Piše: Mirza Skenderagić

Češka kinematografija se često nalazila u samom vrhu kada je u pitanju „oskarovska utrka“ za najbolji film van engleskog govornog područja i može se reći da je jedna od zemalja sa najvećim brojem nominacija za zlatni kipić, barem u ovome dijelu Evrope. Ipak, posljednjih godina je došlo do određenog zahlađenja u ljubavi između češke kinematografije i Američke filmske akademije, a u iščekivanju novih nominacija, prisjetit ćemo se posljednjeg filma iz Češke čiji je naslov izgovoren na svečanoj dodjeli u Dolby Theatreu u Los Angelesu. Riječ je, dakle, o ratnoj romansi Želary (2003) režisera Ondreja Trojana koji je četvrti češki film nominovan za ovu uglednu nagradu nakon pada komunizma u Pragu 1989. godine Tako se Trojanovo ostvarenje pridružio grupi koju čine Osnovna škola Jana Sveraka, nominovana 1991, Kolja istog režisera, dobitnik Oscara 1996, te Moramo si pomagati Jana Hrebejka, koji je nominaciju osvojio 2001. godine.

Ova „okrutna priča o nježnoj ljubavi“, smještena u jedan od najtežih historijskih perioda za čovjeka, nastala je kao adaptacija romana češke spisateljice Kvete Legatove. Radnja ovoga filma započinje 1940. godine, u trenutku kada Češku okupiraju nacisti. Kako bi se spasila od njemačkih okupatora, mlada djevojka Eliska (Anna Geislerová) prisiljena je ostaviti svoju veliku ljubav, uspješnog hirurga Richarda (Ivan Trojan) i napustiti posao u gradskoj bolnici, te pod lažnim imenom Hana, pobjeći u planine u pratnji seoskog drvosječe i grubijana Joze (György Cserhalmi) prema kojem osjeća jedino odbojnost. Kada Eliska prvi put ugledala kolibu u kojoj će živjeti, ona upita Jozu: „Gdje je dvorište?“, na što joj on ravnodušno odgovori: „Svugdje“. Upravo ovaj trenutak u najboljoj mjeri opisuje nepremostivu različitost dvaju pogleda na život, ali i zatim prezentuje spremnost čovjeka da se prilagodi svakoj situaciji, svakom vremenu te njegovu sposobnost da svaki prostor može pretvoriti u svoj dom.

U osuđenosti na  zajednički život i želji za preživljavanjem dramatičnog razdoblja čehoslovačke historije, Eliska i Joza s vremenom osjećaju sve veću povezanost, te postepeno nestaje veliki antagonizam koji je u početku preovladavao u njihovom odnosu. Nešto što je trebalo biti samo privremeno, potraje pune dvije godine, a Eliska i Joza započnu novi život bračnih drugova.

Bajkovit i istovremno okrutan kraj u kojem je zaustavljeno vrijeme, zaokružuje ovu bolnu i nadasve romantičnu priču o susretu i pomirenju dvaju različitih svjetova koji uprkos razlikama, u ljubavi pronalaze svoj zajednički jezik. Nastao pod snažnim utjecajem filmskog izražaja Davida Leana, Želary je i epski film i intimna ljubavna romansa u kojoj se na jedan krajnje originalan i uvjerljiv način sukobljavaju grad i selo, urbano i tradicionalno, snaga i osjećajnost, te se stapaju u jednoj nezaustavljivoj sili koju nazivamo ljubav. „Ja stvarno ne želim umrijeti sada“, kaže Eliska u Jozinom zagrljaju, nakon čega je on još snažnije prigrli uza sebe i odgovori sa osmijehom: „Oni te neće naći ovdje, Hanulka.“

Gledajući Želary danas, u njemu ćete apsolutno prepoznati sličnosti sa još jednom epskom romansom smještenoj u ratno okrilje, Doktor Živago (1965) spomenutog režisera Davida Leana, sa Omarom Sharifom i Julie Christie u naslovnim ulogama, uz ipak, nešto više prirode i dobrog starog češkog humora, a manje rata i politike.

Želary je samo u Češkoj vidjelo 400 hiljada gledatelja, a osim nominacije za Oscara i distribucije u cijelom svijetu, glavna glumica Anna Geislerová je osvojila svog petog Češkog lava i titulu glumice koja obećava (Shooting Stars) na Berlinaleu. Također, film je prikazan i 2017. godine u Sarajevu, povodom obilježavanja Dana borbe za slobodu i demokratiju (17. novembar), Dana državnosti Bosne i Hercegovine (25. novembar) i 25. godišnjice priznavanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine od strane Češke Republike.