Piše: Marko Njegić

"Uh, morao sam ga gledati kroz prste", priznao je jedan od likova iz Spielbergova blockbustera Ready Player One kad su ga upitali je li Kubrickov horor Isijavanje toliko strašan. The Shining je usađen pod kožu svakog fana strave i užasa, ali i opstoji u širem, kolektivnom sjećanju popkulture, barem u formi "Here's Johnny!" scene sa suludim Jackom Nicholsonom kako proviruje kroz sjekirom napravljenu rupu u vratima. Da nije tako, ne bi ga citirao Ready Player One i u najboljoj sceni "ušao" u sobu 237, točnije sam Kubrickov horor, usamljeni film tog žanra u filmografiji redateljskog velikana. Ustvari, Stephen King, autor romana "Isijavanje" iz 1977., spada među rijetke, ako ne i jedine ljude na svijetu koji ne vole Kubrickovu ekranizaciju. Štoviše, King prezire taj film, uslijed čega je 1997. snimio vlastitu adaptaciju "Shininga" za televiziju i potom 2013. napisao nastavak romana, "Doctor Sleep", koji zanemaruje Kubrickovu ekranizaciju prethodnika. Pred redateljem Doktora Sleepa Mikeom Flanaganom, dakle, nije bio nimalo lagan "dvojni" zadatak.

Doktor Sleep; režija: Mike Flanagan; uloge: Ewan McGregor, Rebecca Ferguson, Henry Thomas, Alex Essoe, Roger Dale Floyd; 2019.

IMDb rejting: 7.7/10

Rotten Tomatoes rejting: 77%

Kako snimiti film da istovremeno funkcionira kao ekranizacija istoimenog predloška i nastavak horora kojeg, hm, taj predložak ignorira? Praviti se da ne postoji jedan od najpoznatijih horora u povijesti i držati se Kingova teksta? Približiti se Kingu i udaljiti od Kubricka? Ili pokušati sjediti na dvije stolice u baru tzv. Zlatne sobe "Overlook" hotela dok te poslužuje barmen Lloyd? Flanagan je odabrao potonje, naručio viski od Lloyda i popio ga na iskap ("Ovo je za Jacka Torrancea!"), pa što bude. Doktor Sleep je ispao upravo to, horor na razmeđi Kinga i Kubricka, adaptacije i kontinuacije, koji želi zadovoljiti fanove romana i filma, ali duboko u sebi zna da se s potonjim ne može mjeriti. Otprilike kao šesti Terminator (Mračna sudbina) s prvim i drugim. Zasigurno zato Flanagan se uglavnom odmiče od Kubrickove opsesivno-perfekcionističke režije, zadržavajući sporogoreći pristup i začudne kadrove (scena negativkina leta kroz oblake napose je impresivna).

Premda, ne može odoljeti da ne rekreira neke od ključnih scena Shininga i gledatelj, primjerice, još jednom osjeti nezaboravan zvuk bicikliranja malog Dannyja Torrancea po hotelskim parketima i tapetima prije nego ga zapljusne val krvi što se slijeva niz hodnik, odnoseći namještaj. Plus je što rekreirane scene nisu digitalne, odnosno ne gledamo računalno pomlađenog Jacka Torrancea (Nicholson) i njegovu suprugu Wendy (Shelley Duvall), niti je Danny (Danny Lloyd) umetnut iz starog filma, već ih igraju novi glumci (Henry Thomas, Alex Essoe, Roger Dale Floyd). Tako je Flanagan odaslao jasnu poruku da ovo neće biti jedan od onih "digitaliziranih" modernih horora u smislu da će obilovati samo kompjuterski generiranim prikazama i rabiti ih u agresivne svrhe postizanja straha. Nije da računala ne rade u Doctoru Sleepu, ali CGI ovdje nije prioritetan.

I Flanagan je uglavnom suptilan, izuzev jedne prilično mučne scene koja uključuje vidovnjačke, tj. "isijavačke" vampire, predvođene Rose The Hat (Rebecca Ferguson), koji se hrane tuđim "isijavanjem" ("Pojeli su njegovo isijavanje, jedu vriskove i piju bol"). Da parafrazirano verbalno dodavanje Arnolda Schwarzeneggera i Dannyja De Vita iz Blizanaca, Flanagan ima poštovanja prema logici, ako već ima i sjekiru. Ovo je film Kingove unutarnje logike koji većinski uspijeva poštivati i logiku Kubrickova klasika, iako uzima sjekiru u ruke poput Torrancea. Zanimljivo je da (ne)namjerno slijedi i logiku recentnih filmova Ewana McGregora. Glumac tumači sredovječnog i još uvijek "isijavački" nadarenog Dannyja onako kao što je igrao likove u Trainspottingu 2 i Christopheru Robinu, ponovno posjećujući segmente iz života koji su ga formirali kao današnju osobu.

Posebice kad upozna mladu "isijavačicu" Abru (Kyliegh Curran) i započnu komunikaciju unutarnjim glasovima na daljinu nakon što klinka otkrije čime se Rose bavi. Doctor Sleep jest film o duhovima, ali duhovima prošlosti. Znači, baš kao većina Flanaganovih kontemplativnijih filmova iskupničkih motiva (Ogledalo smrti, Prizivanje duhova 2, Somnia) i njegova serija The Haunting Of Hill House.

Kad se drži karaktera, Doktor Sleep odiše vlastitim identitetom, ali kako je Flanagan Isijavanje prepisao na recept, neminovno je da film poseže za scenama horora. Prilično uzbudljiva završnica, ambijentirana u "Overlook" hotel, njegove labirintne interijere i eksterijere, gdje caruju duhovi kakve smo već upoznali ("Zdravo, Danny, dođi se igrati s nama!"), direktno se referira na Kubricka. Tu Flanagan poput mosta povezuje Shining i Doctor Sleep, pa i Jacka i Rose koji, interesantno, nose imena protagonista Titanica, ali su njihova dijametralna suprotnost. Rose spada među dojmljivije horor zlikovke posljednjih godina, makar nije zlikovac za anale poput Jacka, jednako kao što Doktor Sleep nije Isijavanje. Toga je Flanagan svjestan i publici kao da "unutarnjim glasom" šalje poruku. Ne s(j)ekirajte se. Samo isijavajte.

Višnjić prije McGregora

Godine 2002. snimljen je identično naslovljen film s Goranom Višnjićem u glavnoj ulozi koji nema veze s Kubrickom i Kingom.