Piše: Sead Vegara

Odlazak u kino u ratu baš i nije bila opcija. Iz poznatih razloga. Ali, po onome što sam saznao kasnije kada sam kao novinar istraživao za tekst o Sarajevo Film Festivalu, Sarajlije su pod granatama i snajperima išle u kino. Taj “Sarajevski filmski festival: Poslije kraja svijeta”, je organizovao Haris Pašović u 1993. Naravno i onaj 1. Sarajevo Film Festival sa kraja rata 1995. Sve to meni je bila nepoznanica, jer tada mi je videoteka bila pojam za film. Da sam prije rata odlazio u kino baš se i ne sjećam. Da se sjećam sigurno bih posvetio jedno poglavlje tom po svoj prilici izuzetnom događaju. Tako da je prva kino projekcija koje se sjećam ona ratna. Armina mi je samo rekla da se spremim i da idemo u kino. Na moje stalno ispitivanje i propitivanje o tome šta ćemo gledati rekla mi je da gledamo crtani Ljepotica i Zvijer. Kada sam došao do te informacije onda je na red došlo da saznam lokaciju gdje ćemo gledati crtani. Bio sam uporan.

“Joj, jesi dosadan. Saznaćeš kad dođemo.”

“Ali gdje, gdje? Reci mi molim te.”

“Pozorište mladih. Eto! Jesi zadovoljan?”

“A gdje je to?”

Toliko o mom poznavanju Sarajeva i njegovih znamenitosti. Ipak, bio sam mali i bio je rat. Morate mi oprostiti. Nije nam trebalo puno sa Mejtaša do Pozorišta mladih, a kada smo došli dočekala nas je masa djece. Vika, cika, galama, smijeh, guranje, stiskanje... Ušli smo i smjestili se negdje naprijed blizu platna. Svjetla su se ugasila. I dalje se čula dreka i smijeh. Počeo je crtani. Nebesko plava podloga, zamak, i ispisani potpis Walta Disenyja. Ali, nešto je bilo čudno. Slova koja su trebala da budu pri dnu nisu se pojavljivala tako da je Armina shvativši da crtani nije titlovan i na moje stlano ispitivanje: “Šta kažu? Šta kažu?”, odlučila da mi prevodi film, repliku po repliku. Moje znanje engleskog ipak nije bilo tako veliko da sam mogao da razumijem sve pa mi je dobro došao simultani prevodilac kojeg je glumila Armina. Ona je to tako dobro radila da su povici oko nas: “Šta pričaju, šta kažu?”, ubrzo utihnuli i svi su pomno slušali Arminin “simultani prevod”. Oči su bile uprte u platno, dok je uho bilo okrenuto prema Armini. Armina se nekad toliko unosila u prevod da je bilo stvarno super slušati je. Čak su i šale bile smiješne. I smijao sam se, zaista. Nisam bio jedini. U Pozorištu mladih je taj dan svakako bilo još djece sa starijom sestrom ili bratom (mamom, tatom) koji su znali engleski jezik i služili kao prevodioci. U crtanom je bilo dosta pjesama i plesa, a to se baš i nije moglo prevesti. Uživao sam, malo je reći.

Djevojka Bella nakon što joj otac završi u zamku Zvijeri, čije je pojavljivanje u crtanom uzrokovalo nekoliko prigušenih vriskova, odlazi u potragu i po njegovom nalasku biva primorana da ostane na njegovom mjestu jer Zvijer tako zahtijeva. Kako je ona djevojka, Zvijer, koji krije tajnu, se prema njoj odnosi u početku sa rezervom, ali pomoćnici u zamku: Svijećnjak, Sat, Čajnik i ostali, ga nagovaraju da prema Belli pokaže nježniju stranu jer misle da bi ona mogla razbiti prokletsvo. Bella u svom selu ima udvarača, naprasitog Gastona, koji će po dolasku njenog oca malo-pomalo otkriti da je Bella u zatočeništvu.

Iz obzira prema onima koji kada krenu čitati, a nisu pogledali crtani Ljepotica i zvijer (ili pročitali bajku), tu ću stati sa opisom radnje. Gotovo cijeli crtani, izuzevši jedino pjesme i plesne numere, Armina se trudila da prevodi. Smijeh, povremena vriska i na kraju uzdah oduševljenja radi happy enda i to čudo od crtanog je završilo.

Da bi to bio pravi izlazak sa starijom sestrom, Armina je učinila tako što me je odvela u Staklo na smreku. Na moje iznenađenje, smreka je bila sok kojeg sam znao samo pod imenom “sok od bobica”, na što me je vezivalo prijeratno sjećanje sa Grbavice i komšinice tete Ljerke. Ta smreka ni približno nije bila dobra kao “sok od bobica” tete Ljerke, što sam i spomenuo, a Armina je zavrtila glavom i rekla: “Nema nigdje takve smreke kakva je 'sok od bobica' kod tete Ljerke.”. Vratili smo se kući i ja sam sa neviđenim entuzijazmom i razdraganošću prepričavao mami šta sam sve doživio i vidio. Tako je crtani Ljepotica i Zvijer postao (i ostao) vezan za moj prvi odlazak u kino.