Piše: Sead Vegara
“Grom ne udara dvaput u isto mjesto!“, glasila je stara narodna poslovica. Slučaj sa najnovijim filmom australskog sineaste, velikog Georgea Millera, Furiosa: A Mad Max Saga (Furiosa: Mad Max saga, 2024), njegovim prvim nakon devet godina i više nego odličnog i uspješnog Mad Max: Fury Road (Pobješnjeli Max: Divlja cesta, 2015), opisan je upravo tom poslovicom. Gotovo identična radnja ovog prequela u odnosu na original uz neizmjerno dugo i (po)dosadno trajanje ne može opravdati činjenicu da je Miller zastranio u postapokaliptičnu erupciju (bespotrebnog) nasilja. Iako smo naučili od Millera i od ove franšize i ono što treba da očekujemo jeste upravo to, ovdje Miller “gubi tlo pod nogama“ i servira sve već viđeno. Čak nema niti prstohvata originalnosti, a o autentičnosti da i ne govorimo.
Loš ili izvrstan
U slučaju prošlog Millerovog filma, Fury Road, barem su kaskaderske vratolomije bile usitinu na veoma visokom nivou, fan-tas-ti-čno urađene i upriličene da vam se prosto oči zalijepe za kino-platno. A od četvrtog dijela Mad Max franšize se mogla očekivati jedna od dvije sljedeće stvari. Ili da bude iznimno loš ili zaista izvrstan. Sredine nije moglo biti. Mad Max: Fury Road je bio (i ostao) zaista izvrstan primjerak prvoklasnih pokretnih slika. Samo, postoje neke stvari koje nikako ne mogu da se slože. Filmovi koji nastanu kao produkt nečije istinske briljantnosti, kakvu je pokazao Miller još davne 1979. sa prvim filmom Mad Max (Pobješnjeli Max), obično su urađeni sa skromnim budžetom (400.000 dolara), i slučaj je pokazao da zarade ogromnu sumu novaca na box officeu (100 miliona je bio total box officea Mad Maxa). Kolika se briljantnost može odati tvorcima filma Blair Witch Project (Projekt: Vještica iz Blaira, 1999) ostaje upitno, ali i taj film je sa gotovo nikakvim budžetom poharao svjetski box office.
Nastavak i jednog i drugog filma je bio neizbiježan, samo što smo u slučaju drugog dijela Mad Max: The Road Worrior (Pobješnjeli Max: Drumski ratnik, 1981) dobili jedan od najboljih akcionih filmova ikad, a od Book of Shadows: Blair Witch 2 (2000) potpuni ćorak. Treći dio Pobješnjelog Maxa (Mad Max Beyonde Thunderdome, 1985) bio je veoma loš. Stvari koje nikako ne mogu da se poslože su činjenice da koliko god umjetničke slobode dali reditelju i što veći budžet, i on zaista napravi iznimno djelo, taj film neće zaraditi na box officeu.
Pametno koristi CGI
Glumačku štafetu od Mela Gibsona u Mad Max: Fury Road preuzeo je Tom Hardy. Njegov Max ustvari je sporedni lik u cijelom djelu, a glavni lik je u biti Furiosa (Chalize Theron) i film bi ustvari trebao da se zove “Mad Maxine“. Furiosa iz zatočeništva Immortana Joea (Hugh Keays-Byrne) izvodi pet djevojaka, a Joe kreće u potjeru za njima. Miller veoma pametno koristi CGI, uglavnom se oslanjajući na praktične specijalne efekte (prava vozila su prevrtana, slupana, dizana u zrak), dok su u prequelu Furiosa praktični specijalni efekti snimljeni u kameri ustupili mjesto nekvalitetnom i prilično jeftinom CGI-u. Nema se tu šta puno raspredati. Totalno bespotreban film, prequel u kojem svjedočimo priči i postanku Furiose, koja je tek tu i tamo, na momente solidna. Kao djevojčicu je veći dio filma igra Alyla Browne, dosta uvjerljivo treba dodati, a kao mladu djevojku, talentovana Anya Taylor-Joy, koja svojski kanališe izvedbu Charlize Theron iz Fury Road.
U prologu filma dato je do znanja da je svijet kakav znamo nestao u “oblaku ratnih dešavanja“ i pretvorio se u pustoš kojom haraju razne bande. U nekoj dalekoj postapokaliptičnoj budućnosti prvo je izbio rat za naftu, a onda vodu. Malu Furiosu od njene familije koja obitava u ne baš tolikoj raskoši, ali na prostoru gdje imaju pitku vodu, izvore zdrave hrane i zelenila, otimaju dvojica iz bande pljačkaša motociklista koju vodi Dementus (Chris Hemsworth). Dobar dio filma će proći u prikazivanju sve sile, prljave i ružne, strane života kakvu vode Dementus i njegova banda, te naposljetku i ostale bande koje vrebaju pustopoljinom. Prvenstveno misleći na Citadelu gdje stoluje Immortan Joe (Lachy Hulme), njegovo poslovanje sa liderima Gastowna i Bullet Farma, sa kojima za pitku vodu i hranu razmjenjuje gorivo i metke.
Odlične glumačke izvedbe
Naravno, sve u cilju kako bi reditelj i scenarista Miller, zajedno sa koscenaristom Nickom Lathourisom, ispripovijedao priču o Furiosinom stasavanju, osvetničkoj odiseji i pohodu na Dementusa koji je mučio i ubio njenu majku, njoj pred očima. Jedna jedina jedinstvena stvar u Furiosa: A Mad Max Saga, ono zbog čega vrijedi pokloniti dva i po sata (svog dragocjenog) vremena, jesu glumačke performanse svakoga ponaosob. Već spomenute Browne i Taylor-Joy, Hemsworth kao neviđeno brutalni i slatkorječivi Dementus, te cijeli ostali glumački ansambl, bilo kako mala uloga i epizoda. Ali, osloniti se u ovakvom filmu samo na glumačke izvedbe možda baš i nije najpametnije rješenje, jer upravo ono što je imao i (koliko-toliko) originalni Fury Road, pored nadprosječnih kaskadersih vratolomija i (pre)zanimljive akcije, baš to nedostaje prequelu koji se neće pamtiti kao jedan od boljih filmova iz Mad Max franšize.
Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans
