Piše: Marko Njegić
Amerika beskrajnog plavog neba i još beskrajnijih cestovnih širina oslikana je u prvobitnom prizoru Thelme i Louise. To je Amerika vjetra u kosi, mitova i legendi. Amerika slobode. Takva Amerika već je u idućem prizoru suprotstavljena zatvoru. Tamnici duše u kojoj čame očajna kućanica Thelma (Geena Davis) i istrošena konobarica Louise (Susan Sarandon). Thelmin muž Darryl (Christopher McDonald) ne podnosi “deračinu“ ujutro i nikad ne dopušta ništa što je imalo zabavno. Sve što očekuje od Thelme jest da bude doma dok je on vani i “radi Bog zna što“. Louise je, pak, u vezi s glazbenikom Jimmyjem (Michael Madsen). Jimmy je ne zlostavlja niti tretira kao niže biće, ne očekuje da mu se dodvorava i obavlja kućne dužnosti, ali odbija se trajno skrasiti uz nju.
Dvije svakodnevne (američke) žene poznajemo niti deset minuta i shvaćamo zašto, site svega, žele pobjeći i osloboditi se okova deprimirajućih života, s prtljagom (neostvarenih) snova. Plan je tihi odmor u planinama za vikend. Za slučaj bliskog susreta s nekim psihopatskim ubojicom, medvjedom ili zmijom, Thelma sprema pištolj ne misleći na “Čehovljevo pravilo“ kojeg se redatelj Ridley Scott pridržava. Interesantno, pištolj će ovdje puknuti već u prvom činu. Prije nego dosegnu odredište, Thelma i Louise se zaustavljaju u ćumezu od lokala u Arkansasu. “Čisti wild turkey i colu posebno“, naručuje Thelma kojoj je pun kufer “čistunstva“ i željna je raspojasati se barem jednom, a Louise je prati s margaritom i malim cuervom. Što ste očekivali, sex on the beach? Ovo nije Seks i grad! Umjesto pristojnog Face, na scenu, tako, stupa lokalni kauboj s kojim će Thelma zaplesati. Pripita, crvenokosa ljepotica poželi izaći na svježi zrak. Frajer koristi situaciju i počne je ljubiti. Kad ga odbije, sijevnut će jedan udarac, drugi, a onda i pokušaj obečašćenja. Da nije naišla Louise, uplakana, izdevetana Thelma bila bi silovana.
“Žena se ne zabavlja kad tako plače, pusti je ili ću ti razmazati njušku po autu“, napominje ona. Šovinistički moron nije mogao začepiti gubicu. Na njegovo “Popuši mi!“, Louise odgovara 38-icom. Bang, zatutnji hitac na usamljenom parkingu lokala. A njezina post-festum prijetnja “Pazi što govoriš, stari!“ implicitno potvrđuje kako je već bila u sličnoj seksualno potlačenoj poziciji, uslijed čega se bijes u njoj i probudio. U strahu da nitko neće povjerovati njihovoj priči, jer “nije ovo takav svijet“ i još bi ispalo da je Thelma “to tražila“, otprilike kao Sarah Tobias (Jodie Foster) u filmu “Optužena“, daju se u bijeg pred zakonom. Cilj: Meksiko.
Put do slobode vodi gorkoslatkom cestom “road“ filma Goli u sedlu, pa i tragom Butcha Cassidyja i Sundance Kida, a vožnja je grbava. Dok povećavaju razdaljinu od kuće, “naoružane i opasne“ bjegunice tražene u dvije države svakom su minutom u gorem položaju (“efekt lavine“) i hitaju u krvavocrveni zalaz sunca. Omamljene mirisom slobode, nemajući što izgubiti, dvije cure koje su “imale priliku“ ni ne pomišljaju više skrenuti s kursa sudbine, dati se uloviti i vratiti natrag u “krletku“. Pobratimile su se s cestom, pronašle poziv divljine. U njima se, kažu, nešto prelomilo, osjećaju se budnima i napokon su dobile pr(a)vu prigodu za izraziti se. Suputnice u zelenom thunderbird kabrioletu iz '66. putem (bez povratka) doživljavaju raznorazne avanture tijekom odiseje. Recimo... a) nalijeću na neodoljivog lopova J.D.-a (Brad Pitt), namiritelja Thelminih seksualnih apetita, b) zaustavlja ih policajac kojeg će razoružati i strpati u prtljažnik, svjesne da “prije tri dana nijedna od nas to ne bi učinila“, a kad tip počne kukati o ženi i klincima, Thelma mu (o)čita bukvicu: “Budite dobri prema njima, naročito prema ženi, muž nije prema meni i vidi u što sam se pretvorila!“, c) dignut će u zrak cisternu neodgovornom prostaku koji u njima vidi “pice“, ali ne prije nego ga pokušaju preodgojiti: “Kako se možeš tako odnositi prema ženama koje jedva poznaješ? Reci da ti je žao...“.
Naravno, grubijan se nije ispričao, pače nazvao ih je “kurvama paklenim“. Sličan izraz upotrijebio je i jedan od šefova nekolicine studija kojima je Ridley Scott nudio film dok su kao potencijalne glumice figurirale kombinacije Frances McDormand-Holly Hunter, Michelle Pfeiffer-Jodie Foster i Meryl Streep-Goldie Hawn. “To su dvije kuje u autu, ne kužim u čemu je kvaka“, bulaznio je jedan od njih. Drugi nisu htjeli da Louise eliminira Thelmina napasnika, treći su se bunili zbog depresivna kraja na kojem su Scott i Oscarom nagrađena scenaristica Callie Khouri inzistirali. I dobro da jesu. Završna scena je izvanredna, krajnje nekonvencionalna za američki “mainstream“ film: potjera cijele vojske dovodi Thelmu i Louise do samog ruba Grand Canyona, a one se hvataju za ruke, daju gas do daske i u “ludom činu prkosa“ nastavljaju voziti, slično kao što su Butch Cassidy (Paul Newman) i Sundance Kid (Robert Redford) otišli uz prasak prašeći pištoljima. Zamrznuti kadar thunderbirda kako leti s klisure ostao je zauvijek zamrznut u celuloidnom i popkulturnom vremenu.
Danas je to jasno kao dan. Ipak, godine 1991., kad se film premijerno prikazao na zatvaranju Cannesa i dospio na naslovnicu “Timea“, mnogi su se pitali jesu li Thelma i Louise feminističke mučenice ili kučke iz pakla koje šire nemoral, rekli bismo svojevrsne Bitch Cassidy i Sundance Kiddo. Provokativni film dijelom doista pokazuje što muška dominacija može učiniti ženama kad im prekipi, no nipošto ne sugerira gledatelji(ca)ma da uzmu revolver u ruke i pretvore se u otvorene mrzitelj(ic)e snažnijeg spola, jer u filmu nisu svi muškarci seksisti ni "tusti krmci" (npr. Harvey Keitel kao suosjećajni policajac).
U tom manifestu feminizma i himni/simbolu ženskog pokreta devedesetih ima malo i nimalo tragova bijesa i osvete. Scenaristica Khouri precizno je opisala film kao priču o odbačenosti, a u “road movie“ tradiciji Thelma&Louise govori o samootkriću i (simboličnom) pronalasku svoje slobode. U cijelom filmu je, konačno, ispaljeno svega sedam metaka i samo troje ljudi umire - potencijalni silovatelj i njih dvije. A nitko se, primjerice, nije žalio na Clint Eastwoodovo udaranje žene šakom u Velikom izazovu (1977.) ili kad je Arnold Schwarzenegger sprašio metak u čelo Sharon Stone Potpunom sjećanju (1990.). Međutim, jasno je zašto se digla galama.
Kao kaubojac s autima umjesto konja i ženskim heroinama umjesto muških heroja, film Thelma i Louise feminizirao je “buddy“ žanr koji dotad pripadao muškarcima. Scott nije samo psihološki ogolio svoje junakinje, nego i mit sveprisutnih akcijskih junaka Reaganove/Bushove ere. U osamdesetima, do pojave ovog remek-djela, žene su uglavnom bile ljubavni interesi macho mišićavaca. Pogurane od strane Ripley (Alien), Sarah Connor (Terminator) i Clarice Starling (Kad jaganjci utihnu), Thelma i Louise pomogle su ženskim likovima da postanu trodimenzionalni, "posve realizirani", revolucionizirale su snažne heroine u filmovima sredine/kraja devedesetih (G.I. Jane, Matrix), tj. početka milenija (Tomb Raider, Kill Bill) i na trenutak ili dva napravile svijet boljim mjestom za ljepši spol.
No, stvari su se opet vratile na staro. Susan Sarandon je dobro primijetila kako filmove s ženama danas zovu “chick flicks“, a kovanica “dick flick“ nikad nije izmišljena u industriji kojoj caruju muškarci. Po svoj prilici, vrijeme je za novu Thelmu i Louise.
Geena kao akcijska heroina
Nakon Thelme i Louise Susan Sarandon je glumila mahom u dramama, no zato se Geena Davis dvaput okušala kao akcijska heroina. Još više od Otoka boje krvi pamtimo odlični Pakleni poljubac Rennyja Harlina. Njezin lik, očajna kućanica/bivša plaćena ubojica izbrisana sjećanja, mogao bi se opisati kao Thelma u tijelu Jasona Bournea ili čak Ramba
Zavodljivi Brad Pitt
Osim što je definirao karijere za Oscara nominiranih Geene Davis i Susan Sarandon, film je svijetu predstavio i Brada Pitta. Čak je 400 glumaca bilo na audiciji za ulogu J.D.-a, uključujući Georgea Clooneyja i Williama Baldwina. Potonji je na kraju ulogu trebao dobiti, ali u zadnji čas je od nje odustao zbog Vatrenih kaciga, pa se, iako ga je isprve otpisao, Ridley Scott okrenuo Pittu kojeg su uspoređivali s Jamesom Deanom. U Pittova lika Thelma se zagledala jer joj se sviđa njegovo tijelo ("Možeš parkirati auto u sjeni Darrylova dupeta!"), a J.D. ju je pošteno povalio. Scott je htio uzeti dublericu za Geenu Davis u scenama seksa, no ona nije htjela, jer je, priča se, poludjela za Pittom na setu filma još otkako je izgovarala krive rečenice na audiciji u njegovoj prisutnosti. Ni Brad nije ostao imun na zgodnu Geenu: u DVD dodacima filma priznao je da je njegov "vojnik" salutirao kad su se pohvatali.
Nasljednice 'Thelme i Louise'
- RASTURI ME (2000.)
Kontroverzna, supernasilna, gotovo pornografska verzija Thelme i Louise, francuski film Baise-moi Virginie Despentes i Coralie Trinh Thi sadrži mučan prizor "lančanog" silovanja u kojoj hrabrija junakinja, stoički podnoseći zlostavljanje, govori drugoj kako joj zapomaganje neće pomoći. Naravno, feminističke ratnice, iskaljene na poremećenom filmu Sam protiv svih Gaspara Noea, kreću u osvetu muškim svinjama u seriji felacija, egzekucija i analnih penetracija cijevima pištolja. Militantni feminizam "par exellence".
- CHARLIEJEVI ANĐELI (2000.)
U visokobudžetnoj adaptaciji hitoidne TV serije iz sedamdesetih imamo ne jednu nego čak tri junakinje (Cameron Diaz, Drew Barrymore i Lucy Liu) kadre savladati većinu muškaraca borbenim zahvatima ili različitim vrstama oružja. Natalie, Dylan i Alex su kao Trinity iz Matrixa, samo na treću potenciju. Ovo je akcijski "girl power" spektakl prve klase. No, zanimljivo, redatelj filma McG je iznimno ironičan. U prizorima tučnjave terceta sa suludim Mršavkom (Crispin Glover) McG pušta Prodigyjevu "Smack My Bitch Up".
Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija
