Piše: Marko Njegić

Tony Scott je pokojni, ali njegov akcijski duh živi. Živi u učeniku Scottove škole hiperaktivne režije Peteru Bergu. Da se Battleship nije spektakularno potopio na box-officeu, možda bi Berg (Hancock) postao novi Michael Bay, uzgred još jedan učenik Scotta. Dakle, redatelj budžetski krajnje napucanih "transformerskih" blockbustera za multpleks-publiku. No, ovako se Berg, srećom, vratio akcijskom filmu "scottovske" estetike s početaka redateljske karijere (Dobrodošli u džunglu, Kraljevina). 22 milje je četvrta uzastopna suradnja Berga s glumcem Markom Wahlbergom (Jedini preživjeli, Pakao na horizontu, Bostonski heroji) i jedina bez pokrića u ratno-akcijsko-trilersko-dramskoj istinitoj priči ušuškanoj u američke zastave. Time i jedina bez drame. Baš to, "bez drame", u prvoj akciji nalaže Bishop aka "Majka" (b), vođa "top-secret" jedinice CIA-e, svojoj "djeci", predvođenoj Jamesom Silvom kao "Djetetom 1" (Wahlberg). Naredba je prihvaćena.

U Mile 22 nema drame, ali ima sveameričkog akcijskog patriotizma, ovaj put na tankoj granici ironije. Akcije CIA-ina tima, istina, netko naziva "višim oblikom patriotizma". I taj tim nastupa kao "treća opcija" iza diplomacije i vojske, ima odobrenje predsjednika da može kršiti zakone drugim zemljama, znači ponašati se šerifovski, a nesimpatični, počesto iritantni šupak Silva utjelovljuje upravo takvu ideologiju dok izražava dobrodošlicu u "nove ratove", gdje "ratnici više ne nose uniforme", te govori kako "živimo u krvavom dobu" i da "bojište može biti soba s dvoje ljudi".

Film pokazuje da američka paranoja od terorizma još nije jenjala otkako "Florida nije ozbiljno shvatila riječi 19-godišnjaka da ne mora naučiti sletjeti avionom", samo je osuvremenjena strahom nuklearnog rata i toplo (manje) - hladno (više) odnosima SAD-a s Rusijom. U uvodu filma čujemo kako prosvjednici u Krimu skidaju rusku zastavu, u američkim gradovima potajice ordinira FSB (bivši KGB) dok njegovi članovi u uvodu ne budu smaknuti od Silve i ekipe, na ploči u uredima CIA-ina tima je ispisana američka ugroza od Pearl Harbora do 9/11 i dalje, a jedan od šefova veli "ne želim da u zraku lebdi radioaktivna prašina", referirajući se mogućnost napada cezijem koji djeluje "kao da spojiš Hirošimu i Nagasaki".

Pa opet, u oko upada da Bishop svaki put nosi sa sobom karikaturalne "bobble heads" figurice američkih predsjednika, postavljajući ih gdje god dođe zajedno s "hi-tech" opremom. To što Obama i Trump stoje jednog do drugog, pri čemu potonji nosi bejzbolsku kapu s natpisom "Make America Great Again", politička je žaoka Berga koji kao da između redaka propituje sveameričke vrijednosti dok ih njegovi supervojnici poput Silve načelno sprovode djelujući "ispod radara". Berg možda mijenja ćud, ali dlaku ne u novoj suradnji s Wahlbergom.

Drugim riječima, 22 milje je "(wahl)bergovski" film, gotovo kao nijedan prije. Nakon toliko zajedničkih filmova (Lone Survivor je dosad najbolji), koje potpisuju i kao producenti, Berg i Wahlberg mogu valjda komunicirati bez izgovorene riječi i ovdje doslovce postaju jedno, onako kao što su to postali Cameron i Schwarzenegger u dvama Terminatorima. Bergovi i Wahlbergovi filmovi nisu najviši kalibar Cameronovih i Švarcijevih ili velike akcijske suradnje poput Arnieja i Willisa s McTiernanom (Predator, Posljednji akcijski junak, Umri muški 1&3), čak možda ni Scotta s Denzelom Washingtonom (Tjelesna straža itd.), no daju solidan prilog širem akcijskom žanru koji su preuzeli superjunaci i produžuju njegovu kilometražu ne škrtareći na akciji. Nije (Wahl)Berg cicija.

Najkonkretnije, Wahlbergov lik Silve, Jason Bourne na "speedu", svojevrsni je Berg. Hiperaktivan tip čiji um radi "brže od većine". Onako kako Silva misli, Berg režira i vjerojatno je najhiperaktivniji dosad u "shaky cam" i "quick cut" modu. Kao što Silva smiruje nabrijanost peckajući se gumicom na ruci, tako i Berg povremeno umiruje kameru, tj. režiju/montažu kako bi orkestrirao poneki veoma nadahnuti pasaž. Kad motociklist postavi C4 na terenac u bijegu, Berg odmiče kameru daleko od ceste znajući što će se dogoditi i iz zraka snima bučnu eksploziju kojoj prethodi kratka tišina.

To su rijetki dobrodošli trenuci smiraja u filmu frenetične režije i montaže koji dopušta ponajvećoj azijskoj akcijskoj faci Iki Uwaisu u ulozi lokalnog indonezijskog policajca Lija Noora da demonstrira borilačko majstorstvo iz Racije 1&2, premda s određenom zadrškom kako ne bi preoteo akciju Wahlbergu. Akcijska scena na bolničkom odjelu s Uwaisom lisičinama zavezanim za krevet u borbi protiv dvojice tipova prilično je dojmljiva, a brutalna kulminacija njegova obračuna s napadačem dok sjedi - također vezan - na zadnjem sjedištu vozila spada među nešto neviđeno unutar žanra (hint: smrskano prozorsko staklo).

Modernom režijom Berg se trudi osvježiti žanr i Mile 22 je definitivno post-"Raid" i post-"Bourne" akcijski film, makar u načelu djelce klasične postavke viđene npr. u klasiku sedamdesetih The Gauntlet (Veliki izazov) Clinta Eastwooda s njim u glavnoj ulozi i 16 Blocks Richarda Donnera s Willisom. Silva i njegov tim moraju prebaciti Noora iz američke ambasade u Indoneziji do piste za polijetanje udaljene 22 milje (ili 35 km) budući da on želi izaći iz zemlje i dobiti azil u zamjenu za lokacije cezija, a za petama im se nalaze do zuba naoružani oponenti. Jedina je razlika što Eastwood i Donner nisu bili toliko "trigger happy" na okidaču akcijske režije i montaže, niti ostavljali mogućnost za nastavke "Još veći izazov" i "17 Blokova". Berg jest i priprema moguću utrku od "23 milje".

Peta suradnja

Kako zasad stoji,past će i peta suradnja Berga i Wahlberga. Film se zove "Wonderland", žanrovski kategorizira kao krimi triler, a govori o bivšem kažnjeniku koji se vraća u bostonsko podzemlje kako bi otkrio ubojitu zavjeru.