Piše: Nisad Selimović

“Riječ je o izuzetnom umjetničkom uspjehu koji prikazuje putovanje kroz jedinstvenu i vrlo preciznu ličnu viziju”, napisali su u obrazloženju Alfredo Year, Daniela Michel, Susanna Nicchiarelli, Pimpaka Towira i Katriel Schory, članovi žirija Filmskog festivala u Rotterdamu, prije nego su uručili Specijalnu nagradu unutar konkurencije za Tigra Eni Sendijarević za njen film Odvedi me negdje gdje je lijepo (Take Me Somewhere Nice).

Željela sam razbiti mit da migranti imaju neku vrstu rute za bijeg. Da još imaju neku državu u koju “se mogu vratiti”. Da jednostavno mogu “odjebati nazad u svoju domovinu”, objašnjava svoje motive mlada filmašica za zvaničnu stranicu roterdamskog Festivala.

Ona tačno zna o čemu govori. Alma, glavni lik u filmu, upravo je kao i Ena, Bosanka koja je odrasla u Holandiji. Alma jedva poznaje svog oca, ali kada on završi u bolnici, Alma se odluči na put kako bi ga posjetila. Zajedno sa rođakom Emirom i njegovim prijateljem Denisom ona kreće na put kroz zemlju gdje leže njeni korijeni. Kroz emotivni rollercoaster njih troje razmjenjuju mišljenja i poglede na svijet, ali Sendijarević to koristi kako bi prikazala i složeni odnos emigranta prema svojoj domovini.

Nekada taj odnos može biti potpuno surov. Glavna osoba u mom filmu je rođena u Holandiji i ima bosanske roditelje, ali sve ostalo u vezi s njom je vrlo holandsko. To onda prouzrokuje iskre između nje i rođaka koji je potpuni Bosanac, objašnjava Sendijarević.

Pored sličnosti između Alme i Ene, film nije u potpunosti autobiografski.

Alma je mnogo mlađa od mene i dolazi iz niže srednje klase. Ona putuje svijetom, ali da li je to iskustvo obogaćuje, ostaje da se vidi. Možda je u suštini sve to samo zbunjuje, dodaje.

Ipak, sličnosti postoje. Ta putovanja nisu ni Sendijarević strana. Berlin je, recimo, duboko urezan u njeno pamćenje jer je to prvi grad u kojem su se njeni roditelji smjestili kada su izbjegli tokom agresije iz BiH. Kada je povratak u BiH sve manje postajao opcija, njeni su odlučili preseliti u Holandiju.

Moja mama je zavoljela zgodne kućice ovdje, priznaje.

Berlin je opet postao značajan za Sendijarević tokom studija.

Bila sam mlada i sama i ta godina provedena u Berlinu je bila vrlo intenzivna. Mnogo sam razmišljala i postala sam upoznata sa samoćom. Ali ono što sam zavoljela je što se u tom gradu spajaju Istok i Zapad. Ista stvar se dešava i u Sarajevu. Bosanska kultura uključuje turske, ruske, italijanske i njemačke uticaje, ističe Sendijarević.

I sama nominacija za nagradu za nju je bila veliko iznenađenje.

Biti dio glavne konkurencije na ovakvom međunarodnom festivalu je sjajan start za moju karijeru, kazala je u razgovoru još prije ceremonije dodjele nagrada. A poslije dodjele je bila oduševljena.

Tako sam zahvalna da smo osvojili nagradu žirija. Čestitam kompletnom timu, napisala je Sendijarević na Facebooku uz fotografiju nagrade.