Piše: Mirza Skenderagić
Epski spektakl Noah, bio je jedan od najiščekivanijih filmova godine, a to je potvrdilo i prvo mjesto na američkim kino blagajnama. Ovaj film je željno iščekivan iz dva razloga: zbog teme kojom se bavi – biblijski mit o Potopu, te zbog imena njegovog autora, Darrena Aronofskog. Aronofsky je debitirao 1998. godine s filmom Pi koji je osvojio nagradu za režiju na filmskom festivalu u Sundanceu, kao i nagradu Spirit za najbolji scenarij. Njegov drugi film, Rekvijem za snove, predstavljen je premijerno u Cannesu 2000. godine. Film je nominovan za Oscara u kategoriji najbolje ženske glumice koju je ostvarila Ellen Burstyn. Na Mostri je Aronofsky sudjelovao 2006. godine, s filmom Fontana, a 2008. godine dobio je Zlatnog lava za film Hrvač. 2010. godine, Mostru je otvorio s horor trilerom Crni labud o njujorškoj baletnoj sceni. Zbog ovih ostvarenja, jasno je da Aronofsky danas predstavlja ključnu figuru savremenog svjetskog filma. Međutim, nakon filma Noah, autorstvo Darrena Aronofskog je svakako moguće dovesti u pitanje. U tom slučaju pitanje bi glasilo: kako je moguće da jedan takav filmski autor, načini jedan takav filmski promašaj.
Noa; reditelj: Darren Aronofsky; uloge: Russell Crowe, Jennifer Connelly, Emma Watson, Anthony Hopkins; 2014.
IMDb rejting: 6.8/10
Rotten Toamtoes rejting: 75%
“Mašta brojnih generacija doprinjela je stvaranju ove epske priče o nadi. Ja se nadam da ću na veliko platno uspjeti da dočaram Nojevu strast i istrajnost”, rekao je Aronofsky. Ipak, već nakon prvih pola sata filma, postaje jasno da nije uspio. Dakle, prvi nedostatak filma jeste neodlučnost autora kada je u pitanju filmski žanr, te konačni rezultat ostaje mješavina žanrovski neodređenih plagijata. Naime, Noah je dijelom ljubavna priča i porodična drama, a dio filma pokušava da funkcioniše kao film katastrofe, te akciona jurnjava s povremenim osvrtima na kosmičku istinu. Također, tu su i Kameni džinovi, zaštitnici Noaha koji utjelovljuju Pale anđele zarobljene u kamenu, što opet predstavlja izlet u fantastiku, za koju, svakako, nismo bili pripremljeni.
S druge strane, veliki problem filma predstavlja i sama obrada mita pa se na trenutke čini, kao da je Aronofsky želio da u što negativnijem svjetlu prikaže mit o Potopu. U filmu, Noah ima viziju Smaka svijeta te u nekoliko navrata upozorava ljude da zaustave zloupotrebu Zemlje svojim grijehovima. Ali, niko ga ne sluša. Zbog toga Noah kreće sa porodicom u divljinu da bi pobjegao od zla. Tamo počinje da pregovara sa Palim anđelima da mu pomognu u gradnji barke koja od predstojeće poplave treba da spasi nedužne na ovome svijetu – životinje. Ipak, s vremenom počinje da se koleba u svojoj odluci.
Prema Svetom pismu, kad je Noah imao 600 godina, Bog je odlučio da pošalje veliki Potop koji će uništiti grješan ljudski rod. Nojeva barka je sagrađena na Božju zapovijest da bi pravedni Noah spasio sebe, svoju porodicu i životinje od potopa. „Gospod je zatvorio vrata, poslije čega, 600. godine Noahovog života, 17. dana drugoga mjeseca, razvališe se svi izvori velikog bezdana i otvoriše se ustave nebeske, i udari dažd na zemlju“, zapisano je u Bibliji. Nasuprot ovome, Aronofsky Noaha oživljava kao čovjeka koji nema osjećaja, čovjeka koji je zaluđen vjerom, zbog koje na kraju okreće porodicu protiv sebe, te gubi razum. Također, Aronofsky filmski svijet gradi kao postapokalipsu gladnih, bolesnih i opasnih, te film počinje s skrivanjem i bjekstvom Noaha i njegove porodice, koji po svaku cijenu izbjegavaju kontakt sa drugim ljudima koji su predstavljeni kao krvožedne zvijeri, slične onima u filmu Pobješnjali Max (U tom slučaju onda jasno ko je Noah). U Kur'anu Noah je bio dio ljudi, običan čovjek koji je živio sa ljudima, kojima je prenosio pozive od Boga i pozivao ih u vjeru. Ni Biblija, ni Kur'an, Noaha, odnosno poslanika Nuha, ne predstavljaju kao čovjeka koji nagađa i koji je nesiguran u svoje odluke.
Na kraju, jasno je da filmski autor može da radi šta god želi od priče koja će postati scenarij za film, ali problem nastaje onda kada on odluči da mitsku priču pretvori u holivudski spektakl koji ima za cilj da zabavi publiku i da zaradi novac (što je veoma upitno, s obzirom na veliki broj vjernika koji idu u kina). Međutim, najveći problem ovoga filma jeste činjenica da on nije ponudio ništa novo, niti kada je u pitanju sadržaj, a pogotovo kada je u pitanju filmska forma.
