Piše: Nino Romić
Deset godina i dvadesetak filmova kasnije, pred gledateljima stoji dobro naslovljen konac jedne epohe moderne mitologije – Osvetnici: Završnica. Gotovo je teško povjerovati da je od njene druge polovice prošlo tek godinu dana, pa je i s time sasvim organski da Završnica započinje neposredno nakon događaja u Ratu beskonačnosti, odnosno nakon Thanosovog legendarnog pucketanja prstima. Ono što slijedi poslije je putovanje putem smijeha, suza, očaja i nade. U svojoj emotivnoj srži, Završnica sadržava oba vida čudne vesele sjete, čestog pratitelja dugih pozdrava sa starim prijateljima. Braća Russo i ekipa oko njih su tokom cijelog trosatnog trajanja filma svjesni povezanosti gledateljâ sa likovima na platnu, te ne štede metražu kako bi gledateljima predočili još jednu, konačnu pustolovinu njihovih omiljenih junaka. U tom pogledu, Završnica ispunjava očekivanja mnogih obožavatelja MCU-a, ako već ne i svih.
Osvetnici: Završnica; režija: Anthony & Joe Russo; uloge: Robert Downey Jr., Mark Ruffalo, Scarlett Johansson, Chris Evans, Chris Hemsworth; 2019.
IMDb rejting: 9.0/10
Rotten Tomatoes rejting: 95%
Uprkos početnoj glomaznosti velikog poduhvata, Završnica obiluje veoma dirljivim i veoma iskrenim trenucima emocionalne rezonantnosti. Naravno, u tome joj uveliko pomaže činjenica da joj prethodi cio niz pojedinačnih filmova, te tri punokrvna naslova Osvetnika. U tome vjerovatno leži i zrno kritike, pošto su ti trenuci zasluženi i rezonantni samo ako je gledatelj upoznat sa likovima i prijašnjim dešavanjima. S druge strane, imajući na umu da su Marvelovi filmovi gospodarili kino-blagajnama zadnjih nekoliko godina, teško bi bilo naći redovnijeg pohoditelja kino-dvorane koji nije barem marginalno upoznat sa Osvetnicima.
Završnica je usko holistički vezana sa Ratom beskonačnosti, međutim od svog izravnog prethodnika odstupa micanjem žiže radnje od Thanosa na Osvetnike. Dok je Rat bio “Thanosov film”, Završnica je sasvim jasno film Tonyja Starka i Stevea Rogersa, Kapetana Amerike. Nekima će to micanje žiže nesumnjivo teško pasti – bilo zbog smanjenog prisustva Thanosa, ili zbog kratkog javljanja sporednih likova – ali glavna priča koju Završnica pokušava prenijeti jednostavno ne bi posjedovala istu narativnu težinu ako bismo matematički odijelili svakom Osvetniku tačnu minutažu.
Manje trzavice, naravno, postoje – praćenje akcije u konačnom srazu je na trenutke teško pratiti zbog prigušenosti boja, a par pokušanja izmamljivanja uzdaha publike u tom okršaju nije bio naročito uspješan. Film je bio daleko uspješniji u izmamljivanju pokliča i bodrenja, smijeha pa i nekoliko sjetnih trenutaka tišine, naročito kada je nastupio prorečeni trenutak – onaj jedan od četrnaest miliona, to jeste. Obožavatelji MCU-a će se najviše nagostiti Završnicom, što je sasvim prikladno. Drugačiji pristup, koji bi prevagnuo više u korist opće publike, mogao bi samo dovesti do razvodnjenog i nezaslužnog naslova, što Završnica svakako nije.
