Piše: Sead Vegara

“James Cameron je filmski umjetnik, angažirani istraživač neumornog kreativinog duha, svestrana ličnost koja je osigurala sebi mjesto u filmskoj historiji sa zaradom koju su mu donijela njegova producentska i rediteljska ostvarenja na listi najprofitabilnijih u biznisu filmske industrije“, rečenica je kojom svoj tekst o reditelju Jamesu Cameronu zaključuje prof. dr. Lejla Panjeta. I zaista, kada pogledate Cameronovu živopisnu biografiju jasno vam je zašto ga mnogi smatraju za Griffitha novoga doba. Poput jednog od filmskih pionira, Davida Warka Griffitha (1875 - 1948), Cameron je filmaš koji je sa svakim svojim rediteljskim ostvarenjem pomjerao granice filmske tehonologije, načina pripovijedanja pomoću pokretnih slika.

Bolji od originala

Avatar: The Way of Water (Avatar: Put vode, 2022) nastavak je Avatara (2009), najprofitabilnijeg filma svih vremena u historiji kinematografije, od braće Lumier pa na ovamo. Trinaest godina u nastajanju, reditelj oskarovac James Cameron, ponovno čini nedostižno i nemoguće, sa još jednim nastavkom filma, koji je bolji od originala. Ono što je postigao dva puta do sada i upisao se u anale kinematografije, snimivši dva nastavka popularnih filmova koji su nadmašili svoje prethodnike, Aliens (1986) i Terminator 2: The Judgment Day (Terminator 2: Sudnji dan, 1991), sada je napravio po treći put sa Avatar: Put vode.

Riječ je o vizionarskom ostvarenju velikog reditelja, koje je baš poput prethodnika, prema kojem se odnosi s poštovanjem dostojnim istinskih revolucionarnih pokretnih slika. Koliko je ne baš tako davne 2009. Avatar bio nešto do tada neviđeno i nezabilježeno na velikom platnu, od samog pristupa načinu snimanja, specijalno dizajnirane kamere za još specijalniji 3D, revolucionarna upotreba motion-capture tehnologije (glumci na sebi nose “odijelo“ sa senzorima pomoću kojih se njihovi pokreti “hvataju“ i obrađuju u kompjuteru), nevjerovatno je ono što nam u nastavku donosi Cameron. A to su upravo nenadmašni prizori koji oduzimaju dah i koje posmatrajući u kinu čine da sjedite na ivici sjedalice dok se na kino-platnu izmjenjuju vizuali neviđene ljepote i grandioznosti.

Film Jamesa Camerona

Nije riječ o najboljem filmu Jamesa Camerona, ali s obzirom da jeste film Jamesa Camerona, nastavak Avatara kojeg je radio dugih 13 godina, da je po ko zna koji put u svojoj rediteljskoj karijeri pomjerio granice filmske tehnologije, zbog toga svega zahtjeva i zaslužuje pažnju. Za tih dugih 13 godina informacije su “dolazile na kapaljku“. Samo smo povremeno dobijali izjave Camerona da radi ne na jednom, već tri nastavka. Kada se nakon godina i godina čekanja pojavio prvi pravi trailer zagolicao je “filmofilska nepca“ publike željne istinske epske filmske priče. Za očekivati je bilo nešto novo, do tada neviđeno.

Cameron je to i isporučio i u takvom stilu da je nebitno što scenarij u pojedinim momentma baš i nije najbolji, što za razliku od prethodnika nema karakterne promjene likova već vas naprosto svojom očaravajućom vizualnošću unese u svijet kao vrhunski pripovijedač koji zna kako (o)držati pažnju publike. Tehnički savršen, nastavak Put vode ne samo da je u potpunosti CGI efektima preplavljen i fenomenalno (o)smišljen i urađen, već je poput prethodnika prevashodno ekološki osvješten. Doduše, dalo bi se raspravljati o tome šta se sve sa 500 miliona dolara moglo učiniti u korist ekologije umjesto snimanja “ekološki osvještenog filma“.

Ekološki angažirani SF

Prije nego se (o)dao snimanju ekološki angažiranog SF spektakla Avatar, Cameron je 1997. pohodio kina sa Titanicom pokorivši svjetski box office. Godine 1998. na dodjeli Oscara odnijeće 11 kipića, što je do tada uspjelo samo historijskom spektaklu Ben Hur (1959), i što će kasnije, 2003. uspjeti završnom dijelu trilogije The Lord of the Rings: Return of the King (Gospodar prtenova: Povratak kralja). Cameron će od tada paralelno raditi na dva projekta – Alita: Battle Angel (adaptaciji japanskih mangi) i Avatar, autorski rad, za koji je imao napisan tritment od 90 stranica. Ono što je Cameron (o)smislio i namjeravao da napravi nije bilo moguće pomoću tadašnje tehnologije, koja još uvijek nije bila dovoljno razvijena. Tek nakon što je Peter Jackson revolucionirao motion-capture tehnologiju sa likom Goluma u drugom dijelu The Lord of the Rings: The Two Towers (Gospodar prstenova: Dvije kule, 2002) Cameron je odlučio da započne na pretprodukciji Avatara. (Projekat Alita: Battle Angel je čekao bolje dane i to do 2019, ali se završilo sa vrlo lošim ostvarenjem u režiji Roberta Rodrigueza; Cameron je bio jedan od izvršnih producenata.)

Pretprodukcija projekta punom parom je krenula 2004. i trajala je dosta dugo s obzirom na obimnost svega onoga što je Cameron zamislio. A to je kompletan novi svijet, civilizacija sa svojim jezikom, običajima i kulturom. Angažirao je i lingvistu da osmisli jezik domorodaca Navija, koji je na neki način miks polinezijskog i afričkog dijalekta. Priča je to o bivšem marincu Jakeu Sullyju (Sam Worthington), paraliziranom od struka nadolje, koji dolazi na planetu Pandoru gdje biva uključen u “avatar program“. Um prebacuje u tijelo tzv. avatara, stanovnika Pandore. Domorodci Naviji žive u koegzistenciji sa prirodom i svjetlucavo plave su boje, visoki tri metra i izuzetno su fizički nadomćniji i spremniji, ali i dosta primitivniji za pojmove Zemljana. Kako su Zemljani iskoristili sve zemaljske resurse, na Pandori su otkrli dragocjenu rudu obtanij, te šalju Sullyja da se infiltrira u njihove redove. Prolazeći razne opasnosti, na kraju zavšava u plemenu Navija, koje ga prihvata kao svog, te se upušta u romantičnu vezu sa princezom Neytiri (Zoe Saldana). Rastrzan između obaveza prema nadređenim i ljubavi koju osjeća prema Neytiri i Navijima Sully se našao u dilemi. Da li izvršiti zadatak koji mu je povjeren ili stati u odbranu Navija?

Nevjerovatan novi nivo

Priča je to ispričana više puta u kojoj ima malo zapleta posuđenog od priče o Pocahontas i Johnu Smithu – filmu Terrencea Malicka The New World (Novi svijet, 2005). Spomenut ćemo i Oscarom ovjenčan Dances with Wolves (Ples sa vukovima, 1990) Kevina Costnera u kojem je skoro pa identična radnja; Costnerov lik poručnika Dunbara je isprva protiv Indijanaca, ali im se kasnije priključuje i bori se na njihovoj strani. Ali, sve to kada je Avatar u pitanju, Cameron uzdiže na nevjerovatan novi nivo. Tako je slična situacija i sa nastavkom, koji u biti predstavlja do sada bezbroj puta ispirčanu bezvremensku priču o porodici u režiji majstora spektakla čija se pripovijedačka snaga osjeti u svakom frejmu filma, bez da išta spomene premalo ili se igdje zadržava predugo.

Uz epsko trajanje od tri sata i 12 minuta reditelj nam nudi novi svijet, koji iz prašuma Pandore vodi ka njenim morskim dijelovima. Radnja se odvija 10 godina nakon događaja u originalnom filmu, gdje sada pratimo Jakea Sullyja, koji je trajno u svom avataru sa Neytiri oformio porodicu. Bez ulaska u spoiliranje dovoljno je reći da se vraćaju neki stari likovi u novom ruhu, ali i da ima dosta onih novih, koji produbljuju i proširuju priču. Otkako se svjetla u kinu ugase, pa sve do momenta kada krene odjavna špica, biće vam jasno da ste prisustvovali nečemu nesvakidašnjem, nevjerovatnom doživljaju koji je potpun samo u mraku hrama sedme umjetnosti.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans