Piše: Nino Romić
U maju 2009. godine, u kino-dvoranama širom svijeta, premijerno je prikazan blještavi novi primjer holivudske visokobudžetne produkcije u žanru naučne fantastike koji je, uzgred, nosio ime Star Trek. Posrijedi je bio pristojno tempiran film s nekoliko svidljivih likova, zanimljivim pozadinama i uglavnom predvidljivim nizom dešavanja koji sačinjavaju isprobanu i provjerenu radnju, kakvu smo imali priliku vidjeti nekoliko puta prije i poslije u filmovima sličnog kova. Najprikladnija poredba bi bila sa vozom strave – Star Trek reboot se diže kada treba, spušta se brzinom dovoljnom da uzbudi putnike, te nas sve vrijeme zasljepljuje lijepim svjetlima dok se ustvari kreće uhodano po svojim tračnicama. S time na umu, naslovu se ne može previše zamijerati, ili barem ne na površnoj razini. Ipak, ispod te lijepe površine i dvosatne posjete luna parku, krije se klica trenutnog nesređenog stanja u Star Trek franšizi na ekranima i platnima različitih veličina. Ono što je važno imati na umu jeste činjenica da, u produkcijskom smislu, Star Trek 2009 nema ništa do površnog dodira sa Star Trek filmovima sa postavom Nove generacije ili izvorne serije. Na jedan ili drugi način, raniji filmovi su bili snimani pod okriljem Paramounta, vlasnika prava na dugometražne unose u franšizi, dok su reboot iz 2009. i njegovi nasljednici djela treće stranke.
Naime, nakon mlakog (blago rečeno) dočeka Star Trek X: Nemesis, Paramount je zamrznuo ulaganje u Zvjezdane staze na velikom platnu. Osim toga, stvari su se mijenjale i na malim ekranima. Enterprise je bio otkazan, a zatim vraćen na TV, te potom ponovo otkazan 2005. Još važnije, do površine je proključao i raskol oko intelektualnih i prava na sličnost između Paramounta i ostatka nekadašnje zajedničke kompanije, CBS-a. Poslije razlaza dva krila kompanije 2006., CBS je zadržao sveukupna prava na Zvjezdane staze, dok je Paramount dobio licencu za razvijanje naslova na velikom platnu. Od tog trenuta, Paramount i službeno gubi svaku volju ili priliku za radom na filmovima po dezenu Star Trek serija, bilo da su u pitanju TNG, Deep Space 9, Voyager ili Enterprise. Štaviše, uslovi njihove licence su im izričito zabranili rad na takvim naslovima. Još jedan od takvih uslova, doduše nikada službeno potvrđen, jeste razlika od 25 posto vizuelne ili narativne sličnosti sa već ustanovljenom Star Trek franšizom. Shodno tome, Paramount je morao zaploviti u neistražene vode, u potrazi za novim filmskim nastavkom.
U pomoć na otvorenim vodama im pristiže J.J. Abrams, ali i još važnije – njegov tim iz Bad Robot produkcijske kuće. Zajedno, oni će Paramountu ponuditi baš ono za čime su glavešine studija žudjele – ključeve nove riznice: nove Zvjezdane staze, sjajnije, uglađenije, ljepše i blještavije, sa mladim i zgodnim glumcima i glumicama u ruhu likova sa provenijencijom rame uz rame sa onom drugom zvjezdanom franšizom. Abrams će ispuniti obećano, predočivši svijetu bombastične borbe u svemiru, usko koreografirane scene dvoboja, napeti vrhunac te otvoreni svršetak u trećem činu – sve što bismo mogli naći u jednom Star Wars filmu, i ono što ćemo zaista i naći u Epizodi VII, koja je također Abramsovo čedo. Iz tog ugla, nije teško vidjeti kako je Star Trek reboot ustvari Abramsova odskočna daska ka Epizodi VII. Oba filma ne nude ništa značajno novo u vidu likova i radnje, već se podmazno kreću od prije postavljenim tračnicama. Sličnosti dva naslova se dalje mogu vidjeti u vizuelnom pogledu, a naročito gradaciji boja zbog čega sve izgleda kao da je napravljeno od obojenog i ispoliranog aluminija.
Star Trek 2009 je vrlo brzo po izlasku pobrao pažnju medija, naslova i gledatelja, a svoj budžet je i više nego udvostručio. Kod trekkija je film primljen znatno suzdržanije, hladno ali ne i sa izravnim neprijateljstvom kao u slučaju sa Into Darkness. Naime, zbog nepisanog pravila razlike od najmanje 25%, film je vizuelno, narativno i tonom odstupao od ustanovljenog kanona Zvjezdanih staza. Brod je bio dosta veći nego u izvornoj seriji, uniforme su bile drugačije, ali još važnije, Pineov Krik je bio mnogo agresivniji od Shatnerovog, a Quintov Spock primjetno abrazivniji od Nimoyevog. Sve navedeno je ishod poštovanja nepisanog pravila, ali i želje da se novi film odmakne od starih utisaka, pa i starih gledatelja. Scenaristima je klauza o “25%” poslužila da približe likove i pozadinu novoj publici, čiji je ukus manje zahtjevan i dosta osnovniji od prosječnog trekkija.
Uprkos sumnjivom prijemu kod obožavatelja starih filmova i serije, Star Trek 2009 je svojim uspjehom sasvim preokrenuo dinamiku između Paramounta i CBS-a. Bila je to 1987. ponovo, ali ovaj put je CBS kaskao za Paramountom. Rukovodstvo CBS-a je otpisalo Zvjezdane staze sa gašenjem svjetala na setovima Enterprisea, a sada je konkurencija držala zlatnu kokošku u svojem kokošinjcu.
Posljedice deset godina kasnije
Istovremeno s uspjehom Paramountovog filma, na malim ekranima je započinjala nova renesansa TV serija nakon velike pošasti reality programa koji su obilježili prvu deceniju dvadeset i prvog vijeka. Gledatelji su ponovo počeli konzumirati sadržaj po scenariju, a gledanje po nekoliko epizoda uzastopno je postalo moguće zbog DVR snimača. Preko noći, naizgled, nastupilo je doba The Walking Dead i Igre prestolja, velikih TV naslova, a CBS-ov najpoželjniji sadržaj je skupljao prašinu u ladici, u društvu paukova i naftalina. Iako je držao intelektualno vlasništvo Zvjezdanih staza, sâm CBS nije posjedovao kapacitete za razvijanje nove serije. Rick Berman, producent iza Next Generation, DS9 i Voyagera te de facto nasljednik tvorca Staza, Genea Roddenberryja, prekinuo je odnose sa CBS-om i Stazama nakon gašenja Enterprisea. Ostatak kruga ljudi povezanih sa starim serijma i Bermanom također je pošao svojim putem. Ukratko, mašine u tvornici su bile uključene, ali nije bilo radnika ni obradnog materijala.
Umjesto razvijanja nove serije unutar kompanije, CBS je odlučio poći primjerom konkurencije tako što će dovesti treću stranku u posao, odnosno licencirati novu seriju nekome izvan kompanije. Njima u pomoć priskače bliski izdanak Abramsove produkcijske kuće – Secret Hideout, s timom ljudi iz Abramsovog najužeg kruga poznanika i prijatelja. CBS nije htio samo zaploviti u nove vode, već su njegove starješine računale da mogu zaploviti onim istim vodama kojima je Paramount došao do nove publike, novih prihoda i nove relevantnosti. Novu Star Trek seriju, prešutno doduše, Secret Hideout će razviti po uvijetima iste licence po kojoj su njihova starija braća u Bad Robotu razvijali reboot iz 2009, a među njima je i sad već zloglasno pravilo razlike od 25%. Ovaj put su ljubitelji Staza bili manje suzdržani po pitanju niza “intervencija” u kronologiji ranijih serija i filmova koje su producenti i scenaristi Star Trek: Discoveryja izvršili s ciljem nivelisanja tonalnih i strukturnih razlika između Zvjezdanih staza prije i nakon velike šizme između 2005. i 2006. Premda Discovery posjeduje vlastitu publiku, kod pozamašnog broja ljubitelja starih serija i predanih trekkija, ista je hladno primljena ili odbojna. Upadljiva i je ogromna razlika između ocjena gledateljstva i kritičara na agregatnim ocjenama, a da seriji i pored pohvala kritičara ne ide najbolje govori i činjenica da je CBS poklanjao prvu epizodu druge sezone mimo vlastite streaming platforme.
Trenutno, CBS žonglira sa još dva serijala u eteru, od kojih je jedan serija posvećena Jean-Lucu Picardu, a druga špijunska serija povezana sa zloglasnim Odjelom 31 iz Star Trek svemira. Oboje su u zametnim fazama produkcije Secret Hideouta i oboje će se, dakako, morati pridržavati pravila razlike od 25%, što ih čini nezanimljivim za ljubitelje prijašnjih serija. Odsustvo dugoročnog zanimanja za Staze nije ograničeno samo na male ekrane, budući da je u januaru 2019. službeno otkazan četvrti unos u Abramsov rebootovani univerzum. Navodni razlog gašenju produkcije su bile glumačke plaće, ali podloga tome je vrlo vjerovatno neuspjeh neposrednog prethodnika te niska predviđena zarada u kinima kojima trenutno gospodari Disney, u obliku Marvela.Očito, Paramount je došao do zaključka da Staze jednostavno ne mogu parirati Avengersima i Marvelovim pojedinačnim filmovima.
U konačnici, oba krila Star Trek franšize su požnjela uspjeh Abramsovog reboota iz 2009., mada ne na način kakvom su se starješine nadale. Uprkos pokušajima, Abramsovi nastavci nisu dotakli visine i široku kulturnu relevantnost nijedne od Star Wars trilogija, a istovremeno su se otuđili od vlastite manje, ali predanije publike koju su izgradili stariji filmovi i serije. Godine 2019. i 2020. će biti presudne za Zvjezdane staze, budući da licence ulaze u vremenski okvir obnavljanja, dok se iza zatvorenih vrata pregovara o ponovnom sjedinjavaju Paramounta i CBS-a, što bi trebalo razriješiti razmirice oko intelektualnog vlasništva, licenci i prava na robu. Do tog trenutka, Staze će ostati žrtve uspjeha Star Trek reboota iz 2009.
