Piše: Sead Vegara

Svjetla su se ugasila... Ugnijezdili ste se u svom sjedištu... Kino-projektor baca svjetlo na platno... Pojavljuje se telop: “Ovaj film je snimljen na 35 mm filmskoj traci“... Koliko to znači današnjoj kino-publici? Nju (uglavnom) čine tinejdžeri koji će bukvalno tokom cijelog trajanja filma pričati i dobacivati (šaljive?) komentare, nemajući obzira prema filmu uopšte, a kamoli ostatku posjetitelja kina. Stvar sa 35 mm filmskom trakom njih niti najmanje ne interesuje, te nema potrebe da objašnjavamo. Samo, rijetko se zna desiti da je film koji su (ne)voljno došli gledati takav da ih zaista zaokupira i postanu pravi punokrvni posjetitelji kina koji će guštati u projekcji. A takav jedan film je upravo drugo rediteljsko – scenarističko ostvarenje američkog sineaste JT Mollnera, koje nosi naziv Strange Darling (Smrtonosni susret, 2023).

Smrtonosni susret; režija: JT Mollner; uloge: Willa Fitzgerald, Kyle Gallner, Barbara Hershey, Ed Begley Jr.; 2023.

IMDb rejting: 7.6/10

Rotten Tomaotes rejting: 95%

Mollner je snimio takav film da vas na prvu zaintrigira, uhvati i ne pušta do samoga kraja. Podijeljen na šest poglavlja, Strange Darling pripovijeda zaista neviđenu priču, barem je tako rijetko viđamo u savremenom američkom filmu (ako izuzmemo filmove velikog Quentina Tarantina), te je samim tim autentičan. Cijelo svoje trajanje, koji minut više od sat i po, Mollner vješto koristi mozaični narativ da bi nas naveo na krivi trag ili da ipak posumnjamo u ono što je (toliko) očigledno. Stavljajući nas u kožu Dame (Willa Fitzgerald), koju na samom početku vidimo krvavu i u trci preko polja prema spasu, jasno je kao dan da Dama bježi od Demona (Kyle Gallner), ali kako Mollner bude vezao priču i narativ u “promiješanim poglavljima“ biće sve očiglednije da tu baš i nije sve kako izgleda na prvu. Struktura je ta koja je fascinantna, zaplet interesantan, a likovi su i više nego uverljivi. Povrh toga svakako i itekako raspoložen glumački dvojac Fitzgerlad i Gallner. Jednostavno se ne zna ko je bolji, Fitzgerald kao žrtva (?) illi Gallner u ulozi predatora.

Sve možete pomisliti, vjerovatno i predvidjeti, ali rasplet kakav je Mollner napravio nećete moći pojmiti niti u najluđim snovim. Rad direktora fotografije, karakterni glumac Giovanni Ribisi u svom prvom izletu iza kamere, za svaku je pohvalu, te se jasno vidi i primijeti detalj istaknut na početku – film je sniman na celuloidu – time i zrnasta struktura slike. Nemajući drugih riječi osim “ingeniozna postavka priče“ ostaje na vama da se uputite u hram sedme umjetnosti i posvjedočite ostvarenju uz koje ćete se možda ne baš osjećati najlagodnije, ali zasigurno će biti istinski filmski doživljaj.   

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje