Razgovarao: Sead Vegara
Mladi bh. autor Mirza Begović iza sebe ima dva romana, snimljen kratki film i sada se publici u BiH predstavio sa svojim dugometražnim igranim debitantskim filmom Amanet. Scenarij za film je napisao u saradnji sa svojim ocem Nijazom, a sve to do prije godinu dana, te je u realizaciju ušao proljetos da bi u rekrodnom roku završio snimanje i postprodukciju. Amanet igra u kinima širom BiH, a s Begovićem razgovaramo o filmu i njegovoj realizaciji.
“Amanet“ je vaš dugometražni igrani debi. Koliko dugo ste pripremali ovaj projekat i ako biste nam ukratko mogli opisati njegovu radnju?
Ja sam prije 15 ili 16 godina snimio svoj prvi amaterski film i tada već uveliko maštao o dugometražnom profesionalnom filmu. Sama priprema i nije trajala toliko dugo jer je od početka pisanja scenarija do danas prošlo otprilike nekih godinu dana. Svi ljudi angažovani na ovom filmu radili su danonoćno da bismo stigli termine koje smo naivno i pomalo preambiciozno postavili sami sebi sa željom da publika, ali i mi zajedno s njima, uživamo u projekcijama u mjesecu novembru. Sama radnja filma se dešava 1989. godine u jednom malom selu u centralnoj Bosni i Hercegovini, gdje na duhovit i komičan način upoznajemo dramatičnu svakodnevnicu pojedinaca koji su, svaki na svoj način, karakteristični i čine neraskadivu vezu sa glavnim likom Asadom koji se vratio u redno selo sa željom da oženi ljubav iz djetinjstva. Naravno, samu radnju filma neću otkrivati, nego ću pozvati čitatelje da pogledaju i uživaju u filmu.
Na scenariju ste radili sa svojim ocem Nijazom Begovićem. Koliko se razlikuje ono napisano od onoga što se vidi i čuje u filmu?
Na samom scenariju sam radio s ocem i to je razlog više da budem posebno sretan što je “Amanet“ pronašao svoj put do skoro svih bosanskohercegovačkih kina. Također, Nijaz Begović je napisao i divnu pjesmu „Nit što spaja“, koja je soundtrack filma. Kada je riječ o onome što se vidi i čuje na samom filmu moram priznati da i nema toliko improvizacije, naprotiv, kompletna ekipa filma je jako profesionalno pristupila istom pridržavajući se svega onoga što smo unaprijed definisali scenarijem i knjigom snimanja. Naravno, glumice i glumci su divno kreirali likove koji su se stopili sa ambijentom i pričom, dajući poseban pečat ovom filmu, a koji će publika sigurno prepoznati.
Glumački ansambl zaista izgleda i djeluje profesionalno, iako imate i nekolicinu naturščika. Kako je bilo raditi sa svim tim divnim ljudima?
Mislim da svi zajedno dijelimo mišjenje da smo imali jedan jako lijep i kvalitetan proces tokom pripremanja, ali i snimanja filma. Prije svega riječ o ljudima koji su profesionalci i koji su svakodnevno dolazili sa različitim rješenjima za različite scene, što je još jedan pokazatelj da su se zaista sjedinili sa filmom. Također, bilo je prelijepo posmatrati kako profesionalci daju savjete naturščicima trudeći se maksimalno da u zajedničkim scenama igraju ravnopravno. To prijateljstvo između njih, ali i cijele ekipe filma nešto je što smo ponijeli sa sobom i nakon snimanja i što će nas uvijek podsjećati na prelijepih mjesec dana u selu Podstijena.
Ako biste mogli istaknuti nekoga iz glumačke ekipe ko bi to bio, ili su svi podjednako zaslužni za uspjeh i izgled filma?
Na premijeri filma sam rekao da bi bilo sebično reći da je to moj film, jer znamo da je film produkt kolektivnog rada, stoga, ovaj film je itekako naš film. Ponosan sam na atmosferu koja je vladala i vlada u cijeloj ekipi i mislim da su svi dali ogroman doprinos u okviru svog angažmana da ovaj film danas izgleda ovako kako izgleda.
Kako je prošlo snimanje “Amaneta“ i ko je sve bio uključen u produkciju/postprodukciju?
Već sam istakao da je snimanje trajalo 21 dan, što je sa probnim snimanjima, pripremama lokacije, otprilike nekih mjesec dana. Atmosfera je bila radna, ponekad čak i 16-17 sati dnevno, ali opet dovoljno opuštena da nam je svaki dan bio ispunjen itekako dobrim raspoloženjem. Produkciju filma radila je produkcijska kuća Hudhud pro, a direktor Nevres Hodžić je producent i direktor fotografije na filmu te je uradio jedan ogroman posao kada je riječ o tehničkoj realizaciji i postprodukciji filma. Ajdin Hasanić je izvršni producent i kamera, dron operater na filmu. Muziku za film su radili Ahmet Šabić i Eldin Huseinbegović, te je još mnogo onih koji su direktno učestvovali u realizaciji ovog filma.
Činjenica je da ste uspjeli u tome da Vaš film podsjeća na jedan od bisera bh. kinematografije “Ovo malo duše“. Kako se Vama čini to poređenje, te koliko Vam znači tako nešto?
Mislim da ovaj film sa filmom “Ovo malo duše“ dijeli slična osjećanja prožeta kroz priču, a za cijeli proces i specifičnost nastanka ovog filma je na neki način čuo i gospodin Ademir Kenović, koji je odgledao film i zajedno s nama par dana radio u postprodukciji. Za sve nas je to bilo golemo, veliko, a njegove pohvale filmu su nešto što nam je dalo vjetar u leđa i na čemu mu se neizmjerno zahvaljujemo.
Iza sebe također imate i dvije knjige, kratkometražni igrani film “Zavičajne niti“, te rad na dokumentarno-igranom filmu “Bez glasa“. Koliko i kakvo Vam je to sve bilo iskustvo i koliko Vas je pripremilo za rad na “Amanetu“?
“Amanet“ je nekako zaokružena priča svega navedenog i sigurno je najveća i najskuplja priča na kojoj sam radio. Naravno, autor ostaje uvijek vezan za svoja djela, pa tako bez obzira što je prošlo nekoliko godina od objavljivanja mojih romana još uvijek sam itekako vezan za njih. U tu našu malu porodicu sada je ušao i film o kojem, između ostalog, u oba romana naslućujem.
Koji su dalji planovi sa filmom “Amanet“?
Distribuciju za igrani film “Amanet“ radi Una film, jedan od najvećih distributera u BiH, pa samim tim film igra u preko 20 gradova. Cilj nam je da što veći broj ljudi vidi i uživa u filmu.
Kada možemo očekivati neki novi projekat od Mirze Begovića?
Iako žudim da radim svakodnevno na nečem novom nisam ni za rad pošto – poto što može uticati na sam kvalitet, stoga, najiskrenije se nadam da ćemo u skorije vrijeme u nekim relaksiranijim okolnostima stvarati i kreirati nešto novo.
Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans
