Piše: Mirnes Alispahić
Postoje reditelji koji svojim vizuelnim stilom oduzimaju dah dok gledate njihove filmove u kinu, bilo da se radi o nekom komercijalnom ili art filmu. Postoje oni koji vole pričati priče na svoj način, postoje oni koji se prilagođavaju željama publike i producenata. Ali također postoje i oni koji od neke obične priče naprave duboku studiju, gdje je gotovo svaki kadar priča za sebe, pomno smišljen i gdje sve ono što gledate krije nešto puno dublje. Južnokorejski reditelj Bong Joon-ho je jedan od rijetkih za koje se to može reći, genijalac koji pričom o mutiranom čudovištu u rijeci Han zapravo kritikuje američko prisustvo na Korejskom poluotoku i satirično predstavlja južnokorejsku vladu u svom Domaćinu (Goemul a.k.a. The Host, 2006.) te glavnim glumcem predstavlja cijelo korejsko društvo i njegovu pozadinu; genijalac koji se potragom za serijskim ubicom u Sjećanjima na ubistvo (Sarinui chueok a.k.a. Memories of Murder, 2003.) prisjeća vladavine vojne diktature i kritikuje društvo te satirično predstavlja policiju.
Ledolomac; reditelj: Bong Joon-ho; uloge: Jamie Bell, Tilda Swinton, Chris Evans, Adnan Hasković; 2013. IMDb rejting: 7.0/10 Rotten Tomatoes rejting: 83%
Za svoj novi film se odlučio odlutati u žanr postapokaliptične naučne fantastike, a ideju je dobio još dok je snimao Domaćina kada je pročitao francuski strip "Le Transperceneige" te se oduševio pričom. Uz pomoć prijatelja, još jednog genijalca, Parka Chan-wooka je došao do prava za snimanje filma, doveo je Kellyja Mastersona da mu pomogne sa scenarijem te je krenuo na snimanje svog engleskog prvijenca. Dok su Park Chan-wook i Kim Jee-woon svoje engleske prvijence snimali u američkoj produkciji, Bong je svoj snimio u južnokorejskoj produkciji, ali sa stranom postavom glumaca.
Ledolomac (Seolgugyeolcha a.k.a. Snowpiercer, 2013.), za razliku od ostalih Bongovih filmova, ima jednu manu, ako se može tako nazvati. Dok se njegovi ostali filmovi mogu sasvim normalno posmatrati kao žanrovska ostvarenja, Ledolomac na tom polju posustaje jer ako se posmatra kao naučno-fantastični film, što će mnogi i uraditi, on je prilično šupalj naučno-fantastični film, koji ima više rupa negoli švicarski sir, zbog čega će imati manju prolaznost kod "običnih" gledatelja filmova. Ali, prava vrijednost Ledolomca leži u priči skrivenoj u šupljoj naučno-fantastičnoj čahuri gdje se kroz postapokaliptični svijet, okovanim snijegom i ledom, kreće jedan voz, pokretan na perpetuum mobile, i u njemu se nalazi jedini preživjeli ostaci čovječanstva. Ukoliko voz stane, stat će i čovječanstvo, a onda zbogom okrutni svijete za čovjeka.
Ono što je zanimljivo u Ledolomcu jeste ta kritika i detaljna analiza društva, gdje je društvo predstavljeno vozom, sa ljudima podijeljenim u vagone tj. klase. Zato ovaj film i ne treba posmatrati kao naučno-fantastični, jer ćete se debelo prevariti i dobiti jedan šupalj film, ali ako ga posmatrate kroz prizmu društvene kritike i analize društva, te samospoznaje jedne individue, ugodno ćete se iznenaditi i uživati u filmu. Naravno, ne zaboravite i silnu simboliku koju Bong jednostavno obožava ubacivati u svoje filmove pa stoga dobro obratite pozornost jer niti jedna scena koju vidite nije ono što vam se servira već nešto sasvim drugo. Gotovo da je cijeli film mogao biti bez dijaloga, jednostavno svaka scena govori sama za sebe. Zapravo, o ovom filmu bi se sasvim sigurno moglo pisati i nadugo i naširoko, ali ću stati ovdje i reći da je Bong još jednom uspio i jednostavno prosto čekam njegov sljedeći film.
