Piše: Sead Vegara

A kako bi za promjenu bilo da nešto originalno stigne iz holivudske tvornice snova!? Zaista... zar je moguće da niti jedan prekaljeni holivudski scenarista nema nijednu (kvalitetnu) originalnu ideju... Sada, kada bi se pitalo vrsne scenariste vjerovatno bi i bila pokoja originalna ideja, ali nažalost, oni se ne pitaju! Producenti su ti koji imaju novac i koji odlučuju, pa su tako i odlučili napraviti, da li je potrebno reći, bespotreban remake filma iz 1974. godine pod nazivom Death Wish (Smrtonosna želja). Taj film je predstavljao slobodniju celuloidnu adaptaciju istoimene knjige Briana Garfielda iz 1972, a za remake iz 2018, snimljen nakon 44 godine, govorilo se da će biti više vezan za knjigu nego što je bio prethodnik... U originalu koji je polučio još četiri nastavka (svaki proporcionalno lošiji od prvog filma) čovjeka čiju ženu i kćerku napadnu provalnici u stan glumio je vječiti holivudski mrgud Charles Bronson (The Magnificent Seven, The Great Escape, Once Upon A Time In The West), dok njegovu modernu verziju portretira Bruce Willis, glumac koji je do sada pet puta umirao muški u istoimenoj franšizi. A vjerovalo se (koliko su samo pogriješili!) da će poslužiti kao nova franšiza za ostarjelog Willisa.

Najstariji holivudski trik sastoji se u tome da staroj priči daš novo ruho.

Samo uspješni filmovi se ponovo snimaju. Nikad nisam shvatio zašto. Ne znam nijedan slučaj da je nova verzija isto onoliko dobra kao prvobitni film. Nema te formule koja bi nekome omogućila da ponovo stvori onu jedinstvenu privlačnost koja je doprinijela da neki film bude uspješan. Trebalo bi da bude obrnuto. Baš neuspjelim filmovima, onim zasnovanim na dobrom materijalu, koji su iz razloga nastalih utjecajem vremana, mjesta ili okolnosti, jednostavno nisu dobro prošli prvi put, trebalo bi pružiti i drugu šansu.

                                                                                              John Huston (“Otvorena knjiga“)

Death Wish Smrtonosna želja; režija: Michael Winner; uloge: Charles Bronson, William Redfield, Hope Lange, Vincent Gardenia; 1974.

Sedamdesete godine u Hollywoodu su bile i ostale upamćene kao godine u kojima su se snimali filmovi težeg dramaturškog i emocionalnog sadržaja (The Godfather, Taxi Driver), barem prva polovina, dok će krajem sedamdesetih doći Lucas sa Ratovima zvijezda i donijeti šarenilo specijalnih vizualnih efekata. Roman Briana Garfielda „Death Wish“ je ugledao svjetlo dana 1972, godinu nakon što je Don Siegel snimio film Dirty Harry sa od mnogih omrženog i isto toliko od mnogih omiljenog lika policijskog inspektora Callahana (Clint Eastwood) koji je bio jadnim kriminalcima i sudija i porota i izvršitelj. Garfield će napisati roman zasnovan na ličnom iskustvu, samo naravno dramaturški dotjeran (preuveličan) i uobličen. Glavni protagonista Garfieldovog romana je Paul Benjamin, računovođa čija žena podlegne od ozljeda zadobivenih u napadu provalnika, a kćerka ostane traumatizirana i u vegetativnom stanju, što će Paula dovesti u situaciju da uzme pravdu u svoje ruke.

Nakon što je prodao prava za snimanje filma i film snimljen Garfield će negodovati, te napisati nastavak knjige pod nazivom „Death Sentence“, koji će poslužiti producentima gladnih šuštavih zelenih novčanica samo prava i ideju za nove nastavke Smrtonosne želje, njih ukupno pet dijelova.

Pod producentskom palicom produkcijskog maga Dine De Laurentiisa (Conan, Dune) reditelj Michael Winner (The Mechanic, 1972) će učiniti ispravke na scenariju i odlutati od knjige, ne daleko, samo dovoljno da Garfield, kao i svaki pisac čiju “litrerarnu bebu“ pretvaraju u scenarij/film ogorčeno reaguje. Naime, u filmu je za razliku od knjige ime Paul Benjamin zanijenjeno zvučnijim Paul Kersey, zanimanje također (od računovođe će postati arhitekta), te će vrlo brzo početi provoditi pravdu po ulicima New Yorka iako u knjizi tek pred kraj izvrši prvo i jedino ubistvo (nesretnog) džeparoša. I da, nasilje na filmu je toliko brutalno uprizoreno,  Kerseyjev lik u interpretaciji Charlesa Bronsona karakterno osjenčen kao bivši vojnik sa prigovorom savjesti koji ima savršene “nišanske sprave“, čiji će osvetnički pohod na njujorške kriminalce imati pozitivnog odjeka u gradu i njegovom stanovništvu.

Bronsonov Kersey u filmu nije samo osvetnik već čovjek sa željom za smrću koji će u jednom trenutku uhvatiti sebe kako gleda fotografije sa suprugom napravljene nekoliko dana prije nesreće, na odmoru na Havajima, želeći da se što prije sjedini sa suprugom. Ići će dotle da daje sebe kao mamac kriminalcima u metrou, a policiji i inspektoru Ochoi (Vincent Gardenia) naposljetku ne ostaviti drugu soluciju nego da ga “protjeraju“ iz grada, kad već ne mogu da ga uhapse.

Death Wish, iako po odličnom prijemu u kinima 1974. i dosta oštrim kritikama koje su se odnosile na poimanje osvete i uzimanja pravde u svoje ruke, danas s pravom uvažava status klasika koji se nije trebao dirati.

Death Wish Osvetnik; režija: Eli Roth; uloge: Bruce Willis, Vincent D'Onforio, Elisabeth Shue, Dean Norris; 2018.

Ko bi bio savršen za ulogu Paula Kerseyja u remakeu filma Death Wish? Imate pravo jednom da pogađate... Liku ubiju suprugu, a kćerku ostave u komi i onda on ide da se sveti. Liam Neeson, naravno! Sada kad se sjetim nekih davnih, prastarih vremena provedenih kao videotekar, koliko mi je samo puta “mušterija“ zatražila film sa ovakvim opisom... U svakom slučaju novog Paula Kerseyja u remakeu portretira Bruce-umri-muški-Willis, i to ni manje ni više već kao smireni hirurg i doktor u čikaškoj bolnici. Pogledajete samo tu nebulozu: Willis glumi doktora, čovjeka čija je dužnost spašavanje ljudskih života, koji ide ulicama Chicaga i dijeli pravdu ubijajući narko dilere, otimače automobila i razni šljam, a sve sa namjerom da nađe i kazni one koji su napali njegovu ženu i kćerku. Kada već policija ne može, ne zna da radi svoj posao, Kersey večeras uzima stvar u svoje ruke, kako pjeva mostarski bend Zoster.

Scenarij remakea je djelo reditelja i scenariste Joea Carnahana (The Gray), dok režiju popisuje Eli Roth (Hostel). Carnahan je totalno pomjerio granice, i to u smjeru suprotnom od dobrog, ispisujući scenarij sa takvom postavkom da se zapitate gdje mu je bila pamet. Pripremiti takav “filmski nacrt“ sa dvije polarizirajuće strane nimalo ne dodaje na atraktivnosti, naboju, već potcrtava suštu glupost. Opet, da glupost bude još veća, našli su se i producenti koj su pokrenuli cjelu stvar i dali novac. Doktor osvetnik! Bože, smiluj se. Reditelj Roth, nakon remakea B-filma pod nazivom Knock Knock, ponovo se upustio u pravljenje remakea, samo ovoga puta dosta poznatijeg, malo je reći kultnog filma, koje baš i nije dobro sproveo u djelo. Sve izgleda tako neprirodno i površno da se ne možete oduprijeti utisku da je sami film na silu urađen.

Bruce Willis, iskreno rečeno i nije neki glumac, ali jeste ikona akcionog filma, pomenuta franšiza Umri muški. Ovdje Willis daje jednu verziju samog sebe samo sa smiješno lošom i bespotrebnom imitacijom vječitog holivudskog mrguda Bronsona. I još povrh svega loše napisana uloga i glumac koji se ne zna snaći dovele su do krajnjeg rezultata koji bi u ovom slučaju bio loše i nebulozno ostvarenje koje trebate zaobići u širokom luku.