Da znate, eto, negdje u svijetu postoje ljudi koji će dići svoj glas kada se krene zatvoriti njihova kinodvorana. Nije to kao u nas, gdje su šaptom pale mnoge dvorane, a niko nije ni suze pustio. Najljepše kino u Sarajevu, uzgred i najstarije, propada u nemilosti zuba vremena, ali i gledalaca. I kada je radilo kino Apolo, odnosno Partizan ako ste odrasli u socijalizmu, nije zarađivalo dovoljno novca da bi se održalo u životu. Vodeći ljudi kompanije Forum, u čijem je vlasništvu Apolo, muku su mučili da sastave kraj s krajem jer kakav god film prikazali, gledalaca je jednostavno bilo nedovoljno. I onda su učinili jedino što su mogli - zatvorili su ga. Naime, došlo se do zaključka, a sve se dešavalo u vrijeme kada su multipleksi cvjetali širom svijeta, da se jedan takav objekat sagradi i u Sarajevu, pa je uporedo sa izgradnjom BBI Centra krenula i obnova kina Dubrovnik, koje će nekoliko godina kasnije dobiti novo ime i čak pet dvorana u vrlo skučenom prostoru. Dignut je kredit za taj pothvat i Forum se iščupao iz smrtnog zagrljaja piraterije i ignorantskog odnosa domaće publike prema instituciji kina. Odgledao sam stotine filmova u Apolu nakon što je opsada postala prošlost. Jedva sam dočekao da odem u kino i doživljaj filma na bilo kojem mediju nikada se neće moći mjeriti sa ushićenjem koje nudi mrak kinodvorane. Dvorana kina Apolo sagrađena je prije stotinu godina i ukrašena kao i sve zgrade koje je Austro-Ugarska monarhija podigla u ovoj provinciji na rubu bivše države.

Jednom, nakon rata, Apolo je doživio i renoviranje, došle su nove moderne stolice i surround zvuk. U jednom trenutku je uistinu bio najbolje kino u Sarajevu, dostojno brojnih hitova koji su kroz njega prošli. Svu tu raskoš stare, impresivne zgrade prepoznala je i Komisija za zaštitu spomenika pa ju je proglasila zaštićenom. Tu je Apolu bio i konačni kraj - kao i sve u zemlji apsurda, niko ne smije prstom mrdnuti da se taj prostor barem konzervira, a oni koji smiju kažu da nemaju sredstava. Ali, istina je i da je sve ovo pokrenula sarajevska publika, koja je zauvijek presudila toj divnoj kinodvorani.

Jedanaest godina kasnije, ne tako daleko od Sarajeva, bije se prava bitka za jednu kinodvoranu. Ne bije je vlasnik, niti država, ni nekakvi zagovaratelji prava endemičnih gljiva koje rastu samo na celuloidnoj traci. Tu bitku bije, a vrhunac se desio prije samo koji dana, upravo publika koja se protivi odluci čelnika grada Zagreba da u centru grada zatvore kultno Kino Europa i tu lokaciju ustupe “narodnjačkom klubu”. Naguralo se čak hiljadu ljudi u tu kultnu dvoranu u utorak uveče, na događaju pod nazivom “Ne damo kino”, a u znak protesta protiv najave gradskih vlasti da će 1. juna kino zatvoriti radi renoviranja, a po svemu sudeći i ne produžiti ugovor Udruženju Zagreb Film Festival koje kinom i kafićem u predvorju upravlja već cijelu deceniju. Malo je reći uspješno. Upravo je u zadnjih pet godina ovaj festival postao ugledna smotra uglavnom umjetničkog filma na čije pozive se rado odazivaju mnogi. Naša je Ines Tanović ovdje osvojila i glavnu nagradu za svoj debitantski film “Naša svakodnevna priča”, a naši filmaši su tu redovni gosti.

06.04.2019., Zagreb - Okupljanje ispred kina Europe na koje je pozvala Maja Sever zbog najavljenog zatvaranja kina.
Photo: Filip Kos/PIXSELL

Boris T. Matić, direktor ZFF-a, ističe da je bio nemalo iznenađen najavama o zatvaranju dvorane.

