Piše: Segor Hadžagić
Prvi holandski film nakon 38 godina u glavnom takmičarskom programu prošlogodišnjeg kanskog festivala, Borgman je još jedno u nizu bizarnih, duhovitih, mračnih i obespokojavajućih (neko će odmah primijetiti: ok, nije li malo „too much“?!) filmskih ostvarenja koja temitaiziraju naizgled savršen, idiličan i „ispeglan“ život savremene buržoaske porodice koja već više od pola decenije radi po formuli „kuća-brak-auto“.
Borgman; reditelj: Alex van Warmerdam; uloge: Jan Bijvoet, Hadewich Minis, Jeroen Perceval, Alex van Warmerdam; 2013.
IMDb rejting: 7,3/10 Rotten Tomatoes rejting: 67%
Sve te lijepe crtice lica koje će vremenom deformisati,ti lažni profesionalni osmijesi, sterilna komunikacija, ta arhitektura toliko simetrična i proporcionalna da postaje tiranska, samodopodaljivost i prigušena histerija – svu tu patologiju svakodnevnice pozorište, književnost i film secira već više od pedeset godina, počev od Harolda Pintera preko Fassbindera do najpoznatijeg „hirurga“ sretnih i uspješnih porodica, Michaela Hanekea.
Alex van Warmerdam u svom najnovijem filmu dodaje i par začina više. Jednako opčinjen nasiljem kao i Haneke, van Warmerdam ulazi dublje u svijet, dok Pinterovu opsesivnu temu „stranca“ odvodi u bajkovitije, fantazmagoričnije vode. Naravno, van Warmerdam nije dramaturški vješt poput Hanekea da bi stvorio koherentan i originalan svijet, niti je u stanju očarati kombinacijom shizofrenije i erotike kao Lynch, ali nas je zato u stanju majstorski „prevariti“. Dok mislimo kako smo čvrsto u svijetu crne komedije, Van Warmerdam brzo okreće ploču na drugu stranu sa mnogo dinamičnijim materijalom: trilerom i hororom kojeg ublažava alegorija o dobru i zlu.
Sam početak filma vas odmah ščepa! Borgman, koji izgleda kao kombinacija divljaka, prosjaka i proroka Ilije, bježi u šumi pred naletom svećenika i još dva naoružana muškarca. Uspjevši pobjeći od napadača, Borgman zakuca na vrata savremene vile, predstavljajući se kao Anton. Vrata otvara arogantni vlasnik, Richard. Borgman kaže da želi samo da se istušira i da poznaje njegovu ženu Marinu. Osjećajući opasnost i strah tipičnu za histerične biznismene, Richard premlati Borgmana, ali ga Marina kasnije spašava i zadržava na imanju. Ono što je do sada izgledao ka scenariji Renoarovog poznatog filma Boudou, spašen iz vode, ubrzo će se izokrenuti u potpuno neočekivanom pravcu. Borgman nije žrtva, već opasni manipulator koji će prodrijeti duboko u podsvijest Marine i njihove djece. Drakula? Frulaš iz Hamelina? Don Juan? Van Varmerdam možda nije stvorio remek djelo, ali zasigurno jeste jednog od najnezaboravnijih likova savremenog filma, koji predstavlja personifikaciju svih strahova jedne naizgled uspješne i sretne bogate porodice, koja više nema dodira ni sa stvarnošću ni sa vlastitom podsviješću.
