Piše: Marko Njegić

Pivo i krv miješaju se u prvih pet minuta novog ostvarenja Guya Ritchieja The Gentlemen. "Koktel" za odrasle (muškarce) jasan je znak da britanski režiser i scenarist poseže za gangsterskim korijenima, sve da i ne preciziramo kako je pivo točeno u londonskom pubu u standardnoj dozi pinte ili ne priložimo pištoljčić u čaši viskija s plakata filma. Sudeći po dobnu predikatu (PG-13 ili čak PG) Ritchiejevih "beskrvnih" holivudskih blockbustera poput Sherlocka Holmesa, Kralja Arthura i posebice Aladina, njihova "ciljana" publika nije imala dovoljno godina da smije kupiti pivo, nekmoli da može ući u neku američku i britansku kinodvoranu na film "R" rejtinga kao što je Gospoda. Da parafraziramo "put the gay in Marvin Gaye" rečenicu iz filma, The Gentlemen vraća Guya Ritchieju i žanru iz kojeg je ponikao s kultnim filmovima Lock, Stock and Two Smoking Barrels i Snatch. "Comeback" je bio potreban koliko Ritchieju, toliko i njegovim (starim) fanovima koji od Rocknrolle nisu dobili "ritchiejevski" krimić. Guy je u međuvremenu otišao u drugu, blockbustersku krajnost i samo se jednom našao na pola puta između starog i novog Ritchieja - u Šifri U.N.C.L.E., čiji poster vidimo u jednoj sceni Gospode. Sada je napokon bliži starome Ritchieju i zato njegov povratak (u formu) treba pozdraviti.

Gospoda; režija: Guy Ritchie; uloge: Matthew McConaughey, Henry Golding, Hugh Grant, Charlie Hunnam, Eddie Marsan, Colin Farrell; 2020.

IMDb rejting: 8.1/10

Rotten Tomatoes rejting: 73%

Iako nije najviši kalibar genijalnih Lopova, ubojica i dvije nabijene puške ili Zdrpi i briši, već u rangu dobre Rocknrolle, film u više navrata podsjeća da je Ritchie u naponu snage bio britanski odgovor na Quentina Tarantina, s ništa manje kreativnim tretmanom crno-i-crveno-humornog krimića (stilizirano nasilje, sočni likovi i dijalozi skloni digresijama, narativni vrtuljak koji se prijeti oteti kontroli). Neke rečenice ("Napuši se ispušnih plinova svojih pogrebnih kola!"), odnosno likovi i situacije su sjajno koncipirane, tipa da se jedan Kinez zove Phuc, što se piše "ph", a zvuči kao "fuk" ("Dobro, Phuc, ne zafukavaj se!").

Kao povratnički i moguće oproštajni komad "gangsteraja", The Gentlemen je zabavan i pametno koncipiran u dvostrukom metafilmskom ključu (gangsterskog) filma unutar (gangsterskog) filma. Stariji i zreliji Ritchie kao da važe svoju ostavštinu unutar (britanskog) gangsterskog žanra, pa i sami žanr, za njega formativan otkako je pogledao klasik Crni petak za gangstere. Jedan od dva svojevrsna alter-ega redatelja u filmu je sredovječni Amerikanac Mickey Pearson (oskarovac Matthew McConaughey), glavni diler trave u Londonu koji se želi sa stilom povući iz gangsterskog posla, kao amerikanizirani Ritchie iz gangsterskog žanra, što sobom povlači niz urota i (pod)zapleta kad njegov biznis odluče preuzeti konkurenti poput Suhookog (sve popularniji Henry Golding).

Mickeyjevu priču i priču filma pripovijeda drugi Ritchiejev alter-ego, privatni istražitelj Fletcher (Hugh Grant opet u elementu), ucjenjujući njegovu desnu ruku Raya (Charlie Hunnam) za 20 milijuna funti kako urednik tabloida (Eddie Marsan) ne bi njihovo prljavo rublje rastegao preko naslovnice i duplerice. Naime, Fletcher je složio priču o Mickeyju u formi filmskog scenarija kako bi ga mogao prodati i nekom studiju, a ponaša se kao (nepouzdani) narator i režiser. "Ja sam pripovjedač", kaže Fletcher i kao redatelj traži "rez, molim". Film koji gledamo Fletcher provlači kroz starinski, uži format slike i pripadajuće filtere, dotjeruje priču i poigrava se s percepcijom Raya i gledatelja u vezi onoga što se stvarno događa tako da njegov i Ritchiejev scenarij treba čitati između redaka. Fletcher je takoreći požurio do DVD izdanja s alternativnim, neuspjelim scenama i posebnim dodacima u vidu komentara i "making of-a"... "Malo drvena izvedba, Ray, daj opet", traži on i u jednoj sceni se poigrava Coppolina "Prisluškivanja", filma koji mu je "malo dosadan".

Valjda zato Fletcher veli da "svakom filmu treba malo akcije" i inicira sekvenciju u kojoj Mickey prosvira nekome mozak, da bi potom vratio "film" unatrag i scena krenula ispočetka drukčijim tokom. Ovo je ipak krimić i za novu generaciju publike koja je stasala od Rocknrolle naovamo, a valjda bi umrla od dosade uz The Conversation, stoga Ritchie ubacuje i YouTube izričaj kad u priču uđu mladi puleni Trenera (izvrsni Colin Farrell) i ovjekovječe pljačku Mickeyjeve trave na videu u formi reperskog "fight porn" spota.

Ritchie ide u korak s vremenom u kojem se "kineski šefovi (mafije) mijenjaju brže od iPhonea", svjestan da, kako govore i Mickeyju, "dođe trenutak kad mladi naslijede stare", premda njegova nasljednika nema na vidiku. Je li Ritchie stigao do "kraja dobrog jointa", tj. hoće li "Gospoda" biti njegov posljednji gangsterski film, pokazat će vrijeme. Dotad, drage dame i, hm, gospodo, Ritchie se vratio kući. Rez, molim!

Ponovno sa Stathamom

Ritchiejev idući film je akcijski Cash Truck u kojem će nakon dugo vremena režirati Jasona Stathama. Podsjetimo, Statham se probio upravo s prvim dvama Ritchiejevim filmovima (Lopovi..., Zdrpi i briši) prije nego je postao akcijski junak, a treću suradnju zabilježili su 2005. (Revolver).