“Moram priznati da sam emotivno reagirao. U petak smo bili ljuti i razočarani, u subotu su nam se miješale emocije kad smo vidjeli koliko nas ljudi podržava. U ova četiri dana od Grada smo dobili više informacija nego prethodnih godina”, naveo je Matić, inače rođeni Dobojlija.

Upravo na račun njegovog porijekla krenuli su i mnogi komentari, a jedan je došao i od gradonačelnika Bandića, koji je u sve uspio ugurati i ćevape. “Oni koji misle da je to njihova privatna prćija, kojima ugovor izlazi 1. 6. i koji kažu da će se tamo praviti ćevapi ili svirati cajke - to je smiješno”, planuo je Bandić, inače rođeni Gruđanin. Tako se i rodila priča među rajom da je bitka oko Kina u Zagrebu u stvari bitka između Bosanaca i Hercegovca.

Ali, vratimo film nekoliko godina unazad, u 2006, kada je pokrenuta akcija pod nazivom “Daj mi kino”, nakon koje je Grad otkupio kinodvoranu. Nisu baš znali šta bi s njom pa su je iznajmili ZFF-u, uz uslov da se u propali prostor ulože 2 miliona kuna (oko pola miliona KM). ZFF je to i učinio - obnovio je infrastrukturu, a opremio je i dvoranu Mueller. “Prije pet godina naprosto smo potrošili novce koje je trebalo uložiti u kino”, kaže Matić i dodaje da je prijedlog bio da 30 hiljada kuna mjesečnog najma ulože u obnavljanje. Međutim, od Gradske uprave i ureda za imovinskopravne poslove grada ZFF-u je stigao dopis da im desetogodišnji ugovor o zakupu ističe 1. juna, te poziv da tog dana predaju Kino Europa u posjed Gradu Zagrebu.

“Nekomunikacija je oduvijek bila osnovni problem. Predložili smo i EU fondove, a i da nam nam Grad, nakon osam godina, produlji najam na još 10 a mi ćemo uložiti svojih još dva miliona kuna. Mi obavljamo javnu potrebu”, rekao je Matić okupljenim i zaradio pljesak. “Mogu me slobodno zvati ludim jer ako ispunjavamo sve uvjete, ako smo dobili nagradu za najbolje kino, sredstva za programe, onda je normalno da smo očekivali produljenje ugovora”, dodao je. Matić s pravom razmišlja tako: u proteklih 10 godina u opremanje i obnovu kina uložili su gotovo pet miliona kuna svojih sredstava, dvostruko od onog na što su se obavezali Gradu. Kino je dobitnik nagrade Europa Cinemas za najbolje evropsko kino, a tokom prošlog desetljeća odvrtjelo je impresivnih 14 hiljada projekcija i godišnje ga posjeti sto hiljada ljudi.

Da ga građani Zagreba i zaljubljenici u film zaista vole, pokazalo je i spontano okupljanje dan nakon što se Matić oglasio na društvenim mrežama i prenio vijest o zatvaranju. Pred kinom se u samo nekoliko sati okupilo više od 2.000 ljudi, a ti protesti u promjenjivim omjerima traju i danas. Nije ni čudo kada pogledamo historiju objekta: radi se o najstarijem aktivnom zagrebačkom kinu, koje ima publiku i to ne samo filmsku - u velikoj i naknadno uređenoj dvorani Mueller tokom godina svoje su mjesto pronašli i brojni drugi kulturni događaji, poput Festivala svjetske književnosti ili Subversive Film Festivala, koji je u središte grada dovodio najznačajnije intelektualce iz svih krajeva svijeta. U tom kinu održani su i Zagreb Film Festival, Animafest, Human Rights, Festival tolerancije... Na leđima ovog posljednjeg se, nažalost, i prelomio cijeli cirkus oko najave zatvaranja kina: Festival tolerancije je u roku od 24 sata prebačen u kino Studentskog centra, a Matić je u međuvremenu objavio da će kino ipak raditi do 1. juna. U međuvremenu se oglasio i Bandić s objašnjenjem da je lažna vijest o “narodnjačkom klubu” trebala poslužiti manipulaciji kako bi se izvršio pritisak da se nasilu produži ugovor dosadašnjim najmoprimcima, te obećao da će nakon sanacije zaštićenog kulturnog dobra “Kino Europa nastaviti s radom kao art-kino na zadovoljstvo svih građana Zagreba”.