Piše: Sead Vegara
Filmska 1997. ostaće upamćena kao ona u kojoj je (iz)dominirao Titanic Jamesa Camerona, ali također i kao godina u kojoj je svijet upoznao najvećeg mogućeg mizantropa, Melvina Udalla, kojeg je tako uvjerljivo sa takvom profinjenošću odglumio veliki Jack Nicholson, u filmu As Good As It Gets (Bolje ne može). Titanic je odnio 11 pozlaćenih kipića, Good Will Hunting (Dobri Will Hunting) Oscara za najbolji scenarij, L.A. Confidential (L.A. povjerljivo) Oscara za najbolji adaptirani scenarij, ali su zato glumački Oscari otišli u ruke para iz romantične komedije Bolje ne može, Nicholsona i Helen Hunt.
Pošto Akademija voli da nagrađuje nove mlade talente, zato su Matt Damon i Ben Affleck, zasluženo osvojili kipić za originalni scenarij, iako su James L. Brooks i Mark Andrus za As Good As It Gets, komotno mogli biti nagrađeni. Pisci kažu da ako žele da pročitaju nešto dobro moraju sjesti i napisati to. Tako je isto i sa filmadžijama, samo što oni pišu i snimaju. U doba francuskog Novog talasa postojala su dva izraza za režisere: autor i realizator. Autor je onaj koji sam piše svoje scenarije i snima po njima, dok je realizator onaj koji režira tuđe scenarije.
Reditelj James L. Brooks je autor u svakom mogućem pogledu, što je dokazao još davne 1984. kada je nagrađen sa tri Oscara za film Terms of Endearment (Doba nježnosti, 1983), najbolji film, režija i scenarij. A te iste nominacije će ponoviti još i kasnije sa nekim drugim filmovima. Brooks za Bolje ne može dijeli zasluge za scenarij sa Andrusom, koji je ujedno i autor priče. Veliki Alfred Hitchcock je rekao da film predstavlja život iz kojega su izbačeni dosadni momenti. Svaki dobar film sastoji se iz tri elementa: dobro napisanog scenarija (uvjerljive priče i zapleta), dobre režije i dobre glume.
As Good As It Gets je jedan od rijetkih filmova koji se može pohvaliti sa sva tri elementa. Predivan scenarij, sa toliko mnogo lijepo napisanih replika i dijaloga, nešto je što ovom filmu daje prednost nad ostalima u istoj kategoriji, a to je ona romantične komedije (ne u smislu onoga što nam danas prodaju pod tom etiketom, već u smislu nečega što ima neograničen rok trajanja). Brooksova režija je na takvom nivou da se jednostavno osjeti lepršavost scenarija pretvorenog u pokretne slike, a sve to upotpunjeno sa odličnom podjelom uloga. Već pomenuti Oscarima nagrađeni Nicholson i Hunt, te Greg Kinnear i Cuba Gooding, Jr. Nicholson je odradio fantastičan posao ulogom Melvina Udalla, opsesivno – kompulsivnog, rasističko nastrojenog namćora i uspješnog pisca ženskih romana koji će proći životni put mijenjajući sebe kao osobu i uz to pustiti nekoliko ljudi u svoj uredno – komplikovani život, konobaricu Carol (Hunt) i komšiju slikara – homoseksualca Simona (Kinnear). Muzika koju je komponovao Hans Zimmer savršeno upotpunjuje doživljaj filma.
Zauvijek trebamo biti zahvalni Jamesu L. Brooksu što je svojim filmom, bar kada je autor ovog teksta u pitanju, stvorio neku vrstu ovisnosti i želje za gledanjem ponovo i iznova. Naposljetku, to je bezopasna potreba, lako zadovoljena, i istinu govoreći, malo je takvih na svijetu.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
