije, Cameron je shvatio da, okupiran trima nastavcima Avatara do 2025. (!!!), nema vremena za Alitu i odlučio je zarolati film kao producent i scenarist, kako je, recimo, potpisao Pakleni val i Čudne dane Kathryn Bigelow. Režiju je, pak, ustupio Robertu Rodriguezu (Desperado, Od sumraka do zore, Sin City 1&2, Planet terora, Machete) koji je već jednom figurirao kao potencijalni režiser visokobudžetnog SF-a John Carter. Na prvi pogled, Cameron i Rodriguez su neobičan i opozitan "hi/lo-fi" dvojac. S jedne strane, tehnicistički pedantan megaloman, kralj visokobudžetnog blockbusterskog svijeta i (SF) filmova od par stotina milijuna dolara, revolucionarnih za kinematografiju.

Alita: Anđeo borbe; režija: Robert Rodriguez; uloge: Rosa Salazar, Christoph Waltz, Jeff Fahey, Jackie Earle Healey, Jennifer Connelly, Mahershala Ali; 2019.

IMDb rejting: 7.6/10

Rotten Tomatoes rejting: 59%

S druge, "punkerski" gerilac sklon "low budget" ostvarenjima nerijetko "pakleno-šundovskog" izričaja koji su maksimalno koštali 60-ak milijuna dolara (Sin City 2). Međutim, neki linkovi među njima postoje. Rani Rodriguez (El Mariachi) je crpio inspiraciju u redateljskoj ekonomiji od ranog Camerona (T1) koliko i Carpentera (Bijeg iz New Yorka). Također, Rodriguez se "spojio" s Cameronom u liku akcijske heroine Cherry Darling iz Planet Terror: ona je postala svojevrsna kiborgica, "terminatorska" kombinacija "ljudsko meso + stroj(nica)". Moguće da je upravo to presudilo za angažman Rodrigueza u očima Camerona, oduvijek opčinjena snažnim junakinjama (Sarah Connor, Ellen Ripley) i motivom preklapanja ljudskosti i tehnologije.

Posljednja od svoje vrste, Alita je terminatorica s kiborškim "twistom". Terminator ima čip za mozak i ljudsko tijelo, a Alita ljudski mozak i tijelo stroja jer "ratničkom duhu treba ratničko tijelo". Njezin film je sastavljen od dijelova Cameronove i Rodriguezove filmografije, na isti način kako je Alitu sastavio "cyber" doktor Ido (Christoph Waltz) nakon što ju je pronašao na otpadu. Samo naizgled je, dakle, Alita: Anđeo borbe više "cameronovski", nego "rodriguezovski" film. "Spy Kid" Rodrigez je odrastao, prilagodio se i unaprijedio svoj stil kako bi iznjedrio vizualno relevantan studijski blockbuster, koristeći stečeno znanje sa snimanja Sin Cityja da se nevidljivo srastaju pravi setovi i zeleni ekrani/računalni efekti. Ostao je pritom dovoljno prepoznatljiv i dosljedan da, primjerice, opet angažira opskurnog glumca Jeffa Faheyja.

Pažljivije oko će primijetiti koliko Rodriguez u akcijskim scenama Alitina kašenja lubanja i rezanja udova robota/kiborga, poput kolosalnog Grewishke (Jackie Earle Healey), Zapana (Ed Skrein) i Nyssiane (Elza Gonzales), rasteže granice dobnog predikata amenovanog od strane studija 20th Century Fox. Primijetit će i da bar za lovce na ucjene-ratnike, u kojem će se, dakako, dogoditi "bar fight", izgleda kao futuristički "Titty Twister" iz From Dusk Till Dawn s bioničkim kreaturama umjesto vampirskih. Redateljski "punker" se zapravo pokazao kao prilično dobar izbor za "cyberpunk" spektakl kakav je Alita: Battle Angel. Iz tog razloga je šteta da Alita pati od studijskih nameta franšiznog razmišljanja (završnica biva naglo presječena navlakušom za nastavak) i povremeno odaje dojam da je sklopljena od djelića nekih drugih filmova, iako familijarnost ima veze i s tajmingom, kao u slučaju srodnih SF-ova John Carter i Valerian.

Da je Alita izašla u kinima na vrijeme, sredinom 2000-ih, utopijski nebeski megalopolis Zalem što lebdi iznad Željeznog grada ne bi podsjećao na Elysium, niti bismo u ovako kratkom roku gledali još jedan "ghosting in the shell" SF s akcijskom kiberdjevojkom koja propituje vlastiti identitet i traži tragove čovječnosti (igrana verzija "Duha u oklopu"). Ne bi ni ekstremni sport budućnosti "motorball" (motomet) djelovao kao da Transformersi igraju "Rollerball", niti bi Alita izgledala kao jedan od avatara iz Ready Playera One. Pa ipak, Rodriguez režira kompjuterski generiranu akciju uzbudljivije i koherentnije od Michaela Baya i Stevena Spielberga. Akcijske scene "Alite" su tečne i pregledne, za razliku od povremeno pregustog scenarija.

Junakinjina izbjegavanja Grewishkovih robotskih kandži i njezine okršaje sa sudionicima motometu treba pokazivati kao primjer fluidne koreografije unutar novovjeke blockbusterske CGI kinematografije, s kamerom Billa Popea (Matrix, Spider-Man 2) istovremeno dovoljno blizu i daleko pozicioniranom od središta zbivanja da vas ubaci u centar akcije i da akciju možete sagledati u cijelosti. Jednako tako, Rodriguezov i Cameronov glavni lik je dosad najveće postignuće "motion capture" tehnologije (Gollum, King Kong, Avatari...), veće i od Cezara iz serijala Planet Of The Apes. Iako još uvijek preferiramo klasičnu glumu od krvi i mesa, time i Scarlett Johansson iz Ghost In The Shell, Alita je fascinantan računalan lik u "motion capture" ulozi Rose Salazar koja joj uspijeva udahnuti dušu i dati srce, onako kao što ga ona daje Hugu (Keean Johnson).

Cameronovi filmovi su odreda bili iskreni, ne samo spektakularni, a nešto od te iskrenosti posjeduje i Alita: Anđeo borbe. Velike "manga" oči Alite simboliziraju njezino nevino, "wide eyed" promatranje svijeta i filmski "sense of wonder" koji ovdje projicira "girl power". Alita će pustiti romantičnu suzu i presjeći je mačem na pola - jedna kapljica za Camerona, druga za Rodrigueza.

Oskarovci kao sporednjaci

Osim dvostrukog oskarovca Waltza, u sporednim ulogama nalaze se još neki dobitnici zlatnih kipića - Mahershala Ali i Jennifer Connelly. Ali ima veću ulogu naizglednog negativca koji je ustvari podređen pravom negativcu iz sjene, a tako i glumi, na autopilotu. Glumca upravo gledamo u kinima i u Zelenoj knjizi, u pravoj ulozi za koju je opet nominiran za Oscara.