Piše: Sead Vegara

Sa noći 10. na 11. mart milionski auditorij će pratiti 96. dodjelu najveće filmske nagrade na svijetu, popularnog Oscara. Sa 13 nominacija predvodi Oppenheimer reditelja Christophera Nolana, a slijede ga Poor Things Yorgosa Lanthimosa sa 11 i Killers of the Flower Moon Martina Scorsesea sa 10 nominacija. “Akademija pa i američko društvo, kao da proteklih nekoliko godina prolazi kroz svojevrsnu spoznaju svih mogućnosti filmskog jezika, kao da tek sada otvaraju svoje vidike koji su do prije 20 – 30 godina bili poklopljeni najobičnijim narativnim filmovima kao konačnim dometom američkog filma“, govori bh. novinar i filmski krtičar Mirza Skenderagić, dodajući da je na ovo utjecalo i drastično proširenje Akademije u koju je ušlo sve više Europljana i azijskih filmskih umjetnika.

Meksički trojac

“Prije 30 godina je bilo nezamislivo da Oscara dobije recimo David Lynch, možda najveći američki autor svih vremena, a sada ga dobijaju razni filmovi i filmski pokušaji stranih reditelja, odnosno onih koji nisu rođeni u Americi, ali su se uspjeli probiti na američko tržište. Sve je počelo od meksičkog trojca, Cuaron, Inarritu i Del Toro, koji su osvajali zlatne kipiće kao da su igračke, pa je nastavljeno sa Cloe Zhao i Nomadlandom, da bi se vrhunac desio sa Parazitom koji je postao prvi film koji je osvojio i stranog Oscara i glavnog za najbolji američki film“, obrazlaže Skenderagić, koji je mišljenja da će se voditi mrtva trka između filmova Poor Things i Oppenheimer. “Prvi je favorit samo zato jer je začudan i drugačiji, što je članovima Akademije već dovoljno, a drugi jer se ipak radi o američkoj historijskoj odgovornosti, iako Oppenheimer ne donosi nikakvo pokajanje niti katarzu“, dodaje Skenderagić.

Po četvrti put dodjelu će voditi komičar Jimmy Kimmel nakon 2017, 2018. i prošle 2023. godine. “Kimmel nije moj tip voditelja. No, mora se priznati da se iz dodjele u dodjelu sve više udomaćio, tako da ove godine možda i zacementira svoje ime jednom za svagda“, mišljenja je Marko Njegić, jedan od najagilnijih filmskih kritičara iz susjedne nam Hrvatske. Od 13 nominacija za Oppenheimer, Njegić predviđa da će vjerojatno potvrditi više od pola. “Rekao bih da mu od važnijih kategorija ne ginu Oscari za film, režiju Christophera Nolana i sporednu mušku ulogu Roberta Downeyja Jr-a“, dodajući da je lako moguće da osvoji i za glavnu mušku ulogu Cilliana Murphyja, iako Paul Gimmatti vreba iz prikrajka za The Holdovers.

Godina Christophera Nolana

“Da ima pravde, Martin Scorsese je već odavno trebao osvojiti drugog Oscara za režiju. Pomalo je smiješno da ima samo jednog i da ga je dobio za The Departed s obzirom da taj film nije toliko-toliko dobar kao oni za koje je bio (Razjareni bik, Dobri momci) - ili nije (Taksist, Casino) - prethodno nominiran. Možda baš zbog sramotne činjenice da takav filmaš ima samo jedan zlatni kipić za režiju Scorsese dobije i drugi, ali mislim da je ovo ipak godina Christophera Nolana“, kaže Njegić. Justine Triet bi kao osma žena nominovana u kategoriji za Najbolju režiju mogla osvojiti Oscara i napraviti čudo, ali najizgledniji kandidati u toj kategoriji su ipak Nolan i Lanthimos.

Lilly Gladstone izgleda kao sigurna osvajačica Oscara za najbolju žensku ulogu u Killers of the Flower Moon. Ali, Emma Stone može da joj pomrsi račune. “Stone je ostvarila jednu od najboljih glavnih ženskih uloga u proteklom desetljeću. Njen lik je stvoren isključivo glumačkom igrom, kojom je naravno upravljao sam reditelj, tako da Oscara ipak predviđam Emmi Stone“ govori Skenderagić, dodajući da će na koncu konca ovo biti prilika da provjerimo da li je Akademiji više uopšte bitna historija njene zemlje, koja je nekad bila uslov za Oscara, ili je konačno došlo vrijeme kada se u SAD-u gleda film, a ne tema.

“Naravno da se ne radi o ovome, već ponovo o onoj spomenutoj zaluđenosti za nečim drugačijim, pa makar ono bilo i nasilno začudno, odnosno dijelom i samo sebi svrha, kao recimo prošle godine onaj filmski pokušaj, Sve svuda odjednom, odnosno 'Ništa nigdje niočemu'“, kaže Skenderagić.

Napeta i neizvjesna kategorija

Oscara za Najbolji originalni scenarij zasigurno dobija Celine Song za romantičnu dramu Past Lives, dok je situacija sa Najboljim adaptiranim scenarijem malo komplikovanija. “Oppenheimer djeluje kao da ima najveće šanse za pobjedu, no to ne znači da treba isključiti Poor Things i American Fiction, pa čak i Barbie i Zonu interesa. Ovo je jedna od napetijih i neizvjesnijih kategorija“, predviđa Njegić.

Zanimljiva je konkurencija u kategoriji Najboljeg internacionalnog filma. “Španski film The Society of Snow je izašao na Netflixu mnogo prije nego li su se u Americi mogli pogledati ostali nominovani filmovi, a poznato je da u kategoriji za Najbolji strani film pobijedi uvijek onaj kojeg uspije pogledati najviše članova“, mišljenja je Skenderagić. “Ipak, da se ne zavaravamo, Zona interesa je remek-djelo koje se bavi nacističkim pogledom na zločin, a to je u Americi uvijek privlačna tema“, zaključuje Skenderagić.

Najveći gubitnici

U kategoriji Naboljeg animiranog filma ne bi trebalo biti iznenađenja. Oscar ide Hayaou Miyazakiju za The Boy and the Heron. Njegić je mišljenja da postoji velika šansa da se Miyazakiju ponovi 2002. kada je osvojio Oscara za Avanture male Chihiro, iako ne bi otpisao nastavak Spider-Mana. “Prethodni Spider-Man je osvojio Oscara 2018, a ovaj nastavak je po mnogima još i bolji“, kaže Njegić. 

Ko će biti najveći gubitnik ovogodišnje dodjele Oscara? “Mislim da su gubitnici već Barbie i Scorsese, pogotovo film Grete Gerwig, jer je oduševljenje tim filmom bilo preveliko, da on ne dobije sve nominacije i sve Oscare. Da se to desilo, Akademiju više niko ne bi shvatao ozbiljno, jer da u dvije godine sve Oscare pokupe filmovi sa kojima se može sprdati i prosječan gledatelj, bilo bi malo previše. Čak i za Akademiju!“, oštro zaključuje Skenderagić. Stoga nam ne preostaje ništa drugo već da u noći nedjelje 10. na 11. mart osvanemo uz TV prijemnike i ispratimo ovogodišnju 96. dodjelu Oscara.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans