Adaptirati TV seriju u dugometražni film prilično je izazovan zadatak ma koliko se vodili idejom „Ali zašto? To je samo epizoda od dva sata.“ Naravno, jeste, ali koliko nas želi gledati epizodu od dva sata? Rijetke serije su to uspjele. One aktuelne koje bi filmovima popunile rupu između sezona ili privele stvari kraju, dok je kod onih koje su bile aktuelne prije 30 godina stvar puno teža. Međutim, trio Fuqua, Washington i Wenk su 2014. donijeli izuzetno dobru i prihvaćenu adaptaciju Pravednika, seriji o vremešnom bivšem tajnom agentu koji koristi svoje vještine kako bi pomogao nevinim ljudima. S obzirom da je u pitanju prilično izlizana radnja, jer takvih likova imate već nekoliko, a možda najpoznatiji je Liam Neeson sa svojim Brianom Millsom, bio je to veliki izazov, ali su uspjeli. Mračna atmosfera i režija Antoinea Fuquae, pitak scenario Richarda Wenka i standardno dobri Denzel Washington učinili su klišej zabavnim. Još prije nego je izašao na tržište, započeta je priča o nastavku koji se upravo prikazuje u našim kinima.

Pravednik 2; režija: Antoine Fuqua; uloge: Denzel Washington, Melissa Leo, Bill Pullman; 2018.

IMDb rejting: 7.1/10

Rotten Tomaotes rejting: 50%

Šta je donio nastavak? Bolji film, ako ćemo iskreno. Ovdje je Washingtonov lik puno intimniji, ulazimo dublje u njegov život, saznajemo stvari. Doprinosi tome i njegova povezanost s drugim likova, zajednička historija i interakcija. Ovaj dio je puno ličniji za sam lik, s obzirom da je u pitanju smrt bliske prijateljice i izdaja starih prijatelja, što samim tim dovodi do mračnije atmosfere. S te strane, kao akcijski triler o osveti, funkcioniše izuzetno dobro, ne baš savršeno, ali dobro. Kao da su se u montaži malo zaigrali pa se stiče dojam da su neke stvari ostale na podu sobe, dok su ostali repovi i neujednačen ritam filma.

Da ne bi sve bilo tako mračno, Wenk se potrudio ubacivši tu i nekoliko propratnih priča, toplih, ali i krajnje nepotrebnih, barem većine. Vjerujem da im je namjera bila približiti lik Roberta McCalla, učiniti ga još prihvatnijim publici kao da žele opravdati njegovu borbu za pravdu iako je u sivoj vodi morala. Priča sa silovanom djevojkom, otetim djetetom koje vraća majci, starim Jevrejom koji traži sestru i njenu sliku izgubljene još za vrijeme Drugog svjetskog rata... Stvari koje su samo oduzele minutažu koja se mogla iskoristiti za bolje povezivanje cjeline glavne priče koja je patila zbog tog granjanja radnje, posve nepotrebno.

Možda su te priče i svojevrsni hommage staroj seriji, slučajevi koji su se pojavljivali u jednoj od epizoda, ne bih se usudio reći jer istu nisam gledao, ali i u tom slučaju suvišne su osim možda za američku publiku koja je više upoznata sa serijom.

To granjanje radnje sporednim pričama i slobodni repovi u glavnoj priči glavne su mane ovog mračnog, atmosferičnog akcionog trilera, dok je sve ono što je učinilo prvi dio zanimljivim i izdiglo ga od drugih klišeja, još uvijek tu. Sada čak podignuto na višu ljestvicu. Akcione scene su upečatljive, vješto koreografirane, njegovo poznato odbrojavanje je tu, napetost je prisutna, a atmosfera još mračnija. Pripisujem to onom ličnom dijelu.

Posljednja trećina filma, posebno zadnja scena su ubjedljivo najbolji, kada krene lična borba McCalla i onih koji su mu ubili prijateljicu sve do tada ritam je neujednačen, isprekidan. Prva trećina je posvećena sporednim pričama više, a onda stupa na scenu ta druga trećina u koju je strpano više činova nego što bi trebalo, ali sve u svemu izuzetno dobar akcijski triler vrijedan gledanja. Vraćam se na početak teksta, možda su se previše trudili napraviti spojiti više epizoda u jednu umjesto da naprave jednu od dva sata.

Zašto gledati matorog Brucea Willisa u isforsiranoj i posve nepotrebnoj Smrtonosnoj želji, kada imamo Denzela Washingtona u Pravedniku 2? Ako ova ekipa ostane na okupu, ne bih imao ništa protiv trećeg dijela koji bi mogao izliječiti ove dječje bolesti i završiti serijal na upečatljiv način.