Piše: Marinela Domančić
U svjetlu nedavno započete predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini bit će iznimno zanimljivo pogledati gruzijski film koji se bavi predizbornim obećanjima i stupnjem u kojem se ona ostvaruju nakon okončanih izbora. U okviru takmičarskog programa 7. Festivala dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans u nedjelju, 15. septembra, možete pogledati film Nasmijana Gruzija Luke Beradzea. Sličnost između bezimenog gruzijskog i nekog sličnog bosanskohercegovačkog, ili balkanskog, sela nije slučajna.
Nasmijana Gruzija; režija: Luka Beradze; 2023.
IMDb rejting: 7.3/10
Dvanaestak godina prije nego što je ovaj film snimljen, tadašnji predsjednik Gruzije i vođa Ujedinjenog nacionalnog pokreta (UNM), Mihail Sakašvili, u svoju je predizbornu kampanju uključio obećanje najsiromašnijem sloju stanovnika o besplatnoj stomatološkoj skrbi. Primijetio je da se veliki broj njegovih vremešnih simpatizera osmjehuje zatvorenim ustima da ne bi pokazao loše zube. Obećavši svima njima holivudski osmijeh pokrenuo je akciju stomatoloških pregleda u ruralnim sredinama. Isprva su seljani rado odlazili na besplatno vađenje zuba (često više komada odjednom) no Sakašvili je izgubio na izborima 2012. i dentalna njega je izostala.
U trenutku kada radnja filma počinje prošle su godine od akcije vađenja zuba, seljani su ostali krezavi jer nisu imali novca da si plate proteze, a nova predizborna kampanja je u jeku. Plakati i obećanja su na svakoj tarabi, drvetu, kontejneru za smeće, zatvorenim kioscima, polusrušenim zidovima... baš kao što je trenutno i kod nas. U takvom okruženju, redatelj razgovara sa stanovnicima koji su povjerovali predsjednikovoj predizbornoj priči. Potpuno je diskretan, sa nevidljive strane kamere, i pomno bilježi sve reakcije – verbalne i neverbalne – koje bez cenzure izlaze iz bezubih usta i ocrtavaju se na gorštačkim licima. Na momente su iskazi komični, na momente tužni, a ponekad se članovi obitelji (najčešće supružnici) i posvađaju pred kamerom. Groteska u punom smislu riječi. Da sve još više iskarikira i osavremeni, redatelj snima i televizijsku ekipu koja, u potrazi za senzacijom, osam godina nakon čerupanja zuba pokušava identificirati koja od četiri predselektirane žene najviše treba stomatološku pomoć.
Odlično posložen i vješto odabran materijal uključuje i bizarne scene snimljene u prirodi, poput para osa u razuzdanom parenju koje uzuje u kadar i isto tako odzuje iz njega ili prasadi od kojih jedno „zamišljeno“ bulji u pejzaž oko bare a drugo se bjesomučno češe o drvo tik ispred seljaka koji vode ozbiljan razgovor o neispunjenom predizbornim obećanjima. Seljanin, u razgovoru sa žabama, kaže da je umoran od ljubavi prema Gruziji i da bi smjesta odselio u Švedsku. Prateća muzika uklapa se odlično jer u mnogo čemu oponaša zvukove prirode.
Neke su izjave citiranja vrijedne. „Nije lijepo davati lažna obećanja. To nije ni pristojno, ni gruzijski.“ „Imam samo jedan zub, ostali pripadaju vladi.“ „Političari lažu a narod se nada da ne lažu.“ „Situacija je takva da se moramo sami pobrinuti za sebe jer to niko drugi neće učiniti i tako će uvijek biti.“
Nakon izbora, selo je prekriveno poderanim propagandnim materijalom, plakati u resama vise sa stabala i ograda a likovi političara na njima su isprani i iskidani do neprepoznatljivosti. I, šta se promijenilo? Ništa.
Zvuči poznato?
