Piše: Sead Vegara

Prije nego krenemo u obrazlaganje poteza zašto smo u rubriku „Najbolje filmske trilogije“ uvrstili Lethal Weapon (Smrotonosno oružje) treba napomenuti da je u biti riječ o koliko-toliko zaokruženoj kvadrologiji, ali pošto rubrika nosi takvo ime kakvo nosi, zanemarit ćemo taj četvrti dio i “zaključiti“ to kao trilogiju. Itekakvu.

Ne postoji savršenstvo – filmsko. Ali zato postoje savršeno i do perfekcije smišljeni filmovi. Nije se rodio taj koji je snimio savršen film u svim detaljima. Ima dobru kameru, odličan scenarij, fe-no-me-nal-nu glumu, produkcioni dizajn je bravurozan, ali (uvijek to smiješno „ali“) režija je tanka. Postoje zato savršene filmske trilogije.

Lethal Weapon I, II, III; režija: Richard Donner; uloge: Mel Gibson, Danny Glover, Darlene Love, Traci Wolfe, Steve Kahan, Gary Busey/Joe Pesci, Detrick O'Connor, Petsy Kensit/Rene Russo, Joe Pesci, Stuart Wilson; 1987/1989/1992.

Od 1920-tih pa sve do sredine četrdesetih godina prošlog stoljeća kino publiku širom svijeta uveseljavao je i zabavljao komičarski dvojac Laurel i Hardy, kod nas poznatiji kao Stanlio i Olio. Sjećate se te dvojice? „Debeli i Mršavi“. Debeli bi stalno nešto zakerao i gnjavio, dok je Mršavi bio ćutljiv. Dvojac je bio jedan od prvih takvih u historiji kinematografije. Poslije su došli Jerry Lewis i Dean Martin, Walter Matthau i Jack Lemon, a još i prije njih Fred Astair i Ginger Rogers. I uvijek je to bio komičarski (plesački) duo. Onda, sredinom šezdesetih, najpozantiji reditelj spaghetti westerna i ujedno jedan od najistaknutijih svjetskih sineasta, Sergio Leone snima film The Good, the Bad and the Ugly (Dobar, loš, zao) u kojem su Clint Eastwood i Eli Wallach glumili kauboja i desperadosa od kojih je prvi bio šutljivi-snažni-tip, a drugi neprestano-blebetalo-i-zanovijetalo. Tu, baš u tom spaghetti westernu, koji je po reditelju Quentinu Tarantinu najbolji film ikad snimljen, posijana je klica modernog “buddy-buddy“ filma. Mada će neko prvenstvo predati još jednom filmskom velikanu Akiri Kurosawi i njegovom filmu Stray Dog iz 1949, ali to je već za debatu. Iz šezdesetih “skačemo“ u osamdesete i to u 1985. kada je, tada 24-godišnji scenarista, Shane Black prodao filmskom studiju Warner Bros. scenarij za ono što će postati prvi u nizu od de-fi-ni-tiv-no najboljih policijskih “buddy-buddy“ filmova, Lethal Weapon.

Priča je to o dvojici policajaca koji će morati uskladiti vlastite stavove da bi riješili slučaj “ubijene“ djevojke. Riggs (Mel Gibson) je u odjelu za narkotike i (na početku) ima neskrivenu želju za gubitkom sopstvenog života, dok je Murtaugh (Danny Glover) policajac pred penzijom u odjelu za ubistva. Murtaugh će, naravno, dobiti Riggsa za partnera i tu počinje njihova istraga. Black je svašta nešto namaštao u scenariju koji je kao i mnogi prije (i poslije) njega doživio nove prepravke i dorade. Čelnici Warnera su odabrali Richarda Donnera (Superman, The Goonies) za reditelja iako nikada prije nije režirao (pravi) akcioni film. Smrtonosno oružje je ugledalo “mrak kino dvorana“ 1987. i postao (tada) jedan od najprofitabilnijih filmova Warner Bros. studija.

Lik Martina Riggsa, detektiva čija izmučena psiha, zbog gubitka voljene supruge, neprestano tjera da u poslu koji radi pronalazi “gorivo“ za dalje, Gibson je svojim performansom učinio neviđenom pojavom. U početnim scenama Gibsonov Riggs će zamalo “zagristi metak“ sve dok kao partner ne bude dodijeljen Gloverovom Murtaughu, koji će ga testirati i uvjeriti se da je Riggs “stvarno lud“. Gloverov lik će kao mantru izgovarati „Postajem prestar za ovo sranje“, rečenicu koja će se provlačiti kroz sva tri dijela filma (u četvrtom, za naš slučaj “nepriznatom“, dvojac će je zajedno uzvikivati). Negativce, dilere heroinom, u prvom dijelu predvodi Gary Busey kao nemilosrdni gospodin Joshua sa kojim će se na kraju, u onome što je već postalo standard za filmove osamdesetih, a to je obračun golim rukama (tzv. pesničenje), susresti Riggs.

Već za nastavak, koji je bio neminovan nakon uspjeha originala, Donner je angažovao Jeffreya Boama, scenaristu čiji je doprinos i u prvom dijelu (iako nepotpisan) bio u ublažavanju “mračnjačkog“ tona Blackovog scenarija. Boam je dodao dobru dozu komedije cijeloj priči, ali se ipak drugi dio Smrtonosnog oružja vodi pod etiketom akcije. Što se baš i ne može reći za trojku u kojoj je akcija “presvučena“ velikom dozom humora.

Dvojka je donijela i ljubavni interes za Rigssa, ljepuškastu Petsy Kensit kao Riku van den Haas, usposlenicu Južnoafričkog konzulata u Los Angelesu, čiji se nadređeni Arjen Rudd (Joss Ackland) krije iza diplomatskih akreditiva, dok zarađuje i “pere“ novac od droge. U nastavku su akcija i komedija proporcionalno raspoređeni u filmu, tako da kada vam se nakon duge akcione sekvence učini da će biti još akcije, Donner i scenarista Boam, stvar ublažuju humorom. Takav lik u filmu, za “komični predah“ (comic relief), je upravo Leo Getz kojeg je na presmješan način dočarao Joe Pesci. On će se pojaviti i u trećem dijelu gdje će imati i značajniju ulogu, a tu su još i Rene Russo kao policajka iz Unutrašnje kontrole Lorna Cole, te Stuart Wilson kao negatvac Jack Travis.

Motivi koji se provlače kroz sva tri dijela Smrtonosnog oružja su slavljenje Murtaughovog rođendana i njegovo stalno zvocanje za odlazak u penziju, kao i Riggsova fascinacija sa klasikom slapstick komedije The Three Stooges. Policijski dvojac Riggs/Murtaugh je tako postao mjerilo za one koji će u budućnosti doći, a bilo ih je. Od filmova iz također trilogije Rush Hour sa Chrisom Tuckerom i Jackiem Chanom, Bad Boys sa Martinom Lawrenceom i Willom Smithom...

Producent iza cijele trilogije (kvadrologije), Joel Silver je također producirao i fimove iz serijala Die Hard (Umri muški), a kao odličnu zezanciju koja se primijeti u djeliću sekunde, ako pažljivo gledate, jeste upravo u nastavku Umri muški 2 gdje u avionu starica čita magazin na čijoj je duplerici poster Riggsa i Murtaugha i članak o Smrtonosnom oružju. Četvrtim, kako rekosmo za naš temu “nepriznatim“ dijelom, priča je lijepo zaokružena nakon trećeg dijela koji se zbog količine humora komotno može svrstati u (pravu) komediju.

Godinama je bilo govora i o snimanju petog dijela u kojem bi Murtaugh osvećivao smrt svog kolege Riggsa, ali to se obzirom na starost Glovera i Gibsona sada više i ne može realizovati. (Treba napomenuti da je serijal ipak završio na televiziji u vidu TV serije koja će se uskoro pojaviti na nekoj od internet ili kablovskih mreža.) Ovako, Lethal Weapon ostaje kao najbolja “buddy-buddy“ policijska trilogija (kvadrologija) i filmovi za koje nikada nećemo biti prestari.