Nova “Planet of the Apes“ trilogija: Majmuni zajedno snažni

Nova “Planet of the Apes“ trilogija: Majmuni zajedno snažni

Piše: Sead Vegara

Američki reditelj Wes Ball, prije nego će se posvetiti onome što će očigledno preći u novi unos u franšizu Planet of the Apes (Planet majmuna), režirao je samo adaptaciju književne distopijske trilogije The Maze Runner (Labirint, 2014-2015-2018). Upravo će njegov najnoviji film Kingdom of the Planet of the Apes (Planet majmuna: Novo kraljevstvo, 2024), pripremiti teren za novu trilogiju. U stvari, nova trilogija je neminovna, jer se holivudska mašinerija za pravljenje novca povinuje takvim pravilima kao što je ono: “Ne ubijaj koku koja liježe zlatna jaja.“ A da je kompletna franšiza zaradila preko dvije milijarde dolara na svjetskom box officeu upravo govori tome u prilog.

Uspješan kod publike i kritike

Svakako, priča o “Planetu majmuna“ počinje u 1963. kada francuski književnik Pierre Boulle objavljuje istoimeni SF roman, kojeg će američki reditelj Franklin James Schaffner 1968. pretočiti u pokretne slike sa Charltonom Hestonom u ulozi astronauta koji se nađe na planetu na kojem su majmuni dominirajuća vrsta, dok su ljudi u biti preuzeli nekadašnju ulogu primata. Scenarij je iz knjige derivirao Rod Serling, kreator popularne Zone sumraka, promijenivši određene elemente u priči. Film je bio veoma uspješan, kako kod publike, na box officeu, tako i kod kritike, a nastavci koji su uslijedili, njih četiri: Beneath of the Planet of the Apes (1970), Escape from the Planet of the Apes (1971), Conquest of the Planet of the Apes (1972) i Battle for the Planet of the Apes (1973), iako veoma inferiorni u odnosu na original odnijeli su dobar dio “box office kolača“. Serijal je produžio svoj život i na malim ekranima u vidu igrane (1974) i animirane (1975) TV serije.

U 2001. holivudska mašinerija pravljenja nepotrebnih remakeova, nakon što je nova verzija filma Planet majmuna već deset godina duboko zaglibila u “razvojnom paklu“, ponudit će nešto što je moglo biti kvalitetno ostvarenje. Ali, reditelj Tim Burton sa svojim filmom totalno je podbacio, ujedno snimivši svoje najdosadnije i najlošije ostvarenje (jedino što je bilo za pohvaliti u Burtonovom filmu bio je rad na maskama, veterana Ricka Bakera), te je ponovno na deset godina stavio “na led“ ono što će u 2011. ponovo krenuti kao rebootovana franšiza sa filmom Rise of the Planet of the Apes, u režiji Ruperta Wyatta.

(Po)najbolja blockbusterska trilogija

Novi film je djelovao kao svojevrsni prequel originalnom filmu iz 1968, a u kojem smo saznali kako će istraživanje lijeka za Alzhajemerovu bolest dovesti do stvaranja virusa ALZ-112, koji će pogubno djelovati na ljude, a majmune učiniti “pametnijim“. Scenaristički dvojac Rick Jaffa i Amanda Silver skrojit će priču u kojoj će postaviti temelje za jednu od (po)najboljih filmskih blockbusterskih trilogija u novom mileniju. Superiornost majmuna u odnosu na ljude će se istraživati u ostala dva filma, Dawn of the Planet of the Apes (2014) i War for the Planet of the Apes (2017), ovoga puta u režiji Matta Reevesa. Nastavci su to koji odlično pariraju prvom filmu.

Glavni junak sva tri filma će biti majmun Caesar (neprevaziđeni Andy Serkis u maestralnoj “performance capture“ izvedbi), koji će predvoditi majmune u njihovoj koegzistenciji sa ljudima, ali i borbi protiv onih koji im žele zlo i propast. Počevši od prvog dijela Planet majmuna: Postanak, Caesar se razvija i iz dijela u dio postaje sve bolji, sve sličniji čovjeku. S nekoliko riječi u prvom dijelu, Caesar je prešao na nešto složenije rečenice u drugom dijelu, Planet majmuna: Revolucija, dok u trećem filmu Planet majmuna: Rat, Caesar vodi intelektualne razgovore na razini čovjeka.

Originalna priča

Najnoviji film u franšizi, Planet majmuna: Novo kraljevstvo, u jednu ruku vraća postavku originalne priče, ipak se oslanjajući na prethodnike, s time da je priča nastavljena generacijama poslije Caesara, na Zemlji gdje su sada majmuni dominantna vrsta, a ljudi žive u čoporima kao divljaci (ili se barem tako čini?). Tri stotine godina nakon događaja u zadnjem dijelu prequel trilogije, priča prati mladog čimpanzu Nou (Owen Teague) iz Orlovskog klana majmuna, koji će krenuti na putovanje zajedno sa mudrim orangutanom Rakom (Peter Macon), nakon što mu spale selo i porobe klan, a u putu će im se pridružiti i djevojka Mae (Freya Allan). Orangutan Raka svojevrsan je “sveštenik“ u svijetu majmuna, koji spominje i citira mudre Caesarove riječi: “Majmuni zajedno snažni. Majmun ne smije ubiti majmuna.“

Noa i Mae će naposljetku doći do njegove porodice, koju su oteli majmuni pod maskama, dok će Raka poginuti pokušavajući da im pomogne. Vođa majmuna pod maskama je Proximus Caesar (Kevin Durand), koji izvrće mudre riječi slavnog pretka Caesara, samo da bi sebi olakšao i opravadao svoje nehumano postupanje prema drugim majmunima. U nastambama na obali mora gdje je smješten Proximusov klan postoji zapečaćeni silos u kojem su ljudi iz davnina pohranili svoje oružje, kojeg Proximus želi da se domogne, te otkrije tajne ljudske tehnologije i znanja, u čemu mu pomaže čovjek Trevathan (William H. Macey).

Scenaristički potpis Josha Friedmana (odgovoran za scenarij Cameronovog nastavka Avatar: The Way of Water) lijepo se ogleda u predstavljanju likova primata od kojih je svaki psihološki i karakterno iznijansiran. U tolikoj mjeri je kompjuterskom tehnologijom savršeno prikazan njihov izgled i vanjština, gotovo hiper-realistično. Dok posmatrate majmune uopšte ne uviđate da su stvoreni pomoću kompjuterske animacije, tzv. motion capture / performance capture tehnologije. Također, akcione scene izvedene pomoću CGI-a su na zavidnom nivou, te su u najboljem mogućem slučaju u svrsi filma, a ne same sebe radi. Na koncu, Planet majmuna: Novo kraljevstvo je prvi film u razdoblju od sedam godina od posljednjeg prequela Planet of the Apes serijala i sada već sigurno početak nove trilogije u kojoj će se istraživati novi svjetovi i pratiti neki novi neviđeni likovi.      

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans

Prethodna
Dokumentovanje subjektivnog osjećaja življenja u BiH
Sljedeća
77. Cannes Film Festival: Trijumf hrvatske kinematografije