Piše: Marko Njegić

Strijela sjećanja je odapeta i leti unatrag kroz vrijeme do ljeta prije 30 godina, kad je Robin Hood: Princ Lopova (Robin Hood: Prince Of Thieves, 1991) na prvo gledanje postao jedna od dragih uspomena iz djetinjstva ili dječaštva čitave generacije filmofila. Kevin Costner je bio "robinhoodovski" heroj generacije osamdesetih i devedesetih u jednakoj mjeri kao što su to našim bakama/djedovima i roditeljima bili mladi Errol Flynn i stari Sean Connery, s kojima je 1938. počela i 1976. naizgled završila filmska priča o junaku iz Sherwoodske šume (Avanture Robina Hooda, Robin i Marian). Redatelj Kevin Reynolds je pogodio metu kad je zakačio kameru za strijelu u letu i stvorio prijeloman (subjektivan) kadar takvog tipa, homažiran u Teškoj meti, ali i oponašan s mecima u Snajperu i mnogim novijim filmovima.

Robin Hood: Princ lopova; režija: Kevin Reynolds; uloge: Kevin Costner, Alan Rickman, Mary Elizabeth Mastrantonio, Morgan Freeman; 1991.

IMDb rejting: 6.9/10

Rotten Tomatoes rejting: 51%

Princ lopova i na novo gledanje i slušanje (divna glazba Michaela Kamena, pjesma "Everything I Do" Bryana Adamsa) umije poletjeti na krilima Robin Hoodove strijele i oživjeti individualno sjećanje na ljeto 1991. i druženje s Costnerovim herojem koji je zasjeo na tron lipanjskog box-officea. Nova verzija legende o Robinu Hoodu postala je najveći kinohit ljeta i cijele godine iza Terminatora 2. Mnogi kritičari odapeli su kišu strijela na Robina Hooda da je nesretni heroj izgledao kao Taketoki Washizu (Toshiro Mifune) na kraju Kurosawina Krvavog prijestolja, ali nisu uspjeli usmrtiti njegov komercijalni potencijal.

Prigovarali su što je Prince Of Thieves mračniji, nasilniji i manje zabavan u odnosu na klasične avanture s Flynnom. Uši im je bombardirao i američki naglasak Costnera kao utjelovitelja modernog Robina Hooda. Jednostavno, neki kritičari nisu dali priliku filmu i Costneru, reagirajući iz nostalgične perspektive nekoga tko je odrastao uz Flynna, otprilike kao fanovi starog agenta 007 u izvedbi Conneryja, Rogera Moorea ili Piercea Brosnana kad je ulogu u novom mileniju preuzeo Daniel Craig.

Prigovori se donekle mogu uvažiti. Kad Costner s kaubojskim američkim akcentom kaže: "Ovo je engleska hrabrost", nije čudno da je njegov naglasak dvije godine kasnije bio predmet poruge u parodiji Robin Hood: Muškarci u tajicama Mela Brooksa. Naslovni lik Brooksova filma, u izvedbi Caryja Elwesa, rekao je da "govori tečnim britanskim akcentom, za razliku od nekih drugih Robin Hoodova". No, opet, bilo je to vrijeme kad filmske zvijezde nisu morale svladavati naglaske, sjetimo li se npr. Conneryja u Lovu na Crveni Oktobar, s tim da i dandanas neki Rusi govore engleski u filmovima ili serijama (Černobil) pa nikom ništa. Od zvijezda se ponajprije tražio "movie-star appeal" i Costner je to dobrano isporučio, potvrdivši glumačku popularnost nakon Nedodirljivih, Bulla Durhama, Polja snova i Plesa s vukovima, a slijedili su JFK, Tjelohranitelj...

Da je Costner pokušao govoriti englesk-engleski, vjerojatno bi mu procurio američki akcent i svejedno bi bio kritiziran, stoga je pametno odustao od toga i bio Costner, sveamerički junak-kauboj u Engleskoj, a britanski naglasak je ionako nadoknađivao zarazno dobri Alan Rickman u živopisnoj kreaciji Robin Hoodova arhi-neprijatelja šerifa od Nothinghama. Tko prihvati da Robin Hood govori američkim akcentom, s filmom će teško imati većih problema i mogao bi se prilično dobro zabaviti. Istina, Princ lopova jest (za ono doba i "PG-13" predikat) mračniji, nasilniji i povijesno realističniji komad "Robina Hooda".

Film se otvara tijekom trećeg Križarskog rata s engleskim junakom u zatočeništvu u Jeruzalemu, gdje se zatvorenicima sijeku ruke, a zatvara se akcijskom scenom Robinova spašavanja djeve Marian (Mary Elizabeth Mastrantonio) nakon što je Nottingham nastoji silom uzeti. Za nekoga tko je preživio Križarski rat, izgubio prijatelje i trunuo u zatvoru, novi Robin je "morao" biti tmurniji i ozbiljniji, no postupno postaje onaj stari. Isto vrijedi i za sam film, s vremenom dostatno akcijsko-avanturistički humorističan, lepršav i opušten zahvaljujući Costneru, Morganu Freemanu u ulozi Robinova maorskog prijatelja Azeema i pripadnicima "vesele družine" na čelu s Malim Johnom (Nick Brimble), ponekad čak i preko mjere u scenama s Nottinghamom i vješticom Mortiannom (Geraldine McEwan), kad Prince Of Thieves skreće u fantaziju i sudara se s vlastitim povijesnim realizmom.

Robin Hood je svakako zabavniji i manje seriozan od mračnijih/realističnijih novomilenijskih "origins" inkarnacija Jamesa Bonda i Batmana kojima je otvorio vrata kao prvi takav film. Danas je "cool" kad su Bond i Batman "gritty", dok 1991. nije bilo. Ispada da je Princ lopova bio ispred svog vremena, koji je 15 godina ranije predvidio budući trend. Može se reći i da je upravo ovaj film probudio novo zanimanje za povijesne spektakle sredinom devedesetih (Hrabro srce, Rob Roy, Prvi vitez), nakon čega je dvijetisućitih uslijedio "boom" žanra (Gladijator, Troja, Aleksandar Veliki, Kraljevstvo nebesko) i na tom valu je snimljen i novi Robin Hood Ridleyja Scotta, ali i onaj identično naslovljeni u režiji Otta Bathursta, sniman u Dubrovniku.

Naime, Prince Of Thieves započinje kao akcijsko-povijesni, a završava kao akcijsko-pustolovni blockbuster, pri čemu žanrovi prirodno koegzistiraju i isprepliću se. Scene bitaka u šumi s uporabom plamenih katapult-plotuna iz ovog filma su, samo na većoj skali, katapultirane u nadolazeće povijesne blockbustere. Interesantno je da Robin Hood i odmetnička ekipa djeluju kao Vijetnamci, braneći Sherwoodsku šumu od "Amerikanaca", tj. brojčano nadmoćnih i bolje naoružanih ugnjetivača poput Notthinghama, šerifova rođaka Guya od Gisbornea (režeći Michael Wincott, dežurni negativac devedesetih) i njihovih ljudi koji pljačkaju grofoviju uspostavom poreznih nameta i stavljaju je pod svoju tiransku čizmu u odsutnosti kralja Rikarda Lavljeg srca.

Njihova taktika posebno ide na živce Nottinghamu, koji Robinu urnebesno zaprijeti da će mu "izrezati srce žlicom" jer je "tupa i više će boljeti". Raspištoljeni Rickman igra Nottinghama kao da se glumčev negativac Hans Gruber iz Umri muški vratio u povijest i postao još luđi i zabavniji (nezaboravno kolutanje očima kad Robin prekine njegov pokušaj snošaja Marian), ali pazeći da ne prijeđe granicu i postane karikatura. Spominjući Die Hard, Robin Hood izgleda kao akcijsko-povijesno-pustolovni spektakl u produkciji Joela Silvera, odnosno posjeduje "silverovsku" producentsku patinu, a poveznica je i Kamen kao skladatelj Umri muški i Smrtonosnog oružja. Završnica Princa lopova je akcijski razigrana sa scenama katapultiranja preko zidova, "tarzanovskog" prolijetanja kroz prozore i spektakularnog odapinjanja strijela, ponekad i dvije istovremeno. "Money shot" ovog (i svakog drugog) Robina Hooda dolazi u trenutku kad junak ispali zapaljenu strijelu u usporenom pokretu dok vatra plamti iza njega. Goruća strijela pogađa ravno u metu.

Robin protiv Hooda

Iste godine izašao je i Robin Hood Johna Irvina s Patrickom Berginom i Umom Thurman, ali je ostao u sjeni Princa lopova. Costner je par godina kasnije imao još jedno slično rivalstvo kad se njegov Wyatt Earp izašao nedugo nakon još jednog filma na temu obračuna kod O.K. Corrala (Legendarnog Tombstone).

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija