Piše: Mirnes Alispahić

Kada su 1998. godine Steven Spielberg i Tom Hanks udružili snage u filmu Spašavanje vojnika Ryana vjerovatno nisu ni sanjali da će to biti početak jedne odlične saradnje. Taj film im je donio 11 nominacija za nagradu Američke filmske akademije, uključujući i one najvažnije za najbolji film, najboljeg režisera i najboljeg glavnog glumca, a kući su odnijeli pet pozlaćenih kipića. Nakon toga, pomenuti dvojac je opet udružio snage, ponovo u tematici Drugog svjetskog rata, ali ovaj put su odlučili biti samo pokretačka snaga projekta i tako je nastala mini serija u produkciji HBO-a po imenu Band of Brothers (Združena braća). Serija je snimljena po knjizi poznatog američkog historičara, Stephena Ambrosea, koji je opisao doživljaje čete E, 501. padobranske divizije, od njihove obuke u kampu 1943., preko seocadi Normandije, sve do Orlovog gnijezda u Austriji 1945.

Serija se pokazala kao pravi hit, donoseći im mnoštvo nagrada, uključujući i najveću nagradu u američkoj TV produkciji –Emmy. Treba napomenuti da je to bila jedna od najskupljih TV produkcija od ukupno deset epizoda serije koja je koštala 120 miliona dolara, što je cifra jednog filma krcatog specijalnim efektima. U produkciji se išlo u tolike detalje da su seriju puštali preživjelim veteranima čete E, koji su potvrdili njenu autentičnost.

Gotovo osam godina nakon Združene braće, duo Spielberg – Hanks ponovo odlučuje udružiti svoje kreativne mozgove što je dovelo do još jedne uspješne saradnje i nove serije. Radi se o još jednoj mini seriji sa tematikom Drugog svjetskog rata, ali ovaj put se radnja iz Evrope prebacuje hiljadama kilometara dalje, na daleki Pacifik, odakle serija i vuče svoj naziv.

I ovaj put, Spielberg i Hanks koriste knjige kao osnovu za scenarij svoje serije, a to su knjige, tačnije memoari, dvojice marinaca koji su preživjeli užareni pakao Pacifika, po imenu With the Old Breed: At Peleliu and Okinawa (Sa starom gardom: Na Peleliu i Okinawi) od Eugene Sledga i Helmet for my Pillow (Šljem kao moj jastuk) od Roberta Leckiea. Naravno, tu su korišteni dijelovi još nekih njihovih knjiga, kao i memoari Chucka Tatuma Red Blood, Black Sand (Crvena krv, crni pijesak), ali je serija najviše zasnovana na dvije prvopomenute knjige. Treba napomenuti da iako je Stephen Ambrose umro 2002., njegov sin Hugh je preuzeo očevu ulogu pa je napisao knjigu koja je izašla uz seriju te je bio konsultant na snimanju iste. Također, ova serija je imala budžet od 150 miliona dolara.

Glavna razlika između Združene braće i Pacifika jeste ta, što su Združena braća fokusirana na čitavu četu i događanja unutar nje, dok je Pacifik fokusiran na tri glavna lika Eugene Sledga, Roberta Leckia i John Basilonea, ono što se dešavalo oko njih i u samim njima. Obje serije prikazuju tegobe rata i ono kroz šta ljudi prolaze vrlo dobro, ali Pacifik ide korak dalje. U Združenoj braći, kako je već napomenuto, fokus je bio na čitavoj četi, a ne na pojedincu, dok u Pacifiku  priču pratimo kroz oči tri lika, onako kako su oni prošli kroz sve to, kako se mijenjaju i nose se sa užasom oko sebe, svaki na svoj način.

Eugene Sledge je bio tek obični momak iz Alabame, sin doktora, koji je već bio u Prvom svjetskom ratu i želi spriječiti sina da ode u ovaj jer zna kakvi se ljudi vraćaju iz rata. On ne želi da gleda svog sina napaćenog, ali Eugene ipak odlazi, vođen naivnim, pomalo romantiziranim, idejama o ratu. Međutim, nije pripremljen za ono što vidi na stjenovitom ostrvlju Pacifika. I mada se ispočetka uspješno nosi sa užasom oko sebe, vremenom, užasi koji su svuda oko njega ga polako obuzimaju i na kraju uzimaju svoj danak, što vidimo nakon njegovog povratka kući. Demoni rata, koje je donio sa sobom, nešto što je njegov otac želio da nikada ne spozna, ga muče iz noći u noć iako je vlažnu džunglu Pacifika zamijenio sa ugodnim krevetom. Eugene Sledge je također, valjda kao i svi mladići tog doba, pomalo naivno ušao u rat. On, za vrijeme svog boravka na Pacifiku, piše pisma Veri, svojoj komšinici, u kojoj joj objašnjava sve ono što mu se događa i kroz šta prolazi. Za njega je Vera svjetlost na kraju tunela, nit za koju se hvata kako bi sačuvao svoju ljudskost i ostao čovjek, koliko se to može u ratnom paklu. Na kraju saznajemo da on uopšte nikada nije poslao ta pisma, jer se nije usudio, ali se ipak oženio Verom. John Basilone je, za razliku od prethodne dvojice, bio vojnik sa stažom kada je rat počeo. On je bio jedini marinac u Drugom svjetskom ratu koji je dobio Medalju časti i Mornarički križ za svoje zasluge u borbama. Zbog toga je dobio prekomandu i vratio se kući, kako bi sakupljao novac za potrebe vojske, ali se odlučuje vratiti u borbu, jer smatra da je tamo mnogo korisniji nego kod kuće. Poginuo je prvog dana borbi na Iwo Jimi, svojoj prvoj borbi nakon povratka na Pacifik. Imao je 28 godina.

Pacifik nam dočarava stanje u kojem su marinci bili: nisu imali adekvatno oružje, odjeću i obuću, hranu. Čak su krali od kopnene vojske hranu i oružje jer su ovi bili bolje opremljeni od njih, a dolazili su tek nakon što bi marinci odradili najteži dio posla. Serija također prikazuje marince kao ljude koji imaju djevojke, porodice, nekoga za koga mare, ko se nada njihovom povratku. Prikazuje ih i kao zvijeri koje ranjenicima čupaju zlatne zube radi kojeg dolara, kako ubijaju vojnike koji se predaju čisto da bi imali „recku“ na pojasu, ratni trofej. Također, serija prikazuje vrijeme u kojem je cijeli svijet stao zajedno u borbi protiv zajedničkog zla. Ovdje ono nije u liku čovječuljka sa brkovima i svastikama, već u fanatičnim Japancima koji smatraju svojom dužnošću poginuti za Cara. Ona prikazuje i besmisao rata i onih koji ga vode. To vidimo iz primjera borbe na Peleliu, gdje su marinci bili i bez vode i bez hrane, bez dovoljno podrške, hiljade ih je poginulo dok nisu zauzeli taj komad stijene u Pacifiku da bi se ispostavilo kako komandi to ostrvo uopšte ne treba niti su ga koristili za bilo šta do kraja rata.

Pacifik nam prikazuje i ono s čim se svaki od njih susreo kada se vratio kući. Pokazuje kako im se teško uklopiti u normalan život jer sve što oni znaju raditi je ubijanje. Baš kao i u Hurt Lockeru ili Max Manusu prikazano je da su borci, ljudi koji su prolijevali svoju krv za dobrobit svih nas, na kraju rata jedna posebna vrsta ljudi kojima treba vremena da se adaptiraju i vrate u normalno stanje, što većina njih nažalost nikada ne uspije u potpunosti.

Sve to je ono što nedostaje Združenoj braći ili nije dovoljno dobro opisano u toj seriji i što Pacifik čini jedinstvenim i veličanstvenim.