Piše: Sead Vegara
Kada se 1999. godine u kinima širom svijeta pojavio film The Matrix, nakon njega ne samo da je filmska industrija otišla u jednom novom smjeru već je revolucionarni filma tada braće Wachowski (sada sestara) od temelja izmijenio poimanje filmske zabave. Pri tome misleći na specijalne efekte, posebno tzv. bullet time efekat, koji iako je prvi put oproban uspješno u stripovskom filmu Blade, od tada je prerastao u nezamjenjiv trik holivdskih mađioničara kompjuterske animacije. Istina, The Matrix nije u biti donio ništa novo što prije nije viđeno na celuloidu već je napravio svojevrsni amalgam dosadašnjih pokušaja preispitivanja poimanja života, smrti, dobrog, lošeg na filmu. Poput japanskih animea, koji se bave i inspirisana su filozofijom, ličnim i pitanjima identiteta, te morala, The Matrix je djelovao poput Frankenštajnovog čudovišta, ali u dobrom smislu i na pravom putu.
Matrix: Uskrsnuća; režija: Lana Wachowski; uloge: Keanu Reeves, Carrie-Anne Moss, Yahya Abdul-Mateen II, Neil Patrick Harris, Priyanka Chopra Jonas; 2021.
IMDb rejting: 5.8/10
Rotten Tomatoes rejting: 64%
Ono na čemu je trebalo ostati, a to je taj jedan, koliko originalan toliko i autentičan film, nije se mililo holivudskim glavešinama, te samom rediteljskom dvojcu, koji su se poneseni uspjehom na box officeu odlučili za snimanje (bespotrebnih) nastavaka. Stara narodna kaže: „Para vrti gdje burgija neće“, i bilo je tako. Nastavci su donijeli zaradu i iako (ne)pretjeranu originalnost, završili su priču. Sada, 18 godina nakon onoga što je trebalo biti odjavni filmu u franšizi, The Matrix Revolutions (2003), ili bolje reći pokušaju od trilogije, rediteljica Lana Wachowski snima The Matrix Resurrections (Matrix: Uskrsnuća, 2021).
Film u kojem će pokušati i uspjeti uskrsnuti svoje glavne protagoniste pri čemu će se igrati sa samom činjenicom njihovog postojanja u onome što je predstavljao prvobitni film, pa recimo i ta dva (ne)potrebna nastavka. Rediteljica i koscenaristica Lana Wachowski, zajedno sa scenarističkim dvojcem, David Mitchell i (bh. književnik sa američkom adresom) Aleksandar Hemon, postigli su ono što se činilo nemogućim. Nažalost, iako su postigli nemoguće, opet ne znači da su to kvalitetno uradili.
Poigravanje sa motivima koji su uspješno djelovali u originalu, kao i referencama na sami film kao proizvod filmskog studija Warner Bros, ti detalji će vas i najviše nasmijati dok budete gledali, ako budete gledali... samo što će uzeto u obzir sve to djelovati još zbrkanije od monologa „(pra)starog čiče sa bijelom bradom“ u drugom dijelu The Matrix Reloaded. Zaista je zanimljiv, i na čemu scenarističkom triju fantastikus treba skinuti kapu i nakloniti se do poda, način na koji je predstavljena priča sa starim/novim likovima, te njihovim mjestom u velikoj shemi stvari.
Ali, sve to na kraju djeluje toliko pretenciozno i posve isforsirano da vam se učni da ste bespovratno izgubili dva i po sata svog života, koliko traje film, a mogli ste to vrijeme provesti u opuštajućoj šetnji sa prijateljima, ispijanju kafe/čaja i(li) čitanju dobre knjige.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
