Za sve one koji traže (neopterećeni) bijeg od stvarnosti na par sati u obližnjem kinu jednostavno nema bolje preporuke od filma „Focus“. Znam da sve ovo izgleda kao (jeftina) reklama. Ali, kada dođete u (vaše) kino i pri izboru od nekoliko zaista opterećujućih naslova vidite da u filmu igra Will Smith, koji istini za volju nije baš imao sreće sa izborom uloga u posljednjih nekoliko godina, i da pored njega u filmu igra Margot Robbie (ona ljepuškasta djevojka iz ''limunade za sva vremena'' About Time i zanosna plavuša iz Scorseseovog The Wolf of Wall Street), a imali ste priliku vidjeti trailer ili ste načuli od nekoga da je riječ o filmu o prevarantima, onda, pa onda ste „upecani“.
Fokus; režija: Glenn Ficarra & John Requa; uloge: Will Smith, Margot Robbie; 2015.
IMDb rejting: 7.0/10
Rotten Tomatoes rejting: 55%
Veliki je izbor filmova na koje se može ugledati „Focus“, i koji su sigurno doprinijeli njegovom začetku. Rediteljsko – scenaristički dvojac Glenn Ficarra i John Requa dosta duguje dugom nizu filmova o prevarantima snimanim u Hollywoodu. Od filma Ocean's 11 iz 1960. u kojem je čuveni The Rat Pack (Frank Sinatra, Dean Martin, Sammy Davis Jr., Peter Lawford i Joey Bishop) olakšao tri lasvegaška casina, sedmostrukog oskarovca iz 1973. The Sting Georgea Roya Hilla u kojem su savršenu prevaru izveli tada sjajni nerazdovjni glumački dvojac Robert Redford i Paul Newman, istinskog holivudksog rariteta – Soderberghovog remakea Ocean's 11 iz 2001. (boljeg od originala), pa i filma Ridleya Scotta Matchstick Man iz 2003. u kojem su prevaranta Nicolasa Cagea prevarili još veći prevaranti, a kad smo već zaredali, onda nećemo preskočiti i film Normana Jewisona The Thomas Crown Affair iz 1968., kao i simpatični remake Johna McTiernana iz 1998. o bogatašu koji ima veoma zanimljiv hobi – krade umjetnine.
Sa svim pobrojanim filmovima (uzgred, sve odreda tople preporuke) Focus dijeli određene karakteristike. Scenarij u kojem se prevrati dešavaju nenadano (mada nekad uvježbanom filmofilovom oku i preočito), suptilna režija, kvalitetne glumačke performanse, i naravno neizostavno odlični soundtrack. Ficarra i Requa su se prvo scenaristički kalili na filmovima poput uvrnutog Bad Santa sa Billiyem Bobom Thorntonom i zafrkanciji Cats & Dogs da bi se 2009. okušali u režiji dosta dobrog I Love You Phillip Morris, a dvije godine kasnije sa slatkastom komedijom Crazy, Stupid, Love. Sve pobrojano još uvijek ništa ne govri o samom filmu?! Osim da je riječ o filmu o prevarantima. Malo je nezahvalno pisati o takvoj vrsti filma, a da na neki način ne napravite nekoliko grešaka koje će vas skupo stajati. Kao naprimjer: možete se zanijeti i opisati radnju do u detalje pri čemu ćete spoilirati i time pokvariti film potencijalnim gledaocima, a možete i napisati takav osvrt u kojem ćete ponuditi i nešto pored (bez da budete nametljivi), čime ćete ga još više pokvariti.
Da bih ostao u nekoj sivoj zoni, uz sve do sada napisano riječ-dvije o radnji filma. Will Smith u filmu portretira Nickya, vrhunskog prevaranta, koji će se upustiti u obuku mlade i obećavajuće Jess (Robbie). Uputiće je u sve tajne zanata, kako skrenuti pažnju, fokusirati žrtvu na nebitne stvari dok im uzima novčanik, sat, karticu, tašnu, prsten... Biće tu zaista lekcija koje vrijedi upamtiti, a do kada će potrajati obuka i na kakve sve probleme i situacije će upadati Nicky i Jess, na putu ka ostvarivanju sreće na tuđoj nesreći, to ćete saznati iz neke druge recenzije. Ako vam sve od sada napisano/pročitano ne predstavlja povod, reći ću/napisati još samo ovo.
Holivudska tvornica snova svake godine donese na svijet stotine i stotine filmova koji ogromnom većinom pretendiraju da razvesele i zabave publiku. Tuga, jad i čemer, egzistencionalni problemi su tematika kojoj se na filmu posvećuju evropski i sineasti ostatka svijeta, i takvih filmova ne manjka. Samo što je problem što se ti filmovi rijetko mogu pogledati u bosanskohercegovačkim kinima. Ono što smo u prilici vidjeti u našim kinima su pretežno holivudskih-popcorn-blockbusteri. Film poput Focusa jeste upravo (o)smišljen da vas zabavi, rastereti, da zaboravite na brige svakodnevnice i da jednostavno uživate u filmu koji iako nije vanserijski, upravo zbog činjenice da se i ne trudi da bude, funkcioniše u toj svojoj zabavljačkoj namjeri.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje