Priredio: M. S.

Španska kinematografija je poslije Drugog svjetskog rata bila vrlo nestabilna, a politička klima koja je vladala u Evropi uzdrmala ju je još više. Kulturna elita cijele države nije pokazivala da to želi promjeniti. S diktatorom Franciscom Francom, Španija je bila izolirana od ostatka Evrope dok su se druge kinematografije mnogo brže oparavljale i doprinosile razvoju filmskog jezika. Ipak, nakon Franciscovog  pada i njegove smrti, španska kinematografija je postepeno prihvatala svoju slobodu i veoma brzo su stigli i najveći uspjesi. Naravno, ovdje se misli na nagradu Američke filmske akademije, kao jednu od najpopularnijih i najvažnijih u svijetu. Španija je do sada osvojila četiti zlatna kipića, a ovo je lista španskih oskarovskih filmova.

1. Povratak na početak (Volver a empezar) Joséa Luisa Garcije – Oscar 1983. godine

Antonio Albajara uspješan je pjesnik i učitelj na Berkeley univerzitetu koji se vraća u Gijón. Tamo putuje tražeći sve što je za sobom ostavio u mladosti, prije nego li je postao poznati pjesnik i pisac u Meksiku i SAD-u, osvojivši s vremenom Nobelovu nagradu. U Gijón se ponovo susreće sa svojom prošlošću i starim prijateljem s kojim je igrao u fudbalskoj reprezentaciji Sportinga iz Gijóna, ali sreće i i Elenu, njegovu veliku ljubav iz prošlih vremena. Kroz sjećanje, svoje prijatelje i Elenu, Antonio se upušta u nezaboravno životno putovanje. Film Povratak na početak je posveta čovjekovom životu i čovjekovom izboru. Film dobro funkcioniše zbog toga što reditelj dopušta životu da zaživi u filmu, bez velikih intervencija, nasilnih preokreta, suvišnih motiva. Čini se da je žarište filma indirektni odgovor koji Antonio daje kao razlog njegove posjete, a koji prepričava priču svog kolege, profesora, koji tokom predavanja gleda kroz prozor i počinje pjevati melodiju iz rodne zemlje i svoje mladosti nakon čega doživi srčani udar. U početku su ga španski kritičari vrlo slabo primili, ali u SAD-u je dobio Oscara za najbolji strani film, prvog za Španiju te je zahvaljujući ovom međunarodnom priznanju, ubrzo postao komercijalni uspjeh u svojoj zemlji.

Nominovani:

Alsino i kondor (Alsino y el cóndor, Nikaragva) – Režija: Miguel Littin
Orlov let (Ingenjör Andrées luftfärd, Švedska) – Režija: Jan Troell
Privatni život (Частная жизнь, Sovjetski Savez) – Režija: Juli Raisman
Veliko čišćenje (Coup de Torchon, Francuska) – Režija: Bertrand Tavernier

2. Zlatna vremena (Belle epoque) Fernanda Truebe – Oscar 1994. godine

Španija 1931. godine, vrijeme građanskog rata, sukoba republikanske vojske i monarhije. Među republikancima našao se i mladi Fernando. Njemu se rat baš i nije svidio te je dezertirao, da bi, nedugo zatim, bio uhapšen. Po izlasku iz zatvora upoznaje starca Don Malona, koji ga poziva u svoju raskošnu vilu. Tamo uz dobro jelo i piće pričaju o političkim idealima i o životu općenito. Baš kada se Fernando spremao na odlazak, Don Maloneu dolaze njegove četiri prelijepe kćerke na ljetni odmor: nedavno razvedena Clara, atraktivna lezbijka Violeta, intrigantna Rocío i najmlađa Luz. Iako odgojene u strogom katoličkom duhu, jedna po jedna sestre zavode Fernanda, koji se zaljubljuje u sve četiri. Redatelj Fernando Trueba želio je snimiti film sa vrućim scenama, ali bez nasilja, neugode protagonista i tragedija koje će usljediti kao posljedica toga. Njegov Fernando je svojevrsna lutka s kojom se sestre igraju što ovome nimalo ne smeta. Upravo zbog izrazite slobode u pristupu te prisvajanja humora kao dominantnog životnog saputnika, Zlatna vremena su tada iznenađujuće, ali zasluženo osvojila Oscara za najbolji strani film, iako je prvi favorit bio kineski naslov Zbogom moja konkubino.

Nominovani:

Miris zelenih papaya (Mùi đu đủ xanh, Vietnam) – Režija: Trần Anh Hùng
Hedd Wyn (Ujedinjeno Kraljevstvo) – Režija: Paul Turner
Svadbeno slavlje (The Wedding Banquet, 喜宴 Xǐyàn, Taiwan) – Režija: Ang Lee
Zbogom moja konkubino (Farewell My Concubine, 霸王別姬 Bàwáng Bié Jī, Hongkong) – Režija: Chen Kaige

3. Sve o mojoj majci (Todo sobre mi madre, 1999) Pedra Almodóvara – Oscar 2000. godine

Sve o mojoj majci je špansko-francuska drama reditelja i scenaristae Pedra Almodóvara  iz 1999. godinem u kojem se ovaj kultni autor bavi složenim temama kao što su AIDS, transseksualnost, vjera i egzistencijalizam. Radnja je dijelom preuzeta iz prethodnog Almodóvarog filma Cvijet moje tajne i prati Manuelu (Cecilia Roth), koja je, one noći kada je automobil pregazio njenog sina Estebana, plakala sve dok joj suze nisu presušile. Nakon tragičnog događaja Manuela odlazi u Barcelonu kako bi pronašla dječakovog oca, transvestita Lolu koji ne zna da je imao dijete. Pedro Almodóvar je ovaj film posvetio ‘svim glumicama koje su glumile glumice, svim muškarcima koji su glumili žene i svim ljudima koji žude za majčinstvom’. „Treba li ga shvatiti ozbiljno, kao što to čine likovi, ili gledati žarke boje, sjajnu dekoraciju i veselu posvetu Tennesseeju Williamsu i filmu `Sve o Evi`... ili ga promatrati kao parodiju?“, pita se Roger Ebert iz Chicago Sun-Timesa. Ovaj naslov je Almodóvaru prvog i za sada jedinog Oscara.

Nominovani:

Istok zapad (Est-Ouest, Francuska) – Režija: Régis Wargnier
Pod suncem (Under solen, Švedska) – Režija: Colin Nutley
Himalaja, djetinjstvo jednog poglavice (Himalaya – l'enfance d'un chef, Nepal) – Režija: Eric Valli
Solomon i Gaenor (Solomon a Gaenor, Ujedinjeno Kraljevstvo) – Režija: Paul Morrison

4. Život je more (Mar adentro) Alejandra Amenábara – Oscar 2005. godine

Ovo potresno, bolno, tragično, ali svakako inspirativno djelo reditelja Alejandra Amenábara u svome narativu tretira stvaran slučaj Španca Ramóna Sampadra koji se, nakon što je ostao gotovo potpuno nepokretan, trideset godina borio za dopuštenje vlastitoga (samo)ubistva iz milosrđa. S dvadeset i šest godina, Ramón, bivši mornar, teško je povrijedio kičmu skačući u more. Sljedećih tridesetak godina provodi u krevetu, nepokretan ispod vrata, ali i dalje pri savršenoj svijesti i okružen nesebičnom pažnjom svojih najbližih. Duboko u sebi odluči dostojansveno završiti svoj život te se gorljivo posveti borbi za legalizaciju ubistvu iz milosti – postupka koji je u mnogim zemljama zabranjen. Podržava ga advokatica Julia te bliska prijateljica Gené Ramón, s kojima provodi većinu preostalog vremena. Iako ustrajan u svojoj zamisli, Ramón zagovara ljubav prema životu i njegovanju prijateljstva... Glavnu ulogu u Život je more, tragičnog, no nimalo očajnog nepokretnog čovjeka, tumači jedan od vodećih španskih glumaca, Javier Bardem, što je jedna od najupečatljivijih i najfascinantnijih glumačkih interpretacija svih vremena. Krajnje neobičan film za Amenábara, poznatog kao majstora za horor i triler, što je svakako primijetno i u krajnje dinamičnoj dramaturškoj strukturi ovoga naslova.

Nominovani:

Zboraši (Les Choristes, Francuska) – Režija: Christophe Barratier
Hitler: Konačni pad (Der Untergang, Njemačka) – Režija: Oliver Hirschbiegel
Kao na nebu (Så som i himmelen, Švedska) – Režija: Kay Pollak
Jučer (Južnoafrička Republika) – Režija: Darrell Roodt