Piše: Sead Vegara

Kada idete u kino s pretpostavkom da ćete pogledati standardnu holivudsku razbibrigu, a vaša očekivanja ne budu ispunjena, poprilično ćete se razočarati. Logično. Bez obzira jeste li načuli nešto o filmu, njegovoj navodnoj lošoj kvaliteti, slaboj prođi na box officeu, ipak imate povjerenja u reditelja i skloni ste pomisli da svi ti silni ljudi griješe. Reditelj vas nikad nije razočarao i jednostavno ne mislite da može omanuti. Čak je i raspodjela uloga u filmu koji namjeravate gledati prilično kvalitetna. Situacija sa najnovijim filmom Guya Ritchiea Šifra U.N.C.L.E. (The Man From U.N.C.L.E.) je upravo takva. Navodne slabašne kritike, podbačaj na box officeu i sve već pomenuto. Nastao kao svojevrsni remake istoimene TV serije iz sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća Šifra U.N.C.L.E. nudi više toliko puta viđenu priču kada su u pitanju filmovi koji za tematiku imaju hladni rat. Tajna organizacija je došla u posjed nuklearne bombe i cijeli svijet je u opasnosti.

Šifra U.N.C.L.E.; režija: Guy Ritchie; uloge: Henry Cavill; Armie Hammer, Alicia Vikander; 2015.

IMDb rejting: 7.6/10

Rotten Tomatoes rejting: 67%

Film djeluje po istom principu kao Ritchieva uspješnica Sherlock Holmes. Priča vezana za stariji vremenski period snimljena upravo kao moderna verzija sa savremenim efektima i sa upotrebom svih mogućih trikova kamere, vrckastim dijalogom, savršenim i stilizovanim kostimima i setovima. Najveća razlika između ovih filmova leži upravo u činjenici da glavni protagonisti, muški duo Hanry Cavill i Armie Hammer kao Napoleon Solo i Illya Kuryakin, koliko god se trudili i pokušavali, nisu u stanju da postignu tu vrstu zajedništva i hemije kakvu su imali Robert Downey Jr. i Jude Law kao Sherlock Holmes i doktor Watson. Iako scenariji filma priznaje i uspostavlja rivalstvo između Istoka i Zapada, Kuryakina kao agenta KGB-a i Soloa kao agenta CIA-e, ipak ne uspijeva da kapitalizuje na tenziji koja bi trebala da postoji između njih dvojice i djeluje kao da su tako brzo stavili po strani kulturne razlike i činjenicu da bi se u „normalnim“ okolnostima međusobno poubijali.

Na samom početku filma to će i pokušati da bi se kasnije ujedinili s namjerom razotkrivanja i zaustavljanja negativaca u pokušaju da počnu Treći svjetski rat. Naravno, tu je i ženski lik, slatkasta Alicia Vikander kao sposobna mlada dama Gaby Teller čiji otac radi na proizvodnji atomske bombe. Negativci su i više nego dijabolični Elisabeth Debicki kao Victoria Vinciguerra i Sylvester Groth kao ujak Rudi, bivši naci-krvnik. Koliko god se činilo da su u filmu posvetili pažnje ugođaju i stilu šezdesetih i uspjeli u tome toliko se čini da mu nedostaje solidne, čvrste priče. Tako da Šifra U.N.C.L.E. djeluje poput retro muzičkog spota, možda upravo onakvog kakav bi izgledao da su se tada snimali spotovi. Prikazao bi samo najljepše i najbolje dijelove općenito svega, dok bi onu jad i bijedu izostavio. Budimo iskreni, u špijunskim filmovima toga i takvih stvari baš i nema. S razlogom. Ipak, to nije jedna od priča iz stripa „Alan Ford“.

Kao i u drugom dijelu Sherlocka Holmesa Igra sjenki Ritchie će ovdje s mnogo manje uspjeha pokušati odati počast velikom Sergiju Leoneu koristeći se prepozantljivim rediteljevim potpisom: krupnim planovima lica i očiju protagonista. To je bilo izrazito kod Leonea koji bi akciju koja bi se u standardnom westernu odigrala za nekih 30-tak sekundi produžavao na nekoliko minuta gradeći tenziju krupnim planovima lica-očiju. Ritchie to ne uspijeva ovdje prvenstveno iz razloga što to izgleda toliko vještački. Ma koliko vas to podsjećalo na djelo spaghetti western maestra, imajte u vidu da je Leone imao pored izražajne vizuelne strane (od lica statista i, pogotovo, glavnih protagonista mogao je stvarati takve ”panorame”) i onu narativnu kojom je pripovijedao priče čiji je sadržaj bio imaginaran, ali kontesktualno imao korijen u relanosti, to nikako nije slučaj sa Ritchievim filmom. Dodajući tome još i posvetu kompozitora muzike Daniela Pembertona legendarnom Enniu Morriconeu u tim scenama sve se čini tako prenaglašeno. U svakom slučaju, Šifra U.N.C.L.E. spada u onu vrstu sedamsekundnih filmova poslije kojih se sedam sekundi osjećate dobro i onda sve zaboravljate.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje