Filmofil-filmski portal - Bruce Willis odlazi u mirovinu: Tko će sada spašavati svijet?

Bruce Willis odlazi u mirovinu: Tko će sada spašavati svijet?

Sead Vegara 13.04.2022. Die Hard, Bruce Willis, Blind Date, Marko Njegić, Hudson Hawk, The Last Boy Scout

Piše: Marko Njegić

Prisilna glumačka mirovina akcijske i filmske legende Brucea Willisa iznimno je tužna i ironična. Naime, u mirovinu odlazi čovjek kakvog su u filmovima iz zlatnog doba akcijskog žanra znali suspendirati policijski kapetani i prijetiti mu prijevremenom penzijom, ali on bi se vraćao u akciju i nastavljao "umirati muški". A odlazi zbog bolesti (afazija) koja njega, svemogućeg Brucea i akcijskog junaka prve holivudske klase, pretvara u nekog nemoćnog lika iz teške drame tipa The Father.

Pretužno je čitati napise da se Willis počeo gubiti u vremenu i prostoru na snimanjima filmova, ispaljivati metke iz pištolja ranije nego što bi trebao i pitati se "zašto sam ovdje?". Tužno je i spoznati da više nikad neće zakoračiti pred kamere i snimiti nešto novo – posljednjih godina jest snimao većinski loše "direktno-na-video" akciće, ali bar je snimao pa smo se mogli nadati nekom "comebacku" a la Die Hard 6.

Akcija, komedija, akcijska komedija

Vijest o njegovu povlačenju trebala bi iskreno rastužiti svakoga kome je glumac, u ulozi policajca Johna McClanea iz Umri muški (Die Hard) ili općenito, bio jedan od najvećih heroja djetinjstva i odrastanja, pa i odrasle dobi. Jer, Bruce je transgenera(k)cijska filmska zvijezda, jedna od najuniverzalnijih holivudskih uopće. Mogli su ga (za)voljeti svi članovi obitelji, naše sestre, mame i tate. Imao je za svakoga po neki film, akciju (Prljavi igraju prljavo, Peti element, Armageddon...), komediju (Sastanak s nepoznatom, serija Slučajni partneri, Smrt joj dobro pristaje) ili akcijsku komediju (Hudson Hawk), okupljajući familije u kinima ili pred videom/televizijom, što i dalje nastavlja raditi svakog Božića s Umri muški.

Od kraja osamdesetih i filma Die Hard Willis je bio obožavani junak u kući autora ovih redaka, ali i jedan od onih glumaca koji su više od heroja – gotovo pa familija. Plakat Umri muški 2 i dalje ponosno stoji uokviren na zidu u mojoj nekadašnjoj sobi, a VHS kasete tih dvaju klasika, Die Hard 3, The Last Boy Scout i Blind Date zavrtjele su se u videu vjerojatno i troznamenkasti broj puta, po filmu, ne ukupno. Kaseta od 240 minuta s Die Hard 1&2 dobro da se nije izlizala od gledanja, naročito na mjestima gdje su akcijske sekvencije Umri muški 2 koje, osobno, spadaju među najbolje/najdraže u povijesti (McClaneov "vojni pogreb") i još uvijek se svako toliko zavrte u videu zajedno sa scenama Predatora, Ramba III i Teške mete.

Dakle, Bruce rame uz rame sa Schwarzeneggerom, Stalloneom i Van Dammeom. Iako njegova ramena nisu bila toliko široka kao njihova, svejedno je dobro izgledao u "trade mark" potkošulji, bijeloj ili narančastoj nebitno (The Fifth Element), mogao je gurati ogromnu skelu kao u Die Hard 2 i junačiti se jednako spektakularno. Bila su dosta samo tri akcijska filma da se Willis upiše među ikone akcije na prijelazu osamdesetih u devedesete i stvori akcijsko-junačko "sveto trojstvo" sa Schwarzeneggerom i Stalloneom – Umri muški 1&2 i Prljavi igraju prljavo. Formirao je vlastitu signaturnu akcijsku ulogu (McClane), imidž (potkošulja kao simbol radničke klase) i "one-liner" ("Yipee-ki-yay, motherfucker!"), te ušao u filmski ring s njima, a u stvarnosti su njegovali prijateljstvo i partnerstvo, od lanca restorana "Planet Hollywood" nadalje.

U tom razdoblju Bruce je zauvijek promijenio identitet i mentalitet akcijskog heroja, dok su njegovi filmovi izvršili golemi utjecaj na žanr i stvoriti vlastiti podžanr. Otvorio je vrata drukčijim akcijskim junacima u devedesetima, poput Keanua Reevesa u Brzini i Nicolasa Cagea u Hridi, a Die Hard je iznjedrio tip akcijskih trilera s "one man army" herojem u borbi protiv brojčano nadmoćnih terorista u nekom izoliranom prostoru (Pod opsadom, Putnik 57 i Air Force One, Cliffhanger, Iznenadna smrt, Pod opsadom 2...). Willis jest akcijski "mačo" heroj veći od života i dežurni spasitelj svijeta (Peti element, Armageddon), ali istovremeno nije imao tjelesnost superheroja i mišiće isklesane u teretani, neovisno o tome što je glumio superjunaka u Neslomljivom i dizao dvjesto i više kila na benč.

Izranjanje iz eksplozije

Bio je pr(a)vi "action everyman" i (s)nalazio se u zajebanoj "od-lošeg-prema-gorem" situaciji, bio umoran i mamuran, nešto ordinarniji u junačkoj ekstraordinarnosti, čovječniji, bliži Melu Gibsonu iz konkurentskog serijala Smrtonosno oružje s kojim je od svih holivudskih (akcijskih) glumaca pokazivao najviše dara za akciju, dramu i komediju. Junačka, muževna karizma, sklonost zaraznom cinizmu i dječački šarm bili su njegovo najjače oružje i mogao je razoružati/nasmijati negativce koji mu drže pištolj uperen u čelo, a istovremeno biti "tough guy"/badass" kuler i rugati se smrti gledajući je u oči, tj. frajerski zatražiti cigaretu i upaljač dok ga šaketaju i pljuca krv. Sjetimo se scene iz aleje u The Last Boy Scout kad je od srca nasmijao negativca ili prijetećeg "one-linera" iz istog filma "Takni me još jednom i ubit ću te!".

Prljavi igraju prljavo su pokazali kako bi Bruce, da se pojavio četrdesetih i pedesetih, vjerojatno bio junak "noira", cinični i stoički privatni detektiv s osjećajem za čast, što je potvrdio Sin City, možda i kauboj s kakvim se McClane uspoređivao u Umri muški, pa nije čudno da ga je Walter Hill angažirao za akcijski neowestern Posljednji preživjeli u kojem je ispalio neizbrojivu količinu metaka iz dvaju pištolja. Svakako, Willis se nije uklapao u kalupe i na svaki akcijski film (Smrtonosna zona, Opasna šifra, Suze boga Sunca, Talac, 16 blokova...) snimio bi nešto neakcijsko i odigrao "against type" ulogu, glavnu ili sporednu (npr. Ničija budala), čak i direktno parodirao vlastiti imidž akcijaša u potkošulji koji izranja iz eksplozije kao u Besmrtnom oružju.

Zato je, osim Hilla, surađivao s najboljim akcijskim redateljima epohe, poput Johna McTiernana (Die Hard 1&3), Rennyja Harlina (Umri muški 2), Tonyja Scotta (The Last Boy Scout), Luca Bessona (Peti element) i Richarda Donnera (16 Blocks), ali i ne samo s njima. Robert Altman je odabrao upravo njega kao akcijskog junaka u filmu unutar filma u neakcijskom Igraču, a nastavili su ga, među inima, angažirati i Robert Zemeckis, Quentin Tarantino, Terry Gilliam i M. Night Shyamalan, nerijetko subvertirajući njegov "action" lik i djelo.

