Piše: Mirnes Alispahić
Nakon što je 2012. bacio svijet na koljena najboljim akcionim filmom u posljednjih deset godina sa Racija: Iskupljenje (Serbuan maut a.k.a. The Raid: Redemption), svi su jedva čekali šta će Gareth Evans učiniti sa njegovim nastavkom. Posebno nakon što je dobio puno veći budžet negoli što je to bio slučaj sa prvim filmom (podsjećanja radi, budžet prvog filma je iznosio jedva nešto više od milion dolara). Doduše, u usporedbi sa budžetima nekih holivudskih “hitova” 4,5 miliona dolara budežta za ovaj film zvuči smiješno. Evans je ta 4,5 miliona itekako znao iskoristiti i donio nam je još jedan akcioni hit, koji vrlo lako može pomesti pod sa mnogima koji su nam servirani od prvog dijela Racije.
Racija: Iskupljenje, režija: Gareth Evans; uloge: Iko Uwais, Arifin Putra, Oka Antara, Yayan Ruhian, Tio Pakusadewo, Alex Abbad; 2014.
IMDb rejting: 8.2/10
Rotten Tomatoes rejting: 79%
Priča drugog dijela Racije se nastavlja svega nekoliko sati nakon završetka adrenalinom nabijenog prvog dijela, prateći mladog specijalca Ramu u novoj avanturi zvanoj ubacivanje u mafiju i borba protiv korumpiranih policajaca. Naime, nakon što kontaktira jedinog policajca kojem smije vjerovati po riječima njegovog brata, Rama dobija priliku da se ubaci u indonezijsku mafiju i osveti ubijenog brata te biva poslan u zatvor kako bi se zbližio sa sinom najutjecajnijeg gangstera u Jakarti. Naravno, za ostatak svijeta, uključujući i svoju porodicu, policajac Rama je mrtav, a rođen je sitni kriminalac Yuda. Inače, Yuda je simpatičan hommage prvom filmu koji je trio Evans-Uwais-Ruhian snimio, Put ratnika (Merantau a.k.a. Merantau Warrior, 2009.) u kojem se glavni lik zove Yuda. I tako, nakon izlaska iz zatvora Rama/Yuda započinje svoj uspon u kriminalnoj organizaciji koja vlada Jakartom, prikupljajući usput dokaze protiv iste, kao i protiv korumpiranih policajaca koji su na njenom platnom spisku. Međutim, nije sve tako sjajno kako izgleda. Zbog činjenice da živi u očevoj sjeni i da želi više nego što mu se dopušta, Uco, sin vođe kriminalnog sindikata, priprema nešto što bi moglo rezultirati sveopćim ratom bandi na ulicama Jakarte, što će itekako zakomplicirati Ramin zadatak.
Za razliku od prvog dijela, gdje su priča i likovi bili svedeni na minimum, te su bili samo izgovor za opću makljažu koja nam je prezentovana, Evans se ovdje raspojasao i sa pričom i sa likovima, što je jasno vidljivo iz samog trajanja filma, 150 minuta naspram 101 minute prvog dijela. Nije to ništa čudno sa obzirom da je poznato kako je Evans prvo želio snimiti ovaj film, ali nije imao sredstava. Čak je i koreografija borbi bila spremna. Tek je nakon uspjeha Racije dobio sredstava za snimanje Berandala, kako je glasio originalni naziv, te je odlučio pretvoriti ga u nastavak Racije, pa je na kraju dobio veoma dobar proizvod. Ono što je Evans želio uraditi sa ovim filmom jeste stvoriti jedan gangsterski ep sa akcionim scenama od kojih vam staje dah, dok mu je izvor inspiracije očigledno bila hongkongška, japanska i južnokorejska kinematografija te reditelji poput Kinjia Fukasakija, Takeshija Kitana, Parka Hoon-junga, Ha Yooa te Andrewa Lau i Alana Maka. Iskreno, film me najviše podsjeća na Prljavi karneval (Biyeolhan geori a.k.a. A Dirty Carnival, 2006.) i Novi svijet (Sinsegye a.k.a. New World, 2013.) i trilogiju Pakleni poslovi (Mou gaan dou a.k.a. Infernal Affairs).
Glavno pitanje jeste da li Evans uspijeva u tome? Da li je stvorio gangsterski ep koji može stati rame uz rame s najvećima? To je vjerovatno malo diskutabilno. Na trenutke Evans malo odluta sa likovima, previše to sve nekako miješa, ne prati ih baš na najbolji način što stvara određenu vrstu dosade kod gledatelja, posebno onih koji su navikli na brzu akciju u prvom dijelu. Nekada se čak zapitate čemu određeni likovi i zašto tarantinovski, pomalo komični, prikaz glavnog dua negativaca? Zamjeram mu taj neodređeni ritam filma, koji nikako da ima neku svoju konstantu, osim možda u posljednjoj trećini kada se klupko počinje odmotavati i ta određena brljavljenja sa likovima. Ipak, akcione scene i koreografija su te na kojima mu salutiram i skidam kapu. Čista poezija dok gledate.
Šta reći na kraju? Evans je ponovo pokazao da je trenutno vjerovatno najbolji reditelj kada su akcije u pitanju i samo je pitanje vremena kada će ga Hollywood namamiti u svoje kandže, a onda će vjerovatno morati snimiti nešto onako kako mu producenti kažu i sav taj njegov talenat će biti upropašten. Prisjetimo se samo Johna Wooa i Takeshija Kitana, koji su se odlučili vratiti kućama nakon što su pokazali kako se snimaju filmovi.