Tako, u Zemeckisovu Death Becomes Her Bruce demonstrira da mu pristaje komedija svih boja, uključujući crnu, i utjelovljuje mlakonju razapetog između dviju žena koje se bore za dominaciju i vječnu mladost. Tarantino mu je u Paklenom šundu stavio strojnicu i katanu u ruke, na usne novi citatni "one-liner" ("Zed je mrtav, dušo, Zed je mrtav!"), ali i ubacio ga u situaciju luđu nego ikad kad je njegov lik, boksač Butch, završio u podrumu spomenutog Zeda. Gilliam mu daje da spašava svijet u SF trileru na temu putovanja kroz vrijeme 12 majmuna na sve samo ne na očekivani junački način, a Shyamalan pred novi milenij proglašava mrtvim klasičnog akcijskog junaka stare škole pa Willis u Šestom čulu glumi psihijatra koji će – oprez: "spoiler" – shvatiti da je umro kad ga je napucao pacijent iz pištolja i da obitava kao duh.

Bogata ostavština ostaje

Svaki od ovih filmova predstavio je glumački rafiniranijeg Brucea u nijansiranijoj, tišoj, suptilnijoj ulozi. Kao pravi junak u stvarnosti, Willis se nije bojao riskirati, snimati visokobudžetne i niskobudžetne filmove, surađivati s "mainstream" i "indie" filmašima, glumiti heroje i negativce protiv kojih bi se njegovi akcijaši borili (Šakal, Opsadno stanje, Kalibar.44), zbog čega mu je karijera bila puna uspona i padova, no svaki put kad bi ga neki otpisali nakon box office promašaja, on bi se vratio s novim hitom ili budućim klasikom i podsjetio zašto je (bio) megazvijezda i jedan od najbolje plaćenih glumaca.

Karijerna vrludavost najviše je došla do izražaja u novom mileniju, kad se konačno pred kamerama ujedinio s Arniejem i Slyjem u Plaćenicima i Plaćenicima 2, "umirao muški" s jednim dobrim i jednim razočaravajućim nastavkom McClaneovih avantura (Die Hard 4.0, A Good Day To Die Hard), dvama humornim "prestar-sam-za-ova-sranja" akcićima RED i RED 2, te nastavkom G.I. Joea i podcijenjenim remakeom Smrtonosne želje Charlesa Bronsona pod naslovom Osvetnik. Dobri filmovi su se krajnje prorijedili, ali Bruce je svejedno znao ugodno iznenaditi, kao 2012. u SF akcijskom "time travel" trileru Looper Riana Johnsona ili "indie" biseru Kraljevstvo izlazećeg mjeseca Wesa Andersona, gdje je simultano bio svojevrsni dobri i zločesti Terminator, tj. pokazao nježniju stranu igrajući lik policajca/šerifa koji spašava male "boyscoute".

Otad naovamo Willis je mahom spao na hiperprodukciju "direktno-na-video" akcijskih filmova sumnjive kvalitete i tek rijetko zaiskrio kao nekad (Bilo jednom u Veneciji, Proboj). Filmofili su se ljutili na njega, optuživali ga da je na autopilotu, da djeluje odsutno, da odglumi samo par scena, iako na posteru bude istaknut kao da je glavna uloga, a činilo se i da je postao lijen i razmažen kad je zamijenjen drugim glumcima na snimanju kinofilmova (The Expendables 3, Cafe Society Woodyja Allena).

Loši "direktno-na-video" filmovi nisu preko noći postali bolji, no njegove se uloge u njima gledaju drugim očima kad se otkrilo što se odigravalo iza scene. Rani znakovi bolesti, očito, pojavili već tada i utjecali na izričaj glumca koji je snimao što više dok može izdržati, tajeći svoje stanje, da bi se povukao tek kad je bolest nepovratno uzela maha. Bruce odlazi u mirovinu, ali njegova bogata ostavština ostaje. Svijet će morati spašavati netko drugi umjesto njega – posljednjeg akcijskog "boyscouta